Sai Pitanja i dogovori

(iz knjige Istina koja oslobađa)

PITANJE: Zašto nema vidljive promjene u našim životnim obrascima.

SAI:  Štovanje, pokora, meditacija, pjevanje, sve su to svete aktivnosti koje daju smisao i svrhu vašem životu te vam koriste, ali ne možete ih nazvati duhovnim.
Sve su to dobra djela i pomažu vam da na svet način provedete vrijeme. Sve sto činite s umom, s egom i osjećajem za "ja" ne može biti duhovno. Istinski duhovni put je samoistraživanje prave prirode biča-atmavicara. Istinsko sebstvo atman nadilazi vrijeme i prostor, u njemu nema dvojstva. Istinska duhovnost znači biti svjestan Sebstva.
To je Bog. Budite iskreni i radite duhovne vježbe.
To je duhovni način života.

                       *  *  *  *

SAI: Um sve iskrivljuje.
Nema povezanosti između onoga što kažete i onoga što doživljavate. Kažete da je Bog posvuda, ali to je samo izraz, rječit i verbalno...Imate li uistinu snažnu vjeru da je Bog prisutan u svemu? Jeste li iskusili tu božanskost koja sve prožima?
Vi samo ponavljate kao papiga.

                       *  *  *  *

Pitanje : Ne postoji razumijevanje između dvoje ljudi, već samo uzajamna svađa i neslaganje.Teško se može naći jedinstvo ili bratstvo između dvoje ljudi. Zašto je to tako?

SAI Odgovor: Postoji nešto što morate jasno razumjeti kad razmišljate o jedinstvu i različitostima medu Ljudima  što je to? Danas nema razumijevanja čak ni između dvoje ljudi. Nedostatak razumijevanja glavni je uzrok svih sukoba, neprijateljstava i  različitosti.
To je zato jer ljudi nisu međusobno usklađeni. Prilagođavanje je moguće samo ako postoji razumijevanje.
Ali danas ljudi idu u suprotnom smjeru. Vi mislite da se najprije morate prilagoditi jedan drugome pa tek onda razumjeti. No to je krivo. Najprije se morate razumjeti, a onda  prilagoditi.
Evo jednog primjera. Kad postoji savršeno razumijevanje između tebe i tvoje supruge, tada joj nije važno ako se iz ureda kasno vratiš kući. Njoj je žao što si dugo radio i ona suosjeća s tobom. Sa svom svojom brižnošću i ljubavlju ona ti donosi šalicu kave da se osvježiš. Ali ako slučajno postoji i trunka nerazumijevanja a vratiš se iz ureda kasno, čak ako zakasniš i pet minuta, u kući će izbiti pravi građanski rat. Zašto? Nerazumijevanje je uzrok njezine nemogućnosti da ti se prilagodi. Ona zato postavlja ovakva pitanja »Gdje si bio dosad?« »Kamo si išao?« S kim si bio?« Dakle, neophodno je razumijevanje. 

Ljubav živi u širenju, a umire u uskraćivanju.

                          *  *  *  *

SAI:  Nikad ne gubite vrijeme.  Težite za cjelovitošću, skladom, mirom i sigurnošću.  Njegujte ljudske vrijednosti i ostvarite božanskost u sebi. Politika bez načela, trgovina bez morala, znanost bez čovječnosti te odgoj i obrazovanje bez karaktera ne samo da su beskorisni već su i opasni.

Budite savršeni, idealni ljudi. Vi ste od Boga i Njegova ste iskra, stoga vaše osobine trebaju biti božanske, a ne demonske. Govorite da ste ljudsko biće, ali to je tek napola istinito. Trebate reći: »Ja nisam životinja«. Odrecite se životinjskih osobina jer ako imate i božanske i životinjske osobine, znači da vam je um dvostruk. Čovjek koji ima dvostruki um napola je slijep.
Postavite li strop nad svojim željama, bit ćete sretni. Onaj tko ima mnogo želja najsiromašniji je čovjek, a onaj tko je u srcu zadovoljan, najbogatiji je. Vrlina je važnija od novca. Trebate znati svrhu i cilj života. Život niste dobili da biste samo jeli, pili i spavali. I životinje to rade.

