Oni su otišli u Prasanthi Nilayam i Svami ih je pozvao na razgovor. Voljeni je Svami dao nekoliko paketića vibhutija i dao upute Ashi da uzme malo svakoga dana tijekom mjesec dana. Nakon mjesec dana vratili su se u Puttaparthi i u sobi za razgovore voljeni je Svami sa svoja dva palca protrljao gornje kapke na Ashinim očima i na opće čuđenje ona je normalno progledala!

- Izvadak iz: „Sai Smaran“, dr. D. J. Gadhia

Čudesni bijeg iz velike nesreće

Svami me je spasio u zraku, dok se u svojem fizičkom obliku nalazio u Puttaparhiju. Za Njega ne postoje ograničenja i On je sveprisutan. Danas se On više ne nalazi u fizičkom tijelu, ali u svojem sveprisutnom obliku On i dalje nastavlja biti sa svojim poklonicima, pomaže im, vodi ih i štiti ih.

Kao polaznik Nacionalne akademije za obranu u Puni u Indiji, jedne od najboljih ustanova za obuku za obranu u svijetu, bio sam dodijeljen, u mladoj dobi od 20 godina, kao bojni pilot u Indijske zračne snage. Dobio sam „posjetnicu“ Sri Sathya Sai Babe 1975. godine i od tada me Baba vodio, štitio i brinuo o meni, ali ne samo o meni već i cijeloj mojoj obitelji.

Bio sam postavljen na položaj instruktora na Nacionalnoj akademiji za obranu 1974. – 1975. godine. Moja sestra i njezin suprug zajedno sa sinovima blizancima isto su tako bili na Nacionalnoj akademiji za obranu. Suprug moje sestre, prof. Basant Sibal, mnoga je desetljeća poučavao kemiju na Akademiji. Jedan od blizanaca, Sanjay, nije bio dobro zdravlja jer je imao rupu na srcu (sistolički šum). Ova vrsta problema nije nepoznata kod malih beba i rupa se obično zatvori sama od sebe tako da nema potrebe za bilo kakvim liječenjem. No, u Sanjayevom slučaju to nije bilo tako. Sanjaya su, zbog toga, vodili k različitim liječnicima, ali sve to nije dovelo do olakšanja. Liječnici su bili općenitog mišljenja da će ga morati podvrgnuti operaciji. Roditelji su, naravno, to ostavljali samo kao posljednju mogućnost. Kako im je netko pričao o nadnaravnim sposobnostima Sri Sathya Sai Babe, dogovorili su se da će održati program bhajana u svojemu domu kako bi zatražili Sai Babin blagoslov za Sanjayevo izlječenje.

Na dan kada su se trebali održati bhajani, nazvao me telefonom suprug moje sestre i pozvao me da im se pridružim u njihovim planiranim molitvama koje će uputiti Babi. Iako sam na to nevoljko pristao, budući da sam bio gorljivi pristalica Arya Samaja, otišao sam zajedno sa svojom obitelji zato jer me je to zamolio suprug moje sestre. Pjevanje bhajana je započelo i svi su sjedili u tišini i slušali. Tijekom pjevanja bhajana jedna od pjevačica rekla je kako je vidjela Sai Babu da ulazi u kuću. Svi članovi obitelji samo su međusobno razmijenili osmijehe i u sebi pomislili kako je Svemogući sveprisutan i da ona ne govori ništa što ne bi bilo normalno. Svi su uskoro odjednom bili svjedoci kako se pojavljuje vibhuti na fotografiji Sai Babe i da se njegova količina sve više povećava. Za sve prisutne to je svakako bilo iskustvo koje je dovelo do toga da im se kosa diže na glavi. Međutim moja supruga, Nandini, nije to prihvatila pretjerano ozbiljno i rekla je kako su to posljedice skrivenih moći – siddhi i kako je to moguće postići ako se provode određene duhovne vježbe. Sanjay nije bio izliječen nakon tog molitvenog skupa tako da su ga odveli u Puttaparthi. Kada su stigli u Puttaparthi, Svami ga je blagoslovio i on je uspješno bio podvrgnut operaciji na otvorenom srcu i u potpunosti se oporavio.

