Sa Saijem- nema patnje, već samo dobitak

u isto vrijeme, ne moze se baS reci da joj je zivot uvijek bio ruzicast, imala je i ona svoje bolesti i zalosti, cak i sad ima problema ponajvi5e zbog svojih odmaklih god ina; no to je ono Sto ju najmanje uznemirava .• Nekako ona ne osijeca bol", kaze Pedda Reddy, njezin sada5nji njegavatelj.

Njezin um je uvijek usredotocen na Boga, i zauzvrat, s istim intezitetom se Bhagavan brine za njezinu dobrobit. Kada je Gita patila od probavnog poremecaja Sto je rezultiralo prekomjerenom ispupcenoscu njezinog trbuha, Svami je odmah pozvao strucnjake za veterinarstvo iz Kerale i Bangalorea da ju njeguju. Kada joj se koza na tabanima pocela lju5titi zbog bolesti, Svami je potaknuo doktore da zapocnu tretman bez ikakvog oklijevanja i uvijerio ih da ce Gita biti uskoro izlijecena, sto se toe no j dogodilo .

• Jed nom prilikom, kada je Svami obavije,"ten da je Gita bolesna", prica Sri Chiranjeevi Rao, koji je bio njen njegovatelj tokom mnogih godina u ašramu u Prashantiju, .Svami je materijalizirao vibhuti i osobr.o me zamolio da joj ga odnesem. Kada god sam otisao u Gokulam (sto je bilo cesto tih dana) , On bi mi redovito rekao da us put obidem Sai Gitu ida provijerim doli joj je udobno i dali je zbrinuta." .Dali dobiva seeemu trsku za jesti?", zanimalo Ga je. Sai Gita je veoma uzivala u slatkim secernim trskama, i Svami je to jako dobro znao. Takoder je bio svijestan da nije lako nabaviti tu trsku i dostaviti je u Puttaparthi, pa bi rekao: .Moras se ;zaista potruditi da bi nabavio stvari koje ona vo!i. Posto je ona zivotinja, ne moze se jasno izraziti, no pošto mi znamo sto ona ze!i. poduzet cemo sve mjere da joj osiguramo sve zelje i ucinimo je sretnom. To je pravo sluzenje."

Studenti dobivaju pravi uzor za pobožnost

Sluc(jno je baš Sri Chiranjeevi Rao sudjelovao u gradnji nove prostrane nastambe za nju, sa visokim zidovima i mnogo zelenila uokolo, ranih 80-ih. Sai Gitino preseljenje na ovu novu lokaciju iz Goku!ama 1979-80, je bio pocetak novog poglavlja u njenom zivotu. Ne samo da je imala ugodno mjesto za boravak, vee je postala i susjed Svamijevim studentima, Sto je donijelo sa sobom mnogo vrijednih prednosti. Njezin dom soda stoji toe no nasuprot Hostela za starije studente.

J edan bivsi student nam je ispricao: .Zivo se sjecam jednog dirljivog dogaaaja. Bilo je blistavo praznicko jutro na sam Bozic. Nakon ocaravajuceg, veselog pjevanja i prekrasnog Daršana u Mandiru, neki od nas