Susret zemlje i neba

 

Postoje mjesta na zemlji

na kojima se elementi

u tako dubokom skladu prepliću i postoje

da duša spontano na njima prodiše

i radosno se cijelim područjem rasprostre;

Sve joj odjednom postane blisko i drago

i ništa joj nije teško ni strano;

Kao da je konačno došla negdje

gdje krila svoja može raširiti i poletjeti

i gledati stvari iz svoje prirodne perspektive,

iz koje se sve u skladu povezuje i spaja

i fluidno teče, kao ona sama.

 

Bez obzira što zemaljsko sunce prekrivaju oblaci

i kiša svemu prisustvuje,

jasnoća u duši sve blistavija postaje;

a misli poput ukrasnih ptica,

što tek na određena mjesta

u određenom ritmu dolete,

da mozaik ljepote i smisla dopune.

 

I sve se to s neopisivom lakoćom odvija,

kao da se u grudima neka čarobna kugla rasprsnula

i zarobljenu svjetlost nadaleko i naširoko razasula,

jer su se baš tu i tada

nebo i zemlja susreli

i svoje darove s ljubavlju razmijenili.

 

Napisala: Eloratea

http://eloratea.blogspot.com/