Transcendentalna misterija vedskog zvuka

 

Zvuk je prema Vedama, osnovni medij prijenosa znanja. Same Vede su se usmenim putem prenašale s koljena na koljeno sve dok se nije pokazala potreba da se zapišu i tako spase od zaborava. Slušna percepcija mnogo je važnija od ostalih, jer zvuk daje mnogo plastičniju i dublju dimenziju istine od slike, mirisa itd. Prema drevnim izvorima, Vede su i nastale iz zvuka. Brahma, prvo stvoreno živo biće, začuo je u stanju duboke meditacije još neraspoznatljivu mističnu vibraciju.

 

Nuklearno oružje pokrenuto mantrama

Mrak se lagano spuštao na bojno polje Kurukšetre, čineći tako još sablasnijim prizor stotina i tisuća mrtvih ratnika palih u posljednjem danu velike bitke između Kaurava i Pandava. Pod okriljem sjenki, Asvattama, jedan od posljednjih ratnika poražene strane, u Mahabharati opisan kao sin moćnog brahmane Drone, ušuljao se u šator Pandava i odrubio glave petorici njihovih sinova. Nakon što je izvršio ovaj podmukli, osvetnički čin, popeo se na svoju kočiju i stao bježati s mjesta zločina. Primijetivši ovo užasno nedjelo, Arjuna, najveći heroj Pandava, ušao je u svoju kočiju koja je, vođena sigurnom rukom samog Šri Krišne, ubrzo dostigla Asvattamu.

“Kada je sin brahmane vidio da su mu konji umorni, smatrao je da nema drugog načina da se zaštiti osim da upotrijebi krajnje oružje, brahmastru (nuklearno oružje). Pošto mu je život bio u opasnosti, dotakao je vodu za pročišćenje i koncentrirao se na mantranje himni za izbacivanje brahmastre, iako nije znao kako da je povuče. Blještava svjetlost proširila se u svim smjerovima. Bila je tako jarka da je Arjuna pomislio kako mu je život u opasnosti.”

Vidjevši da mu je prijatelj uznemiren, Šri Krišna se obratio Arjuni: “O, Arjuna, jedino druga brahmastra može poništiti ovo oružje. Pošto si vješt u vojnoj nauci, ugasi njegovo blještavilo snagom vlastitog oružja. Arjuna je tada dotaknuo vodu za pročišćenje, obišao oko Šri Krišne i izbacio brahmastru da poništi drugu. Kada su se spojile zrake dviju brahmastri, veliki krug vatre, kao sunčev disk prekrio je vanjski prostor i cijeli nebeski svod s planetama. Svo stavnovništvo triju svjetova bilo je oprženo toplotom nastalom pri sudaru tih oružja. Svatko se sjetio samvartaka vatre koja nastaje za vrijeme uništenja univerzuma. Pošto je vidio nemir stanovništva i neminovno uništenje planeta, Arjuna je odjednom opozvao oba oružja brahmastre, onako kako je želio Šri Krišna.”

Moć Mantre

Sudeći po ovom izvodu iz Srimad Bhagavatama, tajne primjene zvučnih vibracija bile su dobro poznate u drevnoj Indiji. U Mahabharati postoji niz opisa zastrašujućih vatrenih, vodenih i zračnih oružja koje su ratnici odašiljali uz pomoć mističnih mantri. Vede su pretežno sastavljene od himni ili napjeva kojima su kvalificirani brahmane-svećenici mogli dozvati bića iz suptilnih predjela, promijeniti klimu, izliječiti bolesne ili čak vratiti život u mrtva tijela. Takve stvari nam mogu izgledati previše fantastično, ali činjenica je da i danas, u indijskim selima, brahmane spašavaju živote onih koje je ugrizla smrtonosna kobra izgovaranjem Ayurvedskih mantri.

U čemu je, dakle, tajna mantri? Možemo li ih i mi primijeniti? Uspješna primjena mantri ovisi o nekoliko faktora, a jedan od njih je i poznavanje prirode zvuka. Zvuk je prema Vedama, osnovni medij prijenosa znanja. Same Vede su se usmenim putem prenašale s koljena na koljeno sve dok se nije pokazala potreba da se zapišu i tako spase od zaborava. Slušna percepcija mnogo je važnija od ostalih, jer zvuk daje mnogo plastičniju i dublju dimenziju istine od slike, mirisa itd. Prema drevnim izvorima, Vede su i nastale iz zvuka. Brahma, prvo stvoreno živo biće, začuo je u stanju duboke meditacije još neraspoznatljivu mističnu vibraciju. Koncentrirajući se unutar svog uma, razaznao je transcendentalnu vibraciju OM.