                          *  *  *  *

Pitanje: Što odvaja ljudska bića od životinja?

SAI: Sposobnost razlučivanja odvaja čovjeka od životinje. Božanska snaga prisutna je svugdje u kreaciji. Samo čovjek ima mogućnost prepoznati tu snagu. Ni jedno živo biće osim čovjeka nije nadareno inteligencijom i tako visokom sposobnošću razlučivanja da bi spoznao Atmu. Zato je čovjek  na vrhu kreacije i zato Sasthre kažu da je biti rođen kao čovjek vrlo rijetka sreća.
Čovjek ima kvalitete koje su potrebne za istraživanje uzroka Kreacije; on ima u sebi težnju i kapacitet. Samo se čovjek uz svoj napor može uzdići na više stupnjeve duhovne evolucije. Nijedna druga životinja to ne može. Krotitelji životinja u cirkusu mogu istrenirati tigra da izvede razne trikove, ali ne mogu mu promijeniti njegovu prirodu. Ne mogu ga naučiti da živi od trave i da ne jede meso. Ali čovjek je drukčiji. Njegova priroda može se izmijeniti vlastitom disciplinom i naporom. On svojom voljom može kontrolirati zle misli i ideje koje mu se pojavljuju u umu. Zato se smatra velikim darom roditi se kao čovjek.
Specijalni instrument kojim je Bog izmijenio čovjeka, nazvan Buddhi ili intelekt, čovjek treba koristiti da bi svladao sva osjetila koja ga vuku prema dole. Intelekt treba koristiti da bi se otkrilo značenje uzdizanja od čovjeka do Božanskog. On mora pomoći čovjeku da realizira u sebi Boga. U svijetu koji je pun kontradikcija, čovjek stalno mora birati između onog što je dobro i pravilno i onog što je loše i nepoželjno. Čovjek koji nema takvu mogućnost razlučivanja - životinja je.

Čovjek ne smije sebi dozvoliti da ga vodi um. On mora slijediti put svoje inteligencije / Buddhi /. Sve dotle dok slijedite um, ne možete zadobiti Madhavu / Božanskost /.

                          *  *  *  *

Teluski stihovi kažu: 

Bez karaktera gori si od majmuna.
Uvijek imajte na umu tri važne stvari. Prvo, ne vjerujte ovom svijetu. Katkad vas svijet ne samo obmanjuje i zbunjuje, već vas i izdaje. Drugo, nikad nemojte zaboraviti na Boga koji je uvijek s vama, u vama, oko vas, ispod vas, posvuda. I ne samo to, i vi ste Bog. Treće, nemojte se bojati smrti jer ona je neminovna. Zapravo smrt je odjeća života. Kroz život slijedite sveti put držeći se jedinstva misli, riječi i djela.

                           *  *  *  *

Ima još nešto što želim da znate. Otvorite srca a zatvorite usta. Danas ljudi govore ono što zapravo ne misle, njihova su srca puna ljubomore, taštine, zavisti i mnogo čega drugoga. Ja želim da otvorite srce i budete slobodni od svega što ga zagađuje, a zatvorite usta.' Držite se Boga kao
svoga krajnjeg cilja i odredišta. To je ono na što mislim kad kažem:
»Ruke u društvu, a glava u šumi.«

Podijelite Svamijevu poruku sa svima. Prvo, imajte vjeru u sebe, tada ćete moći imati povjerenje u Boga. Stvarni uzrok problema današnjice leži upravo u tome što nemate vjere u sebe, nemate samopouzdanja.

                          *  *  *  *

Pitanje: Što trebam uraditi, Svami, da bih bio spreman za Zlatno Doba?

SAI: Drži se istinitosti svojih uvjerenja. Budi spreman za izazove... Budi spreman  suočiti  se sa svakom situacijom...
Jačaj svoju vjeru u Boga. Budi spreman izvršiti zadaću koja ti je određena, da budeš instrument u misiji s kojom će Božanskost doći.

                           *  *  *  *

SAI: Sav život može težiti ljudskom rođenju. No samo kroz ljudsko rođenje moguće je spoznati Boga. Gubiti vrijeme je najveća glupost. Tu i sad je pojedinac. Tu i sad je prilika da ostvari apsolutni cilj života. Tko može biti siguran u uvjete i status svog idućeg rođenja?
Ni trenutak ovog života ne smije biti izgubljen.


