Živimo u društvu koje zahtjeva da gutamo emocije, bile one pozitivne ili negativne. Uvjetovani smo i programirani da kontroliramo i ograničimo taj naš aspekt, koji bi trebao biti slobodan i neobuzdan. Naučeni smo od malih nogu da su emocije na neki način loše, da ih treba držati ispod tepiha i ne otkrivati ih u njihovom punom izražaju. Kao djeca smo učeni da da budemo mirni kad želimo vikati, čak i kad je iz veselja. Rečeno nam je da veliki dečki ne plaču i da se male curice uvijek trebaju pristojno ponašati. Kao rezultat toga, sada kad smo odrasli, izgubili smo sposobnost da odgovaramo na život, na slobodan i autentičan način. Naučeni smo kako ne osjećati.

Ljutnja je percipirana kao pogrešna, strah kao ništa drugo nego kukavičluk (posebno kod muškaraca); tuga je samo druga riječ za depresiju kojoj su potrebni medikamenti. Doktor nam daje pilulu koja sprečava proces koji je prirodan; važan dio iscjeljivanja emotivnog tijela je zaustavljen u korijenu. Živimo u svijetu gdje naše nerealizirane želje postaju ovisnosti; uhvaćeni smo u igru njihanja naprijed-nazad, od negiranja do pretjerivanja. Potisnute emocije u nama trunu i fermentiraju i, kada ih zidovi naše uvjetovanosti i ograničenja ne mogu više zadržavati, one probiju na nasilan i destruktivan način. Tako samo jačajući vjeru da su emocije loše, zle i treba ih potisnuti. Slijepi smo za vidjeti da upravo represija i restrikcija ovih emocija dovodi do kaosa i destrukcije.

Naučeni smo živjeti čudan poluživot u kojem odgurujemo naše emotivno izražavanje. Naučeni smo biti racionalni roboti, živeći samo u našim glavama. Racionalan um – bezbroj njegovih pravila, propisa i ograničenja po pitanju izražavanja našeg bića – u moderno doba postao je bog. Postoje neki ljudi koji ne mogu osjećati nikakve emocije. Radim s ljudima i njihovim emotivnim iscjeljenjem godinama; šokiran sam iznova i iznova da neki ljudi uopće ne mogu procijeniti što osjećaju iz trenutka u trenutak. Toliko su odsječeni od vlastitih emocija da su nesvjesni stanja svog emotivnog bića. To je poluživot koji se živi samo u glavi.

Emocije su voda života, bez njih smo suhi.

Nemamo životne sile, energije,

Nismo ništa nego organski roboti koji čekaju smrt.

Emocije su poput vode, uvijek će naći put manjeg otpora, kako bi tekle. Naći će pukotine u psihi, rupe u osobnosti i slabosti u obrani. Na ovaj ili onaj način će uvijek naći način da prsnu van. Nema veze koliko mislite da ih možete kontrolirati, one će naći način kako da se oslobode. Ako ne mogu biti izražene u svojoj izvornoj i čistoj formi, izrazit će se kao bolesti, mentalni slomoovi ili ozbiljne depresije. Brana će puknuti na bilo koji način.

Krećemo se kroz naše dane u emotivnom zatvoru. Koliko često se ugrizemo za jezik, iznutra uvrijeđeni nečijim grubim riječima, ali u strahu da to izgovorimo i zahtijevamo da se drugačije prema nama ponaša? Otvrdnuli smo naše vanjske ljuske i oklope, tako da drugi uopće ne mogu vidjeti kako smo povrijeđeni. To smo naučili kao oblik zaštite, jer mislimo da je opasno pokazati drugima našu ranjivost. Postoji oni tamo vani koji će iskoristiti slabost u našem oklopu. Stoga progutamo suze, strahove, reakcije prema tuđoj negativnosti, agresiji i sebičnosti. Kroz ignoriranje nečega što je nepravda, pristajemo na generalni koncenzus da je takvo ponašanje ok. Stoga se ništa ne mijenja.

Živimo u ludom svijetu

Gledajući situaciju takvom kakva jest, lako možemo pasti u očaj ili depresiju. Ali nema potrebe za tim, jer je na pomolu velika transformacija; mentalna, fizička i najviše emotivna.

Već mnogo godina Veliko Centralno Sunce šalje valove energije, ti valovi služe kao katalizatori velike dimenzionalne promjene u svjesnosti. Vremena, ona se mijenjaju; uskoro će postati nemoguće kontrolirati poplavu emocija. Da bismo se promijenili i transformirali, potrebno je znati kako se kretati s emotivnim plimnim valom koji poplavljuje čitavu planetu.

