Hrvatska polako postaje prepoznatljiva lokacija za brojna predavanja, radionice i ceremonije vezane uz tradicije Južne Amerike. Iako se na prvu čine dalekima od nama uobičajenih bliskoistočnih tradicija, javnost prepoznaje njihovu neposrednost.

Tako je ovih dana u Zagrebu gostovao poznati autor, svjetski putnik i tradicionalist Santiago Andrade Leon. Ekvadorski Kuraka tradiciju s Anda prezentira već dvadesetak godina i time nastavlja duboko ukorijenjenu praksu vlastite obitelji – tradicionalnu medicinu, prezervaciju naslijeđa i poimanje svijeta koje nije konvencionalno za Zapad. Razgovor je omogućila organizacija ‘Sveta vatra’, koja je domaću javnost počastila odličnim Santiagovim predavanjem, a najbolje tek slijedi. Ritualna sauna, nakon tradicionalne ceremonije koja joj je prethodila prošlog vikenda (više informacija OVDJE). A intervju je bio i više nego ugodan.

‘Hrvatska je dom moćne tradicije, samo je treba iznova otkriti’

“Drago mi je spoznati da se u Hrvatskoj i dalje čuvaju spoznaje o nekim izgubljenim tradicijama s ovih prostora. Znamo da je ovo područje dom nekih vrlo moćnih biljaka. Možda je znanje trenutno zaboravljeno, no put je i dalje tu, iako trenutno nema starješina sa znanjem i naslijeđem ili pravih informacija. To ne znači da biljke nisu prisutne u sjećanjima ljudi. Dapače, tradiciju šamanizma dokazuje i veliki interes za ceremonije iz Južne Amerike. A preko naših biljaka i tradicije možemo zajedno dosegnuti i izgubljene tradicije ovih prostora. Tako ćemo nadići sve individualne pristupe i prisjetiti se izgubljenih kultura, zaboravljenih korijena. Sve ceremonije prisjećaju nas tko smo i što smo. Smisao nije u razmišljanju o tome što je bilo i što se propustilo već što imamo u ovom trenutku i što ćemo imati u budućnosti. U našoj ceremoniji ima prostora za ovakav vid rekuperacije izgubljenih sjećanja. Ako su nekoć biljke služile kao pokazatelj puta, one ostaju u obitelji i tradiciji. Biljku pamtite jer je nekoć brinula o vama. Jer ste nekoć bili povezani.”

O izumiranju izvornih tradicija i religija ovih prostora misli sljedeće. “Potrebni su ljudi koji će tomu posvetiti život, koji mogu u sebi pronaći ono što nedostaje. Ako netko želi posvetiti vlastiti život odnosu s biljkom, to je samo osnovni minimum. Moraju imati i disciplinu, a i kontekst znanja o drugim biljkama. Početno znanje bih potražio kod biljki koje već poznajemo, one poznaju sve biljke koje smo naslijedili i kojih se ne sjećamo. Da bismo pronašli njihov izgubljeni put. A put će zasigurno doći. Naši preci su nas učili da poštujemo put i da će nam se biljke same ukazati, u trenutku kada dođe potreba za njihovim znanjem. Tradicije se brinu za sebe, što god mi mislili. Kada tradicija čovječanstvu više ne bude trebala, nestat će. I to nije ništa loše. Proživjeli smo to iskustvo, stasali, dio je nas i zahvalni smo. Na našem putu spoznajemo i gubimo, tradicija je živi proces. Neke prakse su jednostavno odslužile ono što su trebale i dolazi vrijeme za nove. Tradicija je živa pa je bitan dio našeg rada želja za prisjećanjem onoga što smo zaboravili. Izgubljeni rituali i zaboravljeni lijekovi kriju se u nama, samo ih treba nanovo otkriti.”

‘Biljke se ne treba koristiti u rekreativne svrhe’

Popularizacija psihodelika isto tako nam je bila značajna tema. “Za mene sveta medicina nije samo psihoaktivna supstanca koju netko unosi u sebe – imamo tisućljetni međuodnos čovjekovog stapanja s prirodom. Zato ne koristimo biljke radi rekreacijskih razloga. Zapravo, ne koristimo ih ni za što drugo osim za zdravlje. Da biste bili sposobni konkretno ih pripremiti, skuhati, održati ceremoniju, pjevati im, moliti im se… Treba vam mnogo godina discipline i učenja, proučavanja svega što su nam ostavili preci. Tek onda možda imamo sposobnost pobrinuti se jedni za druge. Učenje, testovi i iskušenja čine nas spremnima za to – veliki broj individualnih i kolektivnih rituala i ceremonija uvodi nas u svijet šamanizma i svete medicine. Ključ je razumijevanje naše energije, naših tijela – kako u stanju normale, tako i u stanju ceremonije. Moramo razumjeti sebe, bilo da smo dobro raspoloženi, uznemireni ili recimo gladni. Zato se testiramo, da nadiđemo bilo kakav oblik poteškoća i shvatimo ga.”