Pojava vibhutija na fotografiji Sai Babe te večeri u mjesecu studenom 1975. godine bila je posjetnica koju mi je Svami poslao i bio sam u potpunosti uvjeren u Njegove nadnaravne sposobnosti. Međutim, s Nandini to nije bio slučaj. Svaki puta kada bih razgovarao s Nandini o događaju u domu profesora Sibala, razgovor bi završio ozbiljnim suprotstavljanjem mišljenja, a ponekad i potpunim neslaganjem što je dovelo do gubitka mira i sklada u našem domu.

Zanimljivo je da je tijekom razgovora 1983. godine Svami u zraku stvorio prekrasan prsten i stavio ga na prstenjak moje desne ruke. Svami je rekao kako je taj prsten za moju zaštitu. Pored toga, Sai Baba je dodao: „Ti si pilot. Ja ću biti pilot u tvojemu životu.“

Tijekom 1986. godine, kao voditelj nadzvučnih borbenih letjelica, bio sam dodijeljen na dužnost u trajanju od dvije godine u Irak kako bih obučio njihove pilote za borbene letove. Tijekom mojeg boravka u Iraku, kada sam letio s učenikom u Sukhoi-7, nadzvučnom borbenom zrakoplovu, 1. svibnja 1987. godine, nepažnjom sam učinio zaokret udesno zbog neke pogreške u radu kontrolnih uređaja. Taj zrakoplov ima samo jedan motor koji je velike snage i može pokrenuti zrakoplov brzinom koja je dva puta brža od brzine zvuka. Na žalost, motor je isto tako prestao raditi. To se pretvorilo u još ozbiljniju, višestruko opasnu situaciju jer je zrakoplov bio na visini od nešto više od 3000 metara i počeo se spuštati brzinom od oko 100 metara u sekundi. Ova velika brzina padanja zrakoplova ostavila je otprilike samo 30 sekundi, dok zrakoplov ne bi svojim padom napravio rupu u zemlji. Jedini spas u takvim prilikama je izbacivanje sa sjedala iz zrakoplova. Međutim, prije no što sam poduzeo aktivnosti vezane uz izbacivanje iz zrakoplova, iz dubine srca uputio sam poziv Sai Babi za pomoć. I, na opće iznenađenje, Gospodova je pomoć stigla u trenutku. Osjetilo se kako je neka „nevidljiva ruka“ preuzela nadzor nad zrakoplovom i on je prestao ponirati. Sada je bio trenutak da se ponovno pokrene motor, za što je na zemlji potrebno oko 60 sekundi. U ovom je slučaju za to bilo potrebno samo 25 sekundi. U tom se trenutku zrakoplov našao na oko 30 metara nad zemljom ali se sigurno izvukao iz višestruko opasne situacije.

Potpuno potresen, prizemljio sam zrakoplov bez ikakvih daljih poteškoća, cijelo vrijeme zahvaljujući Gospodu. Nije potrebno ni spomenuti da je zrakoplov bio prizemljen dugo vrijeme i prošao je temeljitu provjeru i popravak prije no što je ponovno poletio. Iračke vlasti uputile su mi pismo zahvalnosti.

Po završetku tog događaja vratio sam se kući i sve ispripovjedio svojoj supruzi. Oboje smo zahvaliti Sai Babi što me zaštitio, no priča ovdje ne završava.

Moj boravak u Iraku završio je u listopadu 1988. godine i bio sam premješten na dužnost zapovjednika postaje u zrakoplovnoj bazi u blizini Lucknowa. U siječnju 1989. godine Sai Baba je mene i suprugu pozvao na razgovor u Puttaparthiju. U sobi za razgovore ja sam se poklonio pred Sai Babom i zahvalio Mu što me spasio iz po život opasne situacije 1. svibnja 1987. godine. Svami je s ljubavlju počeo pričati o cijelom događaju da bi odjednom stao i rekao: „Prošlost je prošlost.“ Po završetku razgovora moja je supruga rekla da, iako puno toga zna o letenju zato što je oženjena za pilota već 20 godina, puno je bolje razumjela kako je ozbiljna i opasna bila ta situacija nakon što ju je opisao Sai Baba.

Bilo bi mudro izvući pouku iz gore opisanog događaja kada me Svami spasio u zraku, dok je On sam u svojem fizičkom obliku bio u Puttaparthiju. To ukazuje da za Njega ne postoje granice i da je On sveprisutan. Danas On više nije u fizičkom tijelu, ali u svojem sveprisutnom obliku On i nadalje nastavlja biti sa svim svojim poklonicima pomažući im, vodeći ih i štiteći ih.