Mnogi od nas počinju imati simptome „uzačašća“; to su čudni tjelesni osjećaji te nagle promjene psihe i svjesnosti. Sada dolazimo u stadij čišćenja emotivnog tijela. Vrijeme je da se emotivno tijelo transformira. To će biti naš najveći izazov!

Kada visoka vibracija dođe u dodir s niskom vibracijom, one ne mogu skupa egzistirati na istom mjestu i u isto vrijeme. Visoka energija poništava nisku energiju. Veliko Centralno Sunce zrači intenzivne valove visoke energije u univerzum, ti valovi sada dolaze do vanjskog ruba svjesnosti naše Zemlje. Kada dođu, obasjat će sve što nije istina i to će biti izvedeno napolje da bi bilo iscjeljeno i transmutirano. U stvari, mi smo svi zadivljujući, prekrasni, inteligentni aspekti i djelići Univerzalnog Sanjača. U drugim dijelovima univerzuma mi nismo ograničeni ni na koji način u našoj ekspresiji, to se zbiva samo ovdje u granicama treće dimenzije. Ovdje možemo imati iskustvo ograničenja i emotivnog zatvora. To će uskoro biti promijenjeno.

Kako valovi energije počnu obasjavati vanjsku atmosferu naše planete, to će izazvati lančanu reakciju u emotivnom tijelu planete Zemlje. Mi smo naučeni da je planeta beživotna forma bez svjesnosti i inteligencije. Zemlja upravo poput nas ima fizičko tijelo (sfera), mentalno tijelo, i iznad svih, emotivno tijelo. Stanje njenog emotivnog tijela je izraženo u vremenskim uzorcima oceana, vjetrova, vulkana i oluja. Kako i vidimo u zadnje vrijeme, njeno emotivno tijelo je u procesu transformacije. Svjedoci smo rekorda po pitanju potresa, uragana i temperaturnih oscilacija.

Gaya (sanskrt – Zemlja), se mijenja i iscjeljuje svoje emotivno tijelo kroz ove neobične i jake vremenske fenomene. Kao i mi, i ona je bila ograničena u svom emotivnom izrazu. Ona isto ima emocije, temperament i raspoloženja koja mora izražavati. Količina energije koja dolazi će stvarati sve veće vremenske oscilacije. Gaya treba to izražavanje, treba se olakšati i treba biti slobodna, baš kao i svatko od nas.

Majka, braća i sestre

Naše emotivno tijelo nije nešto što je izolirano od drugih ljudi ili same planete. Ono je dio gigantskog kolektiva. Nismo odvojeni od emotivnog tijela Zemlje; svi smo povezani u veliko emotivno biće. Kako Zemlja aktivira svoje vulkane, i mi možemo osjetiti oslobađanje velikog bijesa. Ovaj bijes, neizražen i stoga pohranjen u stanice našeg tijela, treba biti oslobođen. Za nas individualno je nemoguće da to napravimo, zbog restrikcija koje nam nameće društvo, stoga Gaya to mora napraviti za nas. U ljudskoj obitelji raste količina neizraženih emocija i tako raste količina jakih vremenskih nepogoda, kao refleksija našeg emotivnog stanja.

U tijeku slijedećih nekoliko godina vidjet ćemo sve više takvih vremenskih uzoraka globalno ukoliko ne oslovimo naša potisnuta fermentirajuća emotivna stanja. Imperativno je da nađemo način da oslobodimo naše emocije na zdrav i, iznad svega, slobodan način. Ako mi ne preuzmemo odgovornost i to učinimo, Zemlja će to napraviti za nas. Naša refleksija će nam pokazati koliko su potisnute emocije destruktivne i opasne po život!

Tijekom godina koje dolaze, dat će nam se prilika da očistimo naše emotivno tijelo. Posebno tijekom vremena punog mjeseca, to je vrijeme velikih promjena razine vode u oceanima, ali i razine naših emocija. U tom periodu je moguće ući u komunikaciju sa samom Zemljom, putem emotivnog tijela. Možete ući u sinergiju sa samom Gayom.

