Sigurno Znanje
Kada zemaljski čovjek krene u potragu za sobom, on se u vlastitoj nutrini kreće kroz slojeve različite gustoće, prelazeći u sve svjetlije i jasnije, uzdižući se u sebi samome, uspinjući se na svoje unutrašnje planinske vrhunce…
Na tom putu ga prati duhovno svjetlo, koja ga preko duše iznutra povezuje s područjem iz kojeg proizlazi - s izvornim ljudskim područjem.
To svjetlo zova i podrške, koje se očituje u širokom spektru vibracija, dolazi mu neposredno preko svetog Bratstva na Zemlji, povezanog i s vanjskim najvišim planinskim vrhuncima…
Neka bi riječi jednog od pripadnika te svete zajednice, o jedinom načinu stjecanja sigurnog znanja, dosegle sve one koji - svjesno ili ne - u dubini svoje duše čeznu za takvom pomoći.
-------
„Sigurno nikada nećeš doći do sigurnog „znanja“ ako ti prethodno snaga vjere ne osvijetli put!
I ja sam jednom bio na krivim putevima, dok još nisam sebe samog poznavao!
I ja sam bio robom svojih uobrazilja, dok me nisu našli oni kojima sam pripadao puno prije nego sam sebe doživio u tijelu ove zemlje kao njen sin!
Sada smijem govoriti o tomu što stvara sigurnost, jer sam prije u sebi morao proživjeti što može zabluda!
Oni koji budu slijedili moje riječi naći će sigurno vodstvo!
Uistinu mogu voditi putem koji vodi cilju, jer i sâm sam postao „putem“ prije nego sam dobio nalog da ga drugima pokažem!
U vječno zračećem svjetlu postao sam svjestan sebe i tek tada sam dobio obvezu da svima koji se nalaze u tami donesem svjetlo!
Tek tada mi je bilo naloženo da sve koje moja riječ može doseći probudim iz sna tame!
I ja sam jednom morao imati povjerenje u snagu vjere, prije nego sam došao do sigurnog znanja!
A od mene je bilo zahtijevano veće povjerenje nego što ćeš ti ikada morati pokazati!
Jednoga dana sam se morao pripremiti da trajno napustim ovaj zemaljski život i samo me je snaga vjere mogla pokrenuti da prođem ispit čiji mi je ishod mogao donijeti kraj moga zemaljskog života, kao što mi je i neslućeno i još manje znano donio tek uistinu budni život…
Tako ti mogu zaista posvjedočiti da se može imati povjerenja u snagu vjere!
I dalje ti mogu reći da ćeš doći do sigurnog znanja u mjeri u kojoj budeš imao povjerenja u uzvišenu snagu vjere!
Ovdje „vjerovanje“ i „znanje“ ni u kom slučaju nisu u suprotnosti, jer ono što ja nazivam vjerom i vjerovanjem je preduvjet ako želiš doći do znanja!
Tek snaga vjerovanja u tebi stvara mogućnost sigurnog znanja!
Dok još gajiš sumnju i nemaš povjerenja u snagu vjere nemaš pravo postati onaj koji zna!
Povjerenje u snagu vjere je prijeko potrebno i ta ista snaga vjere stvara ti povjerenje koje ti je potrebno ako želiš znati.
„Znanje“ ovdje nije spoznaja nekog kauzalnog odnosa stvari!
„Znanje“ je ovdje sigurno, unutarnje postajanje svjesnim, koje više ne poznaje nikakvu sumnju i stoji utvrđeno u sebi samom!
Tko je dosegao takvo znanje tome je „dokaz“ koji traži misaono, zemaljsko znanje samo pomoć koja mu nije neophodna, jer mu je samo njegovo znanje dokaz znanja!
Kao što čovjek koji pritiska taster električnog zvona ne treba dokaz da će se oglasiti signal zvona, kao što mu ne treba ni poznavanje uzročno posljedične veze koje dovodi do oglašavanja zvona, tako je i s onim koji zna u duhu, koji je svjestan u svojoj nutrini, bez dokaza i bez mučenja oko uspostavljanja potrebnih uzroka i posljedica, koje čine da on postane svjestan toga znanja…
Tko želi doći do takvog znanja koje je kao jasno viđenje, iako si ne može objasniti proces viđenja, taj će morati prihvatiti da mu njegovo znanje ne može doći bez uzvišene pomoći, kao što onaj koji vidi mora prihvatiti da vidi samo ako mu je na raspolaganju vrlo osjetljiv organ njegova tijela…
U oba slučaja mora biti ispunjen određeni uvjet da bi se postigao željeni rezultat.
Najmanje zamućenje u „leći“ tvoga oka oduzet će ti sposobnost viđenja, ili je bar otežati.
Samo uz pomoć jednog malog organa tvoga tijela ti možeš vidjeti.
Ako pak želiš vidjeti zvjezdane daljine, ili promatrati ono najmanje, trebat će ti pomoć optičkih instrumenata koje je čovjek sam osmislio i naučio izrađivati.
To ti se sve čini sasvim uredu i sigurno ne bi od sebe zahtijevao da vidiš bez očiju, ili da možeš opaziti Saturnove prstenove bez pomoći teleskopa.
A već si odavno spoznao da ti čak ni najprecizniji teleskop ne može pomoći da vidiš najudaljenije zvijezde i da ni najbolji mikroskop još uvijek nije dovoljan da bi vidio konačne, najmanje čestice, o čijem postojanju zaključuješ bez da ih je ljudsko oko ikada vidjelo.
