9. kolovoza 2015. 

Neki se ljudi mogu smijati poklonstvenom pjevanju (bhajan) i nazvati ga običnom predstavom ili spektaklom te umjesto toga preporučiti mirnu meditaciju na povučenom mjestu u svetištu. Ali izaći i pjevati bhajane u društvu drugih pomaže u uklanjanju egoizma, osoba se ne boji niti srami zazivati Gospodovo ime. Osoba biva nadahnuta predanošću ostalih, društvo ljudi sa srodnim osjećajima pomaže ohrabriti mladu sadnicu kako ne bi bila spaljena od vrućine podsmijeha. Osoba će pomesti pod svoje sobe kad je nitko ne gleda, ali da bi to isto učinila kad je netko vidi, treba ovladati egom. Jayadeva, Gouranga, Meera, Purandaradasa, Thyagaraja i ostali pjesmom su predavali svoja srca Gospodu i bili oduševljeni pri pomisli na Gospoda jer su imali ljubav za Boga u takvom čistom i neodoljivom obliku. Nesebična ljubav ispunjava vaš um radošću i nadom.

(Božanski govor, 29. rujna 1960.)

Pjevanje Gospodova ime trebalo bi postati vježba u međusobnom dijeljenju radosti i svetosti. (Baba)