Ljutnja je duh, mržnje je zli duh

Krišna je obavio svoju stražarsku dužnost od 2 do 3 sata ujutro. Nakon toga je red bio na Arjunu. Kada je Arjuna došao na mjesto gdje je od Krišne trebao preuzeti stražarsku dužnost, zatekao ga je kako sjedi na kamenu i smiješi se. Upitao je Krišnu: „Jesi li ubio duha?“, na što mu je Krišna odvratio: „Nije bilo potrebe da ubijem duha zato što duhovi i zli duhovi uopće ne postoje. Oni su, u stvari, odrazi privida koji su nastali u vašem umu. Vaša vam ljutnja izgleda kao duh. Kako vaša ljutnja raste, tako se povećava i duh i preraste u diva. Vaša vam se mržnja javlja u obliku zlog duha. Ja nemam ni ljutnje niti mržnje. Zato ne vidim duhove i zle duhove.“

U stvarnosti, ne postoje duhovi i zli duhovi. Oni su odrazi misli koje je stvorio vaš um.

20. veljače 2013. godine članovi Sathy Sai centra Filothei organizirali su program darivanja krvi tijekom kojega je prikupljeno 12 bočica krvi. Pod vodstvom liječnika poklonici su 27. veljače organizirali savjetovanje pod nazivom „Kako ustati kada padnemo“, u KAPI, rezidenciji za starije osobe. Dane su upute za oko 30 starijih građana o tomu kako izbjeći padove i moguće povrede, posebno ako žive sami.

Ujutro, 2. ožujka 2013. godine Sathya Sai dobrovoljci posjetili su nekoliko obitelji u Perama, Pirej i podijelili 38 vreća s hranom. Dana 3. ožujka 2013. pedijatar i pomoćnik posjetili su 14 obitelji i pregledali 27 djece od kojih je 15 bilo cijepljeno. Roditelji su dobili upute o ispravnom načinu skrbi za zdravlje njihove djece.

9. ožujka 2013. godine Sathya Sai skupina koju je činilo 10 odraslih i dvoje mladih posjetila je „KAAPAA“, Centar za oporavak i osposobljavanje djece u Voula Attiki. Djeca, od kojih su neka u kolicima, bila su odvedena na izlet gdje su sa Sathya Sai dobrovoljcima igrali košarku i druge igre.

Skupina Sathya Sai mladih opskrbila je osnovnu školu u području Grava u Ateni s 24 vreće hrane i 6 kutija mlijeka u prahu da bi se podijelilo potrebitim obiteljima. Osamdeset posto djece u tom području su djeca useljenika. Pored toga, u obližnjoj srednjoj školi, osigurana je i dodatna hrana za roditelje čije su obitelji u potrebi.

Dana 21. ožujka 2013. godine Sathya Sai zaklada u Laosu organizirala je Festival ljudskih vrijednosti. Oko 300 ljudi, među kojima je bilo oko 50 budističkih redovnika, ministri iz vlade i stariji državni dužnosnici, okupilo se na festivalu. Gospodin Phongsavath Boupha, ministar u uredu predsjednika i dr. Narendranath Reddy, predsjednik Prasanthi vijeća, otvorili su skup paljenjem svijeća koje su predstavljale pet ljudskih vrijednosti: istinu, ispravno postupanje, mir, ljubav i nenasilnost. Šarolik program tradicionalnih plesova, predstava i pjesme iz Laosa izvela su djeca koja polaze večernju školu Sri Sathya Sai učenja u duhu ljudskih vrijednosti (SSEHV). Više od 350 djece polazi večernju školu svakoga dana u Sathya Sai centrima u Laosu. Dr. Reddy govorio je okupljenim gostima o značenju ljudskih vrijednosti i izrazio zadovoljstvo za široku lepezu kulturnih predstavljanja u izvedbi djece.

