Autor : Željka Majić
U ovom tekstu će biti riječi o školjkama, osjećajima, paraleli među njima i spajanju naizgled nespojivog. Ako se ne pronalazite među niti jednim od ovih pojmova, nećete moći razumijeti, stoga nemojte čitati. Ozbiljno to mislim...nemojte čitati.
Sjećam se jednog događaja iz srednje škole kada je profesor rekao kolegi koji je odgovorao pred pločom da povuče paralelu između dviju napisanih rečenica. Učenik je uzeo kredu i ozbiljan povukao vodoravnu crtu. Iako su svi prasnuli u smijeh, taj potez itekako je imao neku logičnost u sebi.
Dopustite zato da povučem paralelu između školjki i osjećaja.
školjke
osjećaji
Sada kada je učinjen taj prvi, laki korak, slijedi nešto teži: pokazati po čemu su točno školjke i osjećaji u ljudi slični. Ako se dosada niste nasmijali, sad imate priliku. Možete pomisliti da su to dvije sasvim nespojive stvari i da pričam besmislice, no evo na čemu se temelji moja paralela...
1. Oblik školjke je rezultat precipitacijske reakcije tijekom koje npr. kamenica izlučuje kalcijeve ione na određenim točkama na svojoj površini. Kalcijevi ioni reagiraju s karbonatnim ionima u okolnoj vodi. Boja školjke ovisi o nečistoćama, primjerice željezu, koje ostaje zarobljeno u školjki u procesu njezinog stvaranja.
Ca2+(aq)+CO32- (aq) -> CaCO3 (s)
Tako nastaju školjke različitih oblika, boja, struktura...A osjećaji u ljudi? Ako ćemo se osloniti na psihologe, svaki osjećaj nastaje zbog neke promjene u našoj okolini kao reakcija našeg uma. Sreća, zadovoljstvo, tuga, bijes, strah, krivnja u najvećem su dijelu posljedica lučenja kemikalija poput serotonina, endorfina ili drugih neurotransmitora. Naravno da je sve puno kompliciranije nego što je ovdje opisano, no za potrebe povlačenja paralele i nije potrebno ići u detalje.
Dakle, i školjke i ljudi reagiraju na podržaje iz okoline kemijskim reakcijama koje ih na neki način definiraju. Ta reakcija je subjektivna i često vrlo različita - dok kod školjki može rezultirati nastankom različitih oblika i vrsta, kod ljudi je izražena ekspresijom osjećaja različitog intenziteta i trajanja.
2. Kada praznu školjku prislonimo uz uho, čini se da čujemo ocean. Nekako je razumljivo da nema oceana u školjki i da je to što čujemo nešto sasvim drugo. Zapravo čujemo zvukove oko nas, koje jednostavnim zakonima fizike školjka malo promijeni zahvaljujući svom obliku. Školjka se zapravo ponaša kao svojevrsni rezonator. Pri svemu veliku ulogu percepcije samog zvuka igra i naš vlastiti mozak koji shvaća da postoji razlika između uha na koje je prislonjena školjka i onoga na koje nije te ih pokušava objasniti. Ako biste otišli u zvučno izoliranu sobu i pokušali osluhnuti zvukove oceana u školjki, ne biste čuli ništa...
Osjećaji su na jednak način varljivi kao i pojava oceana u školjki, znaju nas zbuniti i navesti na kriva tumačenja. Nekada je teško shvatiti što se zapravo događa i zašto sami sebe iznenadimo emocionalnom reakcijom na događaje iz okoline. Jedan statistički podatak na koji sam naišla tvrdi da čak 80% ljudi zadržava osjećaje poput tuge za sebe jer smatraju da ih drugi ljudi neće moći razumjeti. Tijekom povlačenja ove paralele došlo mi je da se zapitam: jesmo li i mi rezonatori za naše osjećaje? Čak i ako dopustimo drugima da "poslušaju" naše osjećaje, hoće li ih zaista shvatiti ili će čuti tek ono što žele čuti...?
3. Kao posljednju sličnost između školjaka i osjećaja izdvojila bih obrambeni mehanizam od stranih tijela koja dođu preblizu onome što nam je najdragocjenije... Školjke takav mehanizam imaju. I mi ga imamo. Usudila bih se reći da u školjaka on rezultira nečim puno ljepšim nego u ljudi...
Kada kamenčić ili zrno pijeska dospije unutar školjke, školjka ga počinje oblagati sedefom. Na taj se način pokušava zaštititi od oštrih ivica kamenčića, a kao rezultat te reakcije nastaje biser. U prirodi se biseri stvaraju pod okolnostima koje nisu točno razjašnjene i tvrdnju da zrno pijeska može izazvati stvaranje bisera neki znanstvenici danas u potpunosti odbacuju.
I mi primjenjujemo obrambene mehanizme kako bismo se zaštitili od nepovoljnijih utjecaja okoline i spriječili bujicu negativnih emocija. U literaturi je opisano dvadesetak vrsta obrambenih mehanizama, no nijedan od njih ipak ne rezultira stvaranjem bisera.
Izvori:
L. Jones, P. Atkins: Chemistry: molecules, matter and change, 4th edition, W.H.Freeman
http://znano.st/matematika-fizika-kem ... onimo-skoljku-na-uho/552/
bglavac
irida
edin.kecanovic
