17. listopada 2015.

Obično su ljudi privučeni osjetilnim objektima jer su žrtve instinkta. Instinkti jednostavno pronalaze osjetilne objekte – oni dolaze zajedno s tijelom i nisu dobiveni nikakvim uvježbavanjem. Dijete traži mlijeko od majčinih grudi, a novorođeno tele prirodno se smješta pod vime. Međutim, da bi dijete prohodalo i progovorilo, potrebna je vježba jer su te aktivnosti potaknute društvom ili naučene iz primjera ili imitiranjem drugih. Vježba je nužna čak i za pravilnu potragu za osjetilnim zadovoljstvima jer nekontrolirana potraga za takvim zadovoljstvima budi ljutnju, mržnju, zloću i umišljenost. Stoga, da bi se osjetila izvježbala do blagotvornih granica i držala se pod kontrolom, nužne su određene discipline poput: ponavljanja Gospodova imena (japa),  meditacije (dhyana),  posta (upavasa), štovanja u zoru i sumrak i dr. Iako su osjetilna zadovoljstva na prvu ‘prirodna’,  stalnom praksom, kada razumijete štovanje Boga vježbom i slušanjem mudrih, polako se postiže veće i vječno blaženstvo.

 ( Bhagavatha Vahini, 1. poglavlje )

Radost u slavljenju Gospoda iskreni je znak dobrog.  (Baba)