Pripremili Goga i Laci

KAD SWAMI REŽIRA ISKUSTVO

                                                                                                                                    Ovaj dio iskustva Al Druckera je vrlo poučan, u nekim (tzv) teškim životnim iskustvima sa svrhom i razlogom. Sai Majstorski režira kad i kako je kome potrebno za skok na višu razinu integralne svjesnosti (CIA)

David:

Obojica znamo za ljude poput tebe koji su bili veoma bliski Svamiju, da bi odjednom bili lišeni milosti i izbačeni iz ašrama.

Čini mi se da je sigurnije ne približavati se Svamiju previše, voljeti ga s distance da tako kažemo. Gotovo kao – previše se približiti vatri i opeći se. Što ti misliš o tome?

Al: Kad nastupi taj strašni trenutak pretvaranja u prah i pepeo, on je uvijek potpuno neočekivan, kao kod događaja za moj 60. rođendan o kojem sam upravo pričao. Na neki način to je vrlo slično našem stavu prema smrti. Mi znamo da je smrt stvarna i da se mora dogoditi svakome, ali zapravo ne vjerujemo da će se to dogoditi i nama! I naravno, u tome uvjerenju nalazi se temelj mišljenja da ona zapravo i nije stvarna. I mračna noć duše je poput toga. Mi znamo da ljudi prolaze kroz takva razdoblja velikih duševnih preokreta, no mislimo da imamo tako dobru kontrolu nad svojim životom ili da smo tako blagoslovljeni Božjom milošću, da nam se tako što naprosto ne može dogoditi. No iznenađenje je u tome da kad nam se to dogodi, ispadne da je to sasvim nešto drugo od onoga čega smo se bojali.

Evo još jedne takve priče s neočekivanim rezultatom. Jednog jutra dobio sam poruku da se javim u središnji ured ašrama. U to sam vrijeme bio predavač na Sathya Sai Institutu i zapravo sam bio jedini zapadnjak tamo. Svami mi je također rekao da vodim studijske kružoke za stalne stanovnike ašrama, te za osoblje i studente na sveučilištu. A držao sam i govore zapadnjacima koji su dolazili u ašram. Dakle bilo je mnogo prilika da se okliznem i napravim grešku. No u ovom konkretnom slučaju nije bilo čak ni greške. Nisam učinio ništa. Dakle, otišao sam do ureda, bilo je to prije jutarnjeg daršana, i čekao da stigne službenik koji je tu radio. Došao je ravno od Svamija, jer su doručkovali zajedno.

Prišao mi je i rekao: “Pokupi svoje stvari i idi. Moraš otići odavde do podneva!” Rekao sam: “Odavde – kako to misliš?” Odgovorio mi je: “Rečeno ti je da odeš. Moraš otići.” I sve to nakon što sam bio tamo tri godine. Upitao sam ga: “U čemu je stvar?” Odgovorio mi je: “Nije mi dopušteno da ti kažem.” I tako sam se vratio u svoj stan i govorio u sebi: “Svami, što sam učinio?

Ne razumijem. Moram otići, a cijeli moj život je ovdje. Kamo da idem? Ja sam tu. Gdje bih drugdje mogao biti?” U to sam vrijeme imao veliku zbirku od preko 500 knjiga. Počeo sam izabirati i pakirati nekolicinu najdražih knjiga koje ću uzeti sa sobom.

Uzeo sam knjigu Shankarinih pjesama, otvorio je i pročitao: “Majko, kako možeš biti tako okrutna prema svome jedinome sinu? Ti si moja majka i kako možeš ne voljeti svoga sina?” Nekako sam znao da nisam slučajno otvorio baš tu pjesmu. U tome trenutku došla mi je poruka da se javim Dr. Gokaku, u to vrijeme prodekanu sveučilišta i mome šefu.

