SVE JE IZRONILO IZ OCEANA POSTOJANJA, SVIJESTI I BLAŽENSTVA – SACCIDĀNANDA

Isto kao što pomaganje – tāraka, istraživanje prirode svijesti, materije i njezinih svojstava – sānkhya i povlačenje uma – amanaska čine tri vrste duhovne prakse – yoga kao što je to opisano u Vedanti, isto tako postoje tri glavna pristupa povezana s onim što čini istinu, a to su: najviši cilj, apsolutna stvarnost – paramārtha, praktična stvarnost koja je primjenjiva – vyāvahārika i svjetovne aktivnosti ili prividna stvarnost – pratibhāsika. Apsolutna stvarnost -paramārtha može se usporediti s oceanom, praktična stvarnost – vyāvahārika je poput valova oceana, dok je prividna stvarnost – pratibhāsika morska pjena koju stvaraju valovi. Kada ne bi bilo oceana, ne bi bilo ni valova, a bez valova nema ni morske pjene. Kada bismo analizu proveli do kraja, došli bismo do zaključka da voda predstavlja temelj za sve troje – ocean, valove i morsku pjenu. Zato stvarnost – paramārtha, praktičnu stvarnost – vyāvahārika i prividnu stvarnost – pratibhāsika ne biste trebali smatrati kao međusobno odvojene. One su tako usko povezane kao božansko trojstvo, kao tri promjenjiva svojstva prirode, odnosno smirenost i uravnoteženost – sattva, strastvenost – rajas i tromost – tamas i kao tri vremenska razdoblja.

Najviše Sebstvo – Brahman jedinstvo je tih triju načela. Apsolutna stvarnost – paramārtha određuje istinsko Sebstvo – ātman, dok praktična stvarnost – vyāvahārika određuje ja – aham. Neki ljudi, zbog svojega neznanja, misle da su istinsko Sebstvo – ātman i ja – aham međusobno odvojeni. U stvari, istinsko Sebstvo – ātman jest poput oceana, dok je ja – aham poput valova. Kada svoj pogled okrenete prema unutra i počnete preispitivati, spoznat ćete da je to dvoje jedno te isto. Valovi se ne razlikuju od oceana. Isto kao što se vatra nalazi u drvu, ulje u sjemenki sezama, šećer u šećernoj trski, tako je i praktična stvarnost – vyāvahārika sadržana u apsolutnoj stvarnosti – paramārtha. Bez oceana ne može biti valova kao što ne može biti sina bez oca. Isto tako, nema praktične stvarnosti – vyāvahārika bez apsolutne stvarnosti – paramārtha.

Boga se štuje kao Bhavaya Namah. Što znači riječ bhava u vedantinskom načinu izražavanja? Znači „Vrhovno Biće čiji je oblik ovaj vidljivi svijet." Gospod Višnu je uzrok, a svijet je posljedica. Cijela Kreacija je igra uzroka i posljedice. Bog se utjelovljuje u različitim likovima u ovom svijetu da bi predstavio jedinstvo svih imena i svih likova. Isto kao što paun izgleda prekrasno sa svojim šarenim perjem, božansko načelo Višnua čini se najljepšim u mnoštvu oblika svega što je stvoreno. To je navedeno u vedskoj objavi: „Najviše biće s tisuću glava, s tisuću očiju i tisuću stopala – sahasraśirśa puruša sahasrākśa sahasrāpāda.“ Kozmički oblik Gospoda sastoji se od tisuća glava i tisuća očiju. To znači da je svatko utjelovljenje Višnua. Bog ima i drugo ime, a to je Kutastha koje znači da On prožima svako biće u svemu stvorenom. Isto kao što su valovi, morska pjena i ocean jedno te isto, slično tomu, stvaranje, održavanje i razaranje predstavljaju tri nerazdvojna vida božanskosti.