Mnogi od vas će iskusiti duboku tugu i žalost koji će nadirati naizgled niotkud. Jednu minutu ste dobro, smireno. Slijedeću minutu ste preplavljeni emocijama. Među nama ima onih koji su u kontaktu sa Zemljom i odabrali smo prije ovog rođenja da na taj način čistimo Zemlju, kao službu cijelom čovječanstvu i planeti. To je jedan od razloga zašto smo ovdje. Osim čišćenja, donosimo energije Svijetla na Zemlju, koje pomažu ljudima da otope svoje ljušture i oklope i dođu u kontakt sa svojim pravim Srcem te ponovo upoznaju i sretnu sami sebe nakon dugo vremena. Uzimamo niske energije zarobljene u planeti i koristimo naša tijela kako bismo ih oslobodili te visoke energije kako bismo ih transmutirali ili dezintegrirali.

Stanice našeg tijela su kao hard-disk u kompjuteru; one skladište informacije u obliku emotivnih energija. Sve što vam se desilo u ovom i prošlim životima je pohranjeno kao emocija u stanicama. Niže emocije poput bijesa, tuge, žalosti, ako nisu iscjeljenje tijekom života, nakon smrti se pohranjuju u samoj planeti i tamo fermentiraju. Pošto do sada nismo znali kako iscjeliti ove energije, Gaya ih skladišti za nas. To će se promjeniti. Više nije voljna pohranjivati masivne količine negativne energije; stoga ih mora osloboditi za nas i jedini način njenog izražavanja je kroz njeno emotivno tijelo putem uragana, tornada, poplava, potresa, itd.

Vaša je odgovornost da iscjelite svoje emotivno tijelo, kao što sam rekao- svi smo povezani na tom nivou. Kako čistimo kod sebe, čistimo kod drugih. Vaše iscjeljenje, samostalno ili uz pomoć iscjelitelja, kanala, svjetlosnih radnika, vodiča, anđela…. utječe na cijelu planetu i čovječanstvo. Ako uspješno oslobađamo emocije ili ih transmutiramo višim energijama, lako ćemo prebroditi nadolazeće promjene.

Je li bitno što mislimo o tome?

Važno je zapamtiti da nam racionalni um neće pomoći u ovom procesu. Ne analizirajte svoje emotivno stanje. Nemojte trčati doktorima misleći da pucate, ili ste u depresiji; lijekovi će samo potisnuti proces. Koji god proces koristili, čistite, budite ljubazni prema sebi i iznad svega dozvolite svim emocijama da izviru. Postoje mnoge korisne metode, nađite neku koja vama odgovara.

Racionalni um ne zna ništa o emotivnom biću. U terapeutskom radu nalazim da ljudi analiziraju i pokušavaju shvaćati poruke emocija, tijela i viših bića racionalnim umom. To je nepotrebno. On nije dizajniran da zna išta o tim stvarima. Općenito nalazim da su i žene i muškarci još uvijek podsvjesno ili svjesno pod utjecajem patrijarhata, tog očitovanja nezrele muške energije prošlosti. Ona nas je generacijama učila kako uspješno staviti iluzorne oklope oko srčane čakre, kako bismo ju zatvorili i kako naizgled ne bi patili od tih zločestih emocija i prikazali se jakima. No, tako smo se uspješno zatvorili od samog života i postali bića lijeve strane mozga i intelekta.

No, srce odašilje daleko jaču energiju nego mozak. Potrebno je ponovo doći do našeg unutarnjeg djeteta koje je zakopano pod tim oklopima. Potrebno je koristiti frekvencije i energije i metode koje transformiraju traume iz prošlosti pohranjene u nama i posljedične impresije i programe za koje se ti oklopi „drže“. Tako dolazimo do srca, tako dolazimo do Ja. Nakon dugo vremena se razumijemo i volimo. Nismo očistili samo sebe, već i čitava obiteljska stabla, druge ljude s kojima smo povezani i planetu Zemlju.

Naučite komunicirati sa samom Gayom, kroz medij vašeg emotivnog tijela. Pogledajte kroz prozor, jeli sunce, kiša ili oluja? To je sve odraz nas samih. Naučite razumijevati Zemlju, prirodu i učite od nje tijekom njenih promjena i transformacija. Kišni dani su dobri dani da se isplaču sve one suze koje smo potiskivali tijekom godina. Vjetroviti dani i oluje su dobre da dođemo u dodir s našim bijesom. Budite kao vjetar, jaki i bijesni. Ploveći s vremenom, postat ćemo sve više i više autentični s našim emotivnim izrazom.

Saša Momić

https://www.facebook.com/profile.php?id=100008818061890

Preuzeto sa: atma.hr