Rekao mi je da je Svami vrlo nezadovoljan sa mnom i da moram otići. Upitao sam ga: “U čemu je stvar, Dr. Gokak?” Odgovorio mi je da mi ne smije reći, no da je Svami nezadovoljan nečim što sam rekao na jednom javnom skupu. Vratio sam se u svoj stan i nastavio s pakiranjem, kad me pozvao profesor Kasturi. Kasturi i ja bili smo poput oca i sina. Mnogo sam vremena proveo s njim. Rekao mi je: “Drucker! Uspio si zeznuti stvar!” Pitao sam ga: “Što sam to učinio?” Odgovorio mi je:

“Svami kaže da si pričao prljave šale u svome govoru strancima.” Rekao sam mu: “To naprosto nije moguće, Kasturiji, to je potpuno netočno.” Kasturi mi je na to rekao da je Svami primio pismo od neke Njemice koja ga je obavijestila o tome. Također mi je rekao da je i on (Kasturi) primio pismo od te iste Njemice u kojem traži da ju upozna sa mnom. Nisam imao pojma tko bi ta žena mogla biti.

I tako sam otišao na svoj posljednji daršan. Svami mi priđe i kaže mi: “Ti si Surpanakha.” E pa, Surpanakha je ime demonice u Ramayani. Ona je Ravanina sestra i kad ugleda Ramu i Lakšmanu toliko ih poželi da u bijesu izazvanom ljubomorom pokuša ubiti Situ. No to spriječi Lakšmana koji ju svojim mačem unakazi, odsjekavši joj nos i uho. Ona na to odjuri svome bratu Ravani s namjerom da pokrene osvetničku vojsku demona. Ravana ostane zapanjen time što je dopustila da joj odsijeku i nos i uho i upita je zašto nije pobjegla? A ona mu odgovori da su dvojica prinčeva bili toliko lijepi da nije mogla skinuti oka s njih!

Dakle, kad me Svami nazvao Surpanakhom i rekao mi da će mi odsjeći nos ja sam mu odgovorio:

“Oh Svami, ti si tako prekrasan! Morati ću ostati ovdje dok mi ne odsiječeš i uho!” To je bio pravi odgovor. Svami se nasmijao i rekao mi da uzmem padanamaskar (da mu dotaknem stopala). Dodirnuo sam mu stopala i to je bio kraj cijele priče. Sve je prošlo i ostao sam u ašramu. No to mi je bilo upozorenje da u svakom trenutku mogu biti izbačen – s razlogom ili bez njega. I, kao što znate, kasnije mi se to i dogodilo. Uvijek sam bio svjestan da mi Bog može oduzeti bilo što. Naravno, sve što će nam ikad oduzeti biti će ono što je lažno kako bi nam otkrio ono stvarno, no u svojoj obmanutosti mi mislimo da nam oduzima sve što je vrijedno.

Čuo sam Svamija govoriti o tri ništice, o svođenju istinskih sljedbenika na ništa, o oduzimanju njihove imovine, obitelji i reputacije kako bi ih pripremio za oslobađanje. Ja sam spreman na to.

David: Očito to što te Svami izbacio iz ašrama mora biti za tvoje najveće dobro, no što misliš, što je bio razlog za to? Misliš da te priprema za oslobođenje?

Al: Uvijek sam vjerovao da tri ništice znače da mi Bog može oduzeti bilo što zemaljsko, ali mi ne može oduzeti Boga. Štovao sam Svamija kao Boga, a ipak sam izbačen iz ašrama, tako da sam pomislio da mi je sad oduzeo i Boga. Bio sam potpuno pometen, bez ikakvog oslonca. Vjerovao sam da mi više nema života. No tada sam nešto otkrio. Nema načina da mi se oduzme Boga. Samo što Božji lik više nije bio pred mojim očima i to je sve. No to otkriće nije došlo odjednom. Trebalo mi je godinu dana da prevladam osjećaj da mi se dogodilo nešto strašno. Ipak, za to sam vrijeme doživio mnoga izvanredna očitovanja milosti, uključujući i to da sam više puta bio sa Svamijem u sobi za intervjue. Bilo je to izravno iskustvo. Nije to bio san. Bilo je to stanje budne svijesti. Ja sam sjedio tu, Svami je sjedio tamo i razgovarali smo. Ništa manje od razgovora koji nas dvojica vodimo sada. Sad mi je jasno da mi Svami nikad neće oduzeti sebe.

Odabrali Goga i Laci

August, 2008