Sve je izronilo iz oceana postojanja, svijesti i blaženstva – saccidānanda. Kada spoznate tu istinu, izvor blaženstva poteći će iz vašeg dubokog i lijepog jezera uma – mānasarovara. Blaženstvo – ānanda nastaje kada se postojanje – sat i svijest – cit ujedine. Sat znači istina, cit znači znanje. Kada se oni udruže, tada pružaju iskustvo blaženstva. Sat – postojanje jest poput šećera koji daje slatkoću svemu s čime se pomiješa. Kada ga stavite u kavu, ona postaje slatka, kada ga stavite u čaj on postaje sladak, a kada ga stavite u vodu ona se pretvara u slatki sirup. To ukazuje da je slatkoća trajna. To je razlog zašto ga se opisuje kao sat ili postojanje što znači nepromjenjivo i vječno. Cit – svijest određuje uzvišeno i najviše božansko znanje – prajñāna, stalnu integriranu svjesnost koja se u Vedanti opisuje kao: „Najviša mudrost je Bog – prajñānam brahmā“, Brahman je Najviša svijest. Najviše božansko znanje – prajñāna predstavlja život svakog bića, a voda predstavlja osnovu života. Zato se svijest – cit uspoređuje s vodom. Kada su šećer i voda razdvojeni, šećer je šećer, a voda je voda. Kada se pomiješaju, dobivamo slatki sirup. Isto tako, kada se postojanje – sat i svijest – cit ujedine, kao rezultat dobivamo blaženstvo. Blaženstvo je vaš pravi oblik. Postojanje – sat nije ništa drugo već načelo istinskog Sebstva – ātman koje je vječno. Bez načela istinskog Sebstva – ātman svijet ne bi postojao.

Možete napisati lijepu pjesmu i ispisati ju krasopisom na posebnom papiru, uložiti ju u blistavu omotnicu i poslati. Papir je skupocjen, slova su prekrasna, pjesma je uzvišena, omotnica je privlačna, a i adresa je ispravno napisana. No, pismo ne stiže na upućenu adresu. Koji je razlog? Razlog je da niste na omotnicu nalijepili potrebnu poštansku marku. Pjevate bhajane odgovarajućom melodijom – rāga i ritmom – tāla. Melodija i glazba mogu biti privlačni, ali ne dopiru do Boga ili Mu ne pružaju ugodu ako nemate samopouzdanja. Povjerenje u sebe, povjerenje u Boga, to je tajna veličine. To je ono što biste danas trebali znati.

Od kakve je koristi poslati omotnicu s prekrasnom pjesmom ispisanom lijepim rukopisom ako na omotnicu ne prilijepite poštansku marku povjerenja To je razlog zašto Vedanta polaže izuzetnu važnost na pouzdanje – viśva * i nepokolebljivu vjeru – śraddhā. Ljubav predstavlja temelj za oboje. Kada imate ljubavi, tada imate i nepokolebljivu vjeru – śraddhā, a kada imate nepokolebljivu vjeru tada imate i pouzdanje – viśva. Isto kao što se morska pjena, valovi i ocean međusobno ne razlikuju, nepokolebljiva vjera – śraddhā, pouzdanje - viśva i ljubav – prema nerazdvojni su i međusobno ovisni. To troje predstavlja temelj Vedante.

Vedanta isto tako govori o tri načela: slobodna volja – svecchā, volja drugih - parechā i božanska volja - daivacchā. Što znači slobodna volja – svecchā? Studenti danas misle da slobodna volja znači da mogu govoriti, kretati se i ponašati se na način kako žele. To nije unutarnje značenje slobodne volje. Svecchā znači swa + ichchha. Swa znači Sebstvo – ātman, dok ichchha znači želja. Istinska slobodna volja – svecchā znači slijediti upute Sebstva. Bhagavadgīta objašnjava dva načina ispravnoga postupanja: vlastita dužnost – svadharma i uzvišena dužnost – paradharma. Što je vlastita dužnost – svadharma? Ljudi misle kako je vlastita dužnost – svadharma vezana uz njihovu kastu i religiju kao što su kšatriya dharma**, brāhmana dharma ***, vaiśia dharma **** i tomu slično. No, to

* viśva – u Vedanti najniži stupanj svijesti povezan sa stanjem jave u kojemu se opaža tek grubo, fizičko tijelo i običan svijet vanjskih objekata

** kšatriya dharma – ispravno postupanje u skladu s drugom od četiriju kasta u tradicionalnoj hinduističkoj podjeli društva kojemu pripadaju ratnici, vitezovi, vojskovođe, političari, dužnosnici uprave, kneževi i kraljevi, zaštitnici zakona i pravde, reda i poretka, naroda i države, etike i morala