OM je zvučni predstavnik Apsolutne Istine i iz njega je prosvjetljeni Brahma stvorio Vede, sveukupno znanje o materiji i duhu. Prema vedskoj evidenciji o stvaranju univerzuma, zvuk je najsuptilnija manifestacija materije i iz njega se potpuno manifestiraju grublji elementi, od etera do zemlje. Zvuk je, dakle, prisutan u svemu materijalnom kao vrsta suptilne potke, kao nosilac organiziranosti strukture materije.

Zanimljivo je da je ovakvo shvaćanje vrlo blisko nekim značajnim suvremenim teorijama, npr. iz područja kvantne fizike. Niels Bohr je smatrao da su elektroni zapravo lokalizirani zvučni valovi. Materijalne forme su samo različite valne frekvencije koje titraju pred našim očima kao slike na kino platnu. Cjelokupni materijalni svijet je zapravo jedna vrsta titrave realnosti sa zvukom kao osnovom. Čovjek, koji je duhovno biće, uhvaćen je u gledanju tih struktura kao gledalac u kinu, koji zbog identifikacije sa njima, privremene slike svijeta iluzije prihvaća kao stalne i istinite.

Niži i viši cilj

Budući da je zvuk osnova materije, nije nemoguće da je Arjuna primjenom određenih moćnih zvučnih vibracija, mogao tu istu osnovu tako spektakularno razoriti. Sama priroda materije je da iskače iz organiziranosti tj. da se raspada pod utjecajem vremena. Određene mantre su, očito, mogle ubrzati taj raspad čak i do nuklearnih razmjera. Poznavanje moći zvuka omogućavalo je neslućene manipulacije materijom. Postoje podaci da su staroegipatski svećenici posjedovali dio znanja o mantrama pomoću kojih su bili u stanju podizati ogromne kamene blokove pri gradnji piramida.

I suvremena empirijska istraživanja govore o nesumnjivom utjecaju zvuka, ne samo na grubo fizičko tijelo, nego i na suptilno – astralno. Široka je skala utjecaja zvuka; od grozomornih vibracija tvorničkih strojeva koji razaraju tkivo, pa do finih tonova duhovne glazbe koji pročišćuju ljudsko postojanje. Drevni su mudraci Indije, zato, uglavnom tražili mirna, usamljena mjesta, lišena nepoželjnih vibracija. Tu su nesmetani, izgovarajući s puno koncentracije određene vedske mantre, dostizali savršenstvo samospoznaje.

U skladu s vedskom filozofijom, čovjek je duhovno biće, a ne ovo materijalno tijelo s kojim se identificirao. Da bi realizirao svoju bit, sebe kao duhovnu dušu, mora transcendirati omotače materije koji tu dušu prekrivaju u vidu grubog tijela i suptilnog tijela sastavljenog od uma, inteligencije i lažnog ja. Pomoću pažljivog izgovaranja i slušanja vedskih mantri, takvom yogiju bilo je moguće postići željeni cilj. Zvuk je tako istovremeno i izvor materijalnih objekata i uzrok našeg oslobođenja od vezanosti za njih. Prava svrha vedskih mantri leži upravo u mogućnosti njihove suptilne primjene.

Vedski zvuk je transcendentalan, što znači da ne priznaje materijalne barijere. Sadrži sve vitalne energije univerzuma i neograničen je vremenom i prostorom. Budući da dolazi s apsolutnog nivoa, ima moć da oživi našu davno potisnutu duhovnu prirodu. Moderan čovjek Zapadne tradicije možda nije u prilici koristiti materijalne manipulativne moći vedskog zvuka, jer bi ih vjerojatno zloupotrijebio (poput Asvattame, ratnika nedoličnog karaktera koji je zamalo izazvao katastrofu isključivo iz sebičnih interesa). No, preostaje nam onaj drugi, viši i važniji aspekt – duhovni. Vibrirajući moćne vedske mantre i mi možemo krenuti stopama velikih mudraca iz prošlosti i učiniti svoje živote savršenima.

 

http://atma.hr/transcendentaln a-misterija-vedskog-zvuka/

 

*****

- Kako ste sagradili ovaj kameni dvorac? kako ste podizali i prenosili ove kamene blokove?

- Pjevao sam im.

                                        (Edward Leedskalnin)

 

http://sadaovdje.com/portal/ra zno/tajanstveni-koraljni-dvora c/

http://coralcastle.com/gallery /

 

 

 

All that is gold does not glitter; not all those who wander are lost; the old that is strong does not wither; deep roots are not reached by the frost. (J. R. R. Tolkien)

“Sve što je zlato ne blista, nisu svi koji lutaju izgubljeni, staro koje je snažno ne vene, mraz ne dopire do dubokih korijena.” (J. R. R. Tolkien)