Ali u duhovnom vjeruješ da ti nije potrebna nikakva pomoć!
Tvoj „bog“ ti je sasvim dovoljan da s njim budeš na „ti“ i smatraš u ludoj „drskosti“, jer si tu izgubio svaku mjeru, da između tebe i tvoga „boga“ ništa ne smije stajati…
Poput djeteta si koje želi dohvatiti mjesec, jer mu se ne čini daljim od igračke koja mu je okačena na prozoru!
Među tebi jednakima ovdje na zemlji ti praviš velike razlike u rangovima.
Kako god ti „velike“ nazivao pred kojima se klanjaš, oni su još uvijek ljudi kao i ti, iako ti se u svome znanju i sposobnosti, u mudrosti i snazi, ili samo zbog davno naslijeđene vlasti, čine nadređenima.
Kako onda mora da podcjenjuješ područje duha ako ne slutiš, da i u ovomu području slijede stupanj za stupnjem i da se gotovo beskrajne hijerarhije uzdižu prije nego se dođe do najviših duhovnih vladara, koji su zaista živući u unutarnjem svjetlu božanstva, u skladu sa slikom koju je stvorila ljudska fantazija o najvišim „anđelima“, „serafinima“ i „kerubinima“.
Iz tebi jednakih, nastali su prinčevi ove zemlje i ako stvaralaštvo ljudskoga duha više postaviš od sveg kraljevstva, znat ćeš o ljudima koji mogu ostvariti gotovo nadljudsko u onomu što ti na zemlji nazivaš „duhovnim“, ali i najviši kojeg možeš tako poštovati, jedva da je dok još živi u zemaljskoj odjeći na najnižem stupnju među onima koji već žive u esencijalnom duhu.
Kako onda umišljaš, ti koji se klanjaš višima već ovdje na zemlji, da ti je „bog“ tako blizu da se između tebe i njega ništa ne može nalaziti?!
Da, ako se radi o bogovima koje si sam stvorio prema svojim slikama, onda si u pravu!
Ali želiš li se ujediniti s tvojim BOGOM, koji opstaje od vječnosti do vječnosti i koji se u tebi očituje, morat ćeš se odreći takve ludosti!
Onda ćeš iz sebe naučiti spoznati da ti je tu potrebna pomoći i čim to shvatiš, dobit ćeš pomoć.
Ta pomoć je za svakoga tu, čim za njom čezne!
Samo vječno Prasvjetlo, koje ti zamišljaš da možeš bez međustepenica tako lako spoznati, na ovoj je planeti stvorilo svoje pomoćnike i oni te znaju doseći čim se ti daš dosegnuti!
U drugim sam ti knjigama, na drugi način, u drugim slikama, višestruko govorio o toj pomoći.
Ovdje želim više govoriti o stanju u kojemu se ti moraš naći, ako želiš ići putem prema bogu…
Čim si stupio na put, uvidjet ćeš da ne možeš dalje koračati bez uzvišene pomoći.
Kada to otkriješ spreman si primiti pomoć.
Nemoj se brinuti o tome otkuda će ti ta pomoć doći!
Ali uz pomoć snage vjere budi siguran u sebi da moraš primiti pomoć!
Onda ćeš je sa svom sigurnošću i primiti, iako ne budeš mogao znati otkuda ti dolazi!
Samo s tom pomoći ćeš doći do sigurnog znanja!
Možda ćeš, povjeruješ li prvom prividu, misliti da se radi samo o vlastitoj spoznaji i jedva da ćeš slutiti da drugi govori u tvojoj duši – jedan od onih koji žive na ovoj zemlji i istovremeno su svjesni u duhovnom svijetu, iako na najnižem stupnju hijerarhije - koja na svojim višim stupnjevima ostaje nedostupna zemaljskom čovjeku.
Samo u trenucima tvog najvišeg uznesenja doživjet ćeš u sebi takvu pomoć, bilo da je prepoznaješ ili ne!
Onda će opet doći mračni sati i uzdisat ćeš u svojoj muci!...
Činit će ti se da si „napušten od boga“ i nećeš znati gdje da potražiš utočište!...
Ne smiješ samo dopustiti da izgubiš hrabrost u takvim razdobljima!
Onda će ti ponovno iznenada doći nove „upute“ i sve što te je tištalo postupno će te napuštati!
Istrajnost je ono što će te dovesti do cilja i spoznat ćeš da te vode uzvišene snage!
Tek kada si pripremljen snagom vjere možeš primiti sigurno znanje!
Uistinu će ti doći onako kako ga u sebi samom tražiš!
Dok još uvijek posrćeš i ne znaš što hoćeš, uzalud ćeš očekivati sigurno znanje!
Prvo ćeš morati biti sam u sebe siguran, ako želiš biti uzdignut do sigurnosti duhovnog „znanja“ u duhu!
Ali ako imaš snagu vjere onda ćeš uistinu postati siguran!
U svojoj najskrivenijoj nutrini otkrit ćeš izvor sve mudrosti!
Doći ćeš do „znanja“ u sebi koje ti vanjski svijet nikada ne može dati!
Samo u sebi, prijatelju, možeš doći do sigurnosti! „
Bô Yin Râ, „Put prema Bogu“
Napisala: Eloratea
bglavac
irida
edin.kecanovic