*** brāhmana dharma – ispravno postupanje pripadnika indijskog društva prve od četiriju kasta u koju spadaju svećenici, filozofi, učenjaci i duhovni vođe

nije pravo značenje vlastite dužnosti – svadharma. „Swa“ znači istinsko Sebstvo – ātman. Zato je božanska ispravnost – ātmadharma, ispravnost temeljena na ātmanu vlastita dužnost – svadharma, dok je ispravnost povezana s tijelom – dehadharma uzvišena dužnost – paradharma. Isto tako, postoji riječ od jednog slova „I“ i riječ od tri slova „eye“. (U engleskom jeziku to se jednako čita, nap. prev.). Riječ od jednog slova, „I“, predstavlja istinsko Sebstvo – ātman, dok riječ od tri slova, „eye“, predstavlja tijelo. Bez tijela nije moguće spoznati istinsko Sebstvo – ātman, a bez istinskog Sebstva tijelo ne može postojati. Zato se jedinstvo istinskog Sebstva – ātman, pojedinačne duše i tijela naziva objedinjavanje triju vidova – triputi ili trikuta. Tako Vedanta objašnjava najdublje istine na jednostavan i istančani način.

Slobodna volja - svecchā znači misliti, donijeti odluku i djelovati s punim povjerenjem, sâm i biti spreman suočiti se s posljedicama svim srcem, bile one ugoda ili bol, radost ili tuga. Volja drugih - parecchā znači provoditi djelovanje uz poticaj ili pod pritiskom drugih. To nije nešto što biste učinili sami od sebe. To je nešto što činite pod utjecajem drugih, No, kada se trebate suočiti s posljedicama toga djelovanja, ne biste se trebali žaliti govoreći: „To nije nešto što sam učinio zato što sam želio, to sam učinio zato što sam bio prisiljen na to.“ Drugi vas ne mogu primorati da učinite nešto ukoliko vi tomu niste skloni. Kako mogu drugi utjecati na vas, ohrabrivati vas da nešto učinite ili vas primorati da to učinite? Njihovo ohrabrivanje samo snaži sklonost koju posjedujete. Zato biste trebali biti spremni suočiti se s posljedicama bez ikakvog žaljenja i bez optuživanja drugih.

Treće je božanska volja - daivacchā. To znači da se prepustimo Božjoj volji i činimo dobra djela bez ikakvih očekivanja plodova djelovanja. To nije posljedica djelovanja koja ste vi izveli sami od sebe ili zbog toga što su vas drugi ohrabrivali da ih činite. Trebali biste prihvatiti sve što dođe kao Božju volju. U stvari, sve što se dogodi u skladu s Božjom voljom, činit će vam samo dobro. Bilo koje djelovanje koje provodite predajući se Božjoj volji, podarit će vam mir, sreću, ispunjenje i pobjedu. No, ljudi danas ne razumiju značenje podređivanja Božjoj volji.

**** vaiśia dharma – ispravno postupanje treće kaste koju čine seljaci, obrtnici, trgovci; njihova je uloga „izmjena tvari“ u društvenom organizmu, cirkuliranje i razmjena svih stvari potrebnih društvu

Ljudi nisu spremni suočiti se s posljedicama svojih grješnih djela, ali uvijek su u prvim redovima kada se takva djela provode. Zašto se upuštate u grješna djela kada se ne želite suočiti s njihovim posljedicama? Nema sumnje da će posljedice loših djela koja činite isto tako biti loše. Ljudi žele uživati u plodovima djela koja im donose zasluge, ali nisu spremni provoditi takva sveta djela. Oni teže za jednom stvari, a provode djela koja su u potpunoj suprotnosti s tim. Sva bi vaša djelovanja trebala biti u skladu s onim što želite. Nakon što ste učinili djelo koje je grješno, trebali biste biti spremni suočiti se s njegovim posljedicama. Ako dotaknete plamen, svjesno ili nesvjesno, opeći ćete se. Ponekad ćete dotaknuti plamen nesvjesno, ali on se neće sažaliti nad vama i poštedjeti vas. Isto tako, svidjelo vam se to ili ne, morat ćete se suočiti s posljedicama vaših djelovanja. To je istina djelovanja – vyavahāra, način na koji ona djeluje i prirodni zaključak. No, istina najuzvišenijeg cilja – paramārtha drugačija je od te istine. Kada dostignete razinu najuzvišenijeg cilja – paramārtha, nećete se opeći čak ni kada dotaknete plamen. Kako je to moguće? To se događa zahvaljujući Božjoj volji. Ponekad će vas Bog sam upozoriti i spriječiti da dotaknete plamen. Vatra je jedan od pet elemenata, a isto tako je jedan od vidova božanskosti.

Svatko koristi riječ „ja – aham“, dok govori o sebi. Trebali biste preispitati odakle taj ja - aham vuče korijen. Ja – aham rođen je iz istinskog Sebstva - ātman. Misao – sankalpa rađa se iz ja – aham i govora – vāk, iz božanske volje – sankalpa. Zato je „ja – aham“ sin istinskog Sebstva – ātman, misao – sankalpa njegov je unuk, dok je govor njegov praunuk. Na taj način istinsko Sebstvo – ātman, ja – aham, misao – sankalpa i govor – vāk pripadaju istoj obitelji. Prema tome, ja – aham, misao – sankalpa i govor – vāk imaju isto obilježje kao i istinsko Sebstvo – ātman. Koje je to obilježje? To obilježje je postojanje, svijest i blaženstvo – saccidānanda koje je jednako dostupno „sinu“, „unuku“ i „praunuku“. U stvari, ono u potpunosti prožima svu trojicu. Čovjek nikada ne može reći da mu je uskraćeno blaženstvo jer je blaženstvo istinsko pravo čovjeka. Čovjek teži za tim da bude trajan i vječan. To je priroda blaženstva – cit, mudrosti i najvišeg božanskog znanja – prajñāna, koji su prisutni u njemu. Zato nije potrebno da se čovjek negdje drugdje upušta u potragu za postojanjem, svijesti i blaženstvom – saccidānanda. On sâm je utjelovljenje postojanja, svijesti i blaženstva – saccidānanda. On pati zato što ne zna tu istinu.

Isto tako, privid – māyā ponekad prelazi na stranu istinskog Sebstva – ātman, a ponekad na stranu prirode i na taj način stvara zabunu kod čovjeka. Kada počnete preispitivati vezu između istinskog Sebstva – ātman i ne-Sebtva, onoga što je prolazno i kratkotrajno –anātman, onoga što nije Sebstvo, koristeći moć razlučivanja, zabluda koju je stvorio privid – māyā će nestati. Čovjek danas ne preispituje što je istinsko Sebstvo - ātman, što je ne-Sebstvo – anātman, što je svjetovno, a što ne pripada svijetu. To je razlog zbog kojega čovjek postaje žrtvom privida. Kako bi mogao provesti takvo preispitivanje, čovjek bi trebao vladati pravom vrstom znanja.

Vedanta govori o dvije vrste oslobođenja: oslobođenje koje je stečeno tijekom života – jīvanmukta i ono koje je stečeno oslobađanjem od vezanosti za tijelo - videhamukta. Onaj koji je stekao oslobođenje još tijekom života – jīvanmukta sve smatra manifestacijom Boga i doživljava jedinstvo prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Prošlost je stablo od kojega dobivamo sjemenku sadašnjosti koja će izrasti u stablo budućnosti. Tako da je prošlost stablo, budućnost je stablo, dok je sadašnjost sjemenka. To je troje, u stvari, jedno te isto. Bez stabla prošlosti ne možemo uzgojiti sjemenku sadašnjosti a bez sjemenke sadašnjosti ne možemo dobiti stablo budućnosti. Onaj tko spoznaje jedinstvo tri razdoblja vremena, stekao je oslobođenje tijekom života - jīvanmukta. On se jednako odnosi prema sreći i tuzi, pohvali i pokudi, napretku i nesreći. On zna da je sve prolazno poput oblaka koji plove nebom i da ništa nije vječno. On nema nikakvih briga zato što je njegov um usredotočen na načelo jedinstva. Samo takva osoba smatra se oslobođenom još tijekom života – jīvanmukta.