“Ovo sve navodim da ukažem na različitosti pri uporabi biljaka. Istina, odvija se velika eksplozija uporabe psihodelika, ali je šamanska tradicija ipak nešto posve drugo. Naša kultura psihodeliju promatra kao samo jedan manji dio onoga što nam određena biljka može ponuditi, bilo kao iscjeliteljica, bilo kao učiteljica. Psihodelija predstavlja samo prva vrata. No kada ih prođemo, otkrivamo puni kapacitet biljke. Ako se možete fokusirati na vlastitu svrhu, pomoći ćete sebi i drugima. Morate imati snažnu volju, vjerovati ljudima oko sebe. Tako ćete uz prethodnu obuku bolje shvatiti i pravu narav biljke. Iz te perspektive će nam svima i ceremonija biti daleko sveobuhvatnija, kako šamanu, tako i drugim polaznicima ceremonije. Dakle, ako ulazite u ceremoniju, morate biti svjesni u što ulazite. Inače ne garantiramo prijelomno iskustvo. Za mene kao čovjeka kojemu je to životni stil vi predstavljate obitelj, pleme. Zato imamo veliku odgovornost prema svemu, a trebali biste je imati i vi.”

‘Dolazak religije transformirao je način izražavanja i zahvalnosti’

U kojoj mjeri osoba mora biti spremna za ovakva iskustva i jesu li ceremonije za svakoga sljedeća je tema. “Želja za odlaskom na ceremoniju dovoljna je da joj se približite i o njoj informirate. Slijedite svoju namjeru, nema ništa loše od mogućnosti učenja novih stvari. Priđite šamanu i porazgovarajte o svojim potrebama i njegovim iskustvima. Samo u posebnim slučajevima baš odbijamo ispijanje lijeka. No čak i u tim slučajevima postoje drugi lijekovi i načini da se tim osobama pomogne. Pa čak i sam boravak na ceremoniji bez konzumacije pomaže. Ponekad su upravo prva iskustva ona koja nam najduže ostaju u srcima. Zato se može potpomoći uspješna ceremonija – dodatnim duhovnim praksama poput dijete ili posta. Bitno je samo poštivati određena pravila. Ako na ceremoniju ne dođete spremni ili niste prošli kroz pripremu, možda će vam tek druga ceremonija pomoći da pronađete što ste tražili. No jedno je sigurno – svatko je dobrodošao u našu tradiciju. Zato selekcije nema u tom pogledu, za nas su šamani zapravo tradicionalni liječnici. A ljudi koji nam prilaze nisu polaznici već potrebiti. Moramo upoznati osobu koja nam prilazi da bismo joj pomogli. Tako nam postaje dio obitelji i plemena.”

Povijest Amerike može se definirati kao vrijeme prije i poslije dolaska konkvistadora. Je li ulazak abrahamskih tradicija s Bliskog istoka utjecao na tradiciju jedna je od uvijek značajnih tema. “Dolazak Europljana doveo je i bliskoistočne tradicije. Naši preci značajno su se promijenili nakon dolaska novih religija. Kultura koja je štovala pretke, biljke i životinje transformirala se u kulturu koja čovjeka gleda kao epicentar svemira i evolucije. Sve je odjednom dobilo naš oblik, čak je i Bog postao čovjekolika figura. Teško je prihvatiti takav oblik nečega što definira čitav svemir, čitavu prirodu. Morao nam se promijeniti koncept promatranja svega, sama srž. Mnoga plemena i mnoge tradicije prilagodile su se takvom novom shvaćanju. Zato današnje poimanje američkog šamanizma nije nužno ista tradicija kakva je nekoć bila. Otvorili smo se drugim tradicijama i od tog trenutka tradicija ostaje sačuvana. Oni koji je doista vole je i čuvaju, bez obzira na boju kože. Ulazak religije transformirao je način izražavanja, pošto je naša tradicija bila zabranjivana. Morali smo promijeniti imena biljaka i ceremonija u ona bliska abrahamskim religijama. Štovanje zimskog solsticija i drugih prirodnih fenomena postalo je štovanje svetaca. Istina je jedna, samo je drugačije predstavljena. Iza svih tih maski i nametanja još pronalazimo tradiciju, pleme, zahvalnost Majci prirodi, ples, slavlje dobrih žetvi, poštivanje prirodnih sila… Zapravo smo samo proširili obrasce kroz koje ljudi mogu izraziti zahvalnost.”

Autor:Ratko Martinovic

Preuzeto sa: Dnrvno.hr