Medicinski kamp održan je 7. prosinca 2012. godine u Salmiya Model školi u Kuvajtu. Velik je broj doseljenika koji imaju niske prihode u Kuvajtu i koji boluju od raznovrsnih bolesti kao što je visok krvni tlak i dijabetes, ali ne primaju odgovarajuću zdravstvenu zaštitu zbog pomanjkanja svjesnosti, nedostatka ispravnog vodstva, siromaštva i drugih razloga. Trideset i četiri liječnika, od kojih su neki bili specijalisti na područjima kao što je kardiologija, ENT, urologija i nefrologija, neurologija, dijabetes, oftalmologija, dermatologija, opća medicina i slično kao i 30 bolničara pružili su liječničke usluge za više od 700 doseljenika iz Indije, Pakistana, Bangladeša, Sri Lanke i Egipta. Oko 120 poklonika iz Sai centra u Kuvajtu dobrovoljno je pomagalo tijekom održavanja kampa. Gospodin Satish C. Mehta, ambasador Indije u Kuvajtu i dr. Mohomad Al Mutairi, predsjednik medicinske udruge u Kuvajtu, posjetili su medicinski kamp. Usluge koje su pružene uključivale su pretrage vezane uz povišeni krvni tlak i bolesti očiju, usporedno s provođenjem utvrđivanja razine kolesterola, snimanje ultrazvukom, elektrokardiogrami i slično. Ovo je bio već šesti medicinski kamp koji su zajednički organizirali Sai centar iz Kuvajta (Shanti udruga iz Kuvajta) i Forum indijskih liječnika (Indian Doctors Forum – IDF), Medicinska udruga u Kuvajtu i zaklada za srce, Kuwait Heart Foundation.

Posebna skupina djece (Special Children Group – SCG) iz Sai orgnizacije u Omanu proslavila je Festival sporta i zabave dana 30. studenog 2012. godine u Indijskoj školi u Al Ghubra u Muscatu. Festival je organiziran za djecu koja boluju od autizma kako bi se promicalo strpljenje, snošljivost, odvažnost i odlučnost. Proslavi se odazvalo nekoliko lokalnih dužnosnika iz Omana i oko 125 SCG dobrovoljaca i djece. Nakon prijava i svečanosti otvaranja, SCG dobrovoljci su s ljubavlju otpratili 24 djece u posebne „kuće“ koje su dobile nazive po ljudskim vrijednostima: istina, ispravnost, ljubav i mir. Djeca su bila podijeljena u skupine kako bi mogla sudjelovati u događanjima kao što su igre prodavaonice, trčanje s preponama, trčanje štafete, utrke žabljim skokovima i sve su igre bile prilagođene motoričkim sposobnostima djece, njihovim kognitivnim vještinama i ostalim sposobnostima. Slike, koje je naslikalo jedno posebno dijete, podijeljene su kao izraz ljubavi uvaženim gostima koji su posjetili Festival. Na kraju su djeci podijeljene medalje, dok su roditelji dobili poklon pakete i raznovrsna pomagala za učenje, primjerena djeci s autizmom.

Gujarat: Besplatan masovni obred uvođenja u vedski studij muških pripadnika – upanayana poznat i kao obred vezanja svete vezice organizirala je Sathya Sai organizacija iz okruga Ahmedabad 4. svibnja 2013. godine u kojemu je sudjelovalo 14 dječaka, zajedno sa svojim roditeljima i gostima. Svečanost je započela u 9 sati da bi završila u 17 sati. Obrede je izvodilo pet svećenika koji su sustavno vodili kroz cijeli postupak. Tijekom obreda, svaki je dječak dobio tri kompleta odjeće, jedan srebrnjak i raznovrsne druge poklone. Sveukupno je u svečanosti sudjelovalo oko 900 osoba.

Maharashtra: Na svečanosti održanoj 4. svibnja 2013. godine u Shanmukhananda dvorani u Matungi, Mumbai, 194 studentice dobile su novac za školarinu u okviru programa školarina Mother Easwaramma Scholarship. Glavna gošća svečanosti, gospođa Smita Jayakar, vodeća kazališna i filmska umjetnica, predstavila je 13. Easwaramma Memorilal Lecture, predavanje pod nazivom „Recite da za djevojčicu“. Na kraju programa, poznati pjevač gospodin Hariharan otpjevao je nekoliko dirljivih poklonstvenih pjesama.

Mora da ste primijetili kako vam se nikada ne obraćam kao poklonicima – bhaktulara, jer kako vi možete biti samo to? Vi ste Bhagavān, vi to postajete samo time što odbacujete neznanje – avidyā, koje uzrokuje da zamišljate kako ste vi ograničeni. To je razlog zašto vam se ja obraćam kao utjelovljenjima ljubavi – premasvarūpalārā, utjelovljenjima blaženstva – ānandasvarūpalārā, utjelovljenjima Božanskog duha- divyātmasvarūpalārā. To je vaša prava priroda. No, vama čak nije bilo ni rečeno tko ste vi. Vaša je patnja povezana s ovim nedostatkom što ne poznajete sebe.