Tko je onda onaj koji je oslobođen vezanosti za tijelo - videhamukta? Sva obilježja koja su prisutna kod onoga tko je oslobođen tijekom života – jīvanmukta prisutna su i kod onoga koji je oslobođen vezanosti za tijelo – videhamukta. Jīvanmukta je svjestan svoga tijela, dok videhamukta nije svjestan svoga tijela. On ne osjeća muke koje uzrokuju žeđ ili glad. Kralj Janaka nije imao svijest o tijelu tako da su ga zvali i Videha. Tako dugo dok je netko svjestan svoga tijela, osuđen je na to da doživljava radost i tugu. Onaj tko nije vezan uz tijelo, oslobođen je svih vrsta vezanosti. To je stanje povlačenja uma u kojemu je čovjek lišen umnih i osjetilnih opažanja – amanaska, stanje u kojemu nema uma. Kada nema uma, kako onda mogu postojati misli? Ovo je komad tkanine. Izrađen je od nīti koje su ispredene od pamuka. Bez pamuka ne bi bilo niti, a bez nīti ne bi bilo tkanine. Misli su poput pamuka, želje su nīti, a um je tkanina. Um nije ništa drugo već splet želja. Tamo gdje nema želja, ne može biti ni uma. To je stanje u kojemu je čovjek lišen umnih i osjetilnih opažanja, u kojemu nema uma – amanaska.

Čovjek je postao žrtvom privida – māyā koji ima 25 aspekata. Kada otkrijete tajnu tih 25 aspekata, tada će privid – māyā nestati.

Kojih je to 25 aspekata? Pet osjetila (vid, sluh, opip, miris i okus) – jñānandriya, pet organa djelovanja i osjetila (govor, držanje, kretanje, izlučivanje i rađanje) – karmendriya, pet životnih dahova – prana, pet omotača – kośa što ukupno čini 20 aspekata. Tome treba pridodati um – manas, intelekt koji ima sposobnost razlučivanja – buddhi, misao – citta, ego – ahankāra te pojedinačna duša. Tako dobijemo ukupno 25 aspekata. Ono što je sastavljeno od tih 25 aspekata, naziva se pinda. Što znači pinda? Tijelo sâmo je pinda. Vedanta govori o anda, pinda i brahmanda. Oni koji su rođeni iz jajeta, nazivaju se andaja, dok se oni koji su rođeni iz utrobe majke nazivaju pindaja. Kozmos koji prožima sve, naziva se brahmanda. No, postoji potka koja objedinjuje andu, pindu i brahmandu. Slično tomu, postoji jedinstvo između pojedinačne duše – jīva, Boga – Īśvara i prirode – prakrti.

Uronite um u istinsko Sebstvo - ātman

Načelo Rāme također predstavlja to jedinstvo. „Rā“ predstavlja istinsko Sebstvo – ātman, dok „ma“ predstavlja privid – māyā. Kada se istinsko Sebstvo – ātman i privid - māyā spoje, oni predstavljaju načelo Rāme. Ljudi izgovaraju Rāmino ime pjevajući Rām, Rām, Rām. No, ne bismo to trebali činiti mehanički. Um bi trebao biti uronjen u promišljanje o Rāmi. To znači da bi um trebao biti uronjen u načelo istinskog Sebstva – ātman. To je istinsko ponavljanje – japa Rāminog imena. To je istinsko načelo koje izbavlja i oslobađa – tāraka.

ātmatattva.

Načelo koje izbavlja i oslobađa – tāraka, određuje jedinstvo triju stanja, odnosno stanje budnosti – jāgrat, stanje sna – svapna i stanje dubokog sna bez snova – sušupti. Nije dovoljno ako samo pjevate Rām, Rām, Rām bez razumijevanja načela koje izbavlja i oslobađa – tāraka. Trebali biste uroniti um u istinsko Sebstvo – ātman. U čaši je voda, a vi ste u ruci donijeli malu količinu šećera. Stavite šećer u vodu i dobro promiješajte. Šećer će se rastopiti i nestati. Šećer koji ste donijeli u vlastitoj ruci, više ne postoji. Šećer koji ste vidjeli vlastitim očima, sada je postao nevidljiv. Kamo je nestao? Kada stavite kapljicu vode na jezik, uvidjet ćete da je šećer prisutan u svakoj kapljici.

Studenti to znaju. Ovdje je čaša i vi ste u nju ulili voćni sok. Čaša će samo držati sok, ali neće znati kakvog je okusa. Vi u čašu stavljate slamčicu i pijete. Sok dolazi do usta kroz slamčicu, ali slamčica ne može znati kakvog je okusa. Tek kada sok stigne do jezika, možemo znati kakvog je okusa. Naše je tijelo čaša, božanskost je sok koji se nalazi u čaši. Bog se nalazi u obliku suštine – rasa vai sah. Bog prožima tijelo u obliku suštine. No, tijelo toga nije svjesno. Naša su osjetila poput slamčice koja ne može doživjeti božanskost. Intelekt – buddhi je poput jezika koji doživljava okus božanskosti. Jezik uživa u okusu soka, ali ga ne zadržava za sebe. On ga šalje u probavni sustav. Probavni sustav ne doživljava slatkoću soka. On odvaja otpadne tvari od soka i dostavlja njegovu svetu suštinu svim udovima tijela. Prije nego što uzmemo hranu, kada ju ponudimo Bogu izgovaranjem molitve „Brahmāparnam…“, On odgovara iz nutrine:

Bog kaže: „O, ti, neznalico jedna! Ja sam prisutan u tvojemu trbuhu u obliku koji pripada svim ljudima, u obliku sveprožimajućeg Duha i boga vatre – vaiśvānara i probavljam hranu koju jedeš te šaljem njene korisne sastojke cijelom tijelu.“ Kada preispitujete učenja Vedante, razumjet ćete da postoji jedinstvo između svega što je stvoreno. Bog je jedan jedini – eka eva advitīya brahma. Vedanta nedvosmisleno i odrješito objavljuje da je božanskost jedna, ne postoje dvije. Da je božanskost jedna ona ne objavljuje blagim riječima. Ona na čvrst i jasan način objavljuje da je božanskost jedna, da ne postoje dvije. Ona propovijeda i promiče ovu istinu cijelom svijetu, na jasan i nedvosmislen način. Bog, Allah, Isus, Rāma, Īśvara, Višnu, svi su Jedno. Iranci govore da je Zaratustra najviši, Sikhi dodjeljuju najviše mjesto Guru Nanaku, poklonici Rāme i Kršne uzdižu njih kao najveće. Na taj način poklonici daju različita imena i oblike Bogu, u skladu sa svojim sklonostima i osjećajima, ali Bog je jedan.

Ovisno o ukusu, ljudi traže slatkiše kao što su Burfi, Jilebi ili Mysore Pak. U svim tim oblicima slatkiša šećer je isti. Istina je jedna, ali su je mudraci opisivali kao da ih je mnogo – ekam sath viprāh bahudhā vadanti. Možete pripisati bilo koje ime i lik Bogu, ali Bog je jedan, cilj je jedan. Zato ne biste trebali kritizirati pripadnike bilo koje vjere. Ne postoji razlika između jedne i druge vjere. Sve su Jedno. Tek kada spoznate to jedinstvo u različitosti, možete doživjeti blaženstvo.

Od 5. /kolovoza/ pa nadalje počinje vrijeme ispita. Želio bih na neko vrijeme prestati s ovim svakodnevnim održavanjem govora da biste imali slobodnog vremena pripremati se za ispite. Prava svrha vašeg dolaska ovamo je da učite. Niste došli ovamo kako biste naučili Vedantu. Zato se usredotočite na učenje. Tek ćete tada biti u stanju ispuniti cilj zbog kojega ste došli ovamo. Vaši su vas roditelji poslali ovamo s velikim očekivanjima. Vaša je dužnost da ta njihova očekivanja ispunite. Oni su pravi oblici Boga. Poštujte vašu majku i vašega oca kao Boga – mātrdevobhava pitrdevobhava. Usredotočite svoj um na svrhu boravka ovdje. Svami će biti sretan ako ćete dobro učiti. Nemojte odlaziti u sobe drugih i upuštati se u nepotrebne razgovore. Usredotočite se na učenje kako biste dobili dobru ocjenu. Pridonesite ugledu Instituta i usrećite vaše roditelje. Ispunite zadatak zbog kojega ste došli ovamo i vratite se sretni kući.

(Bhagavān je svoj govor završio bhajanom „Hari Bhajan Bina Sukha Santhi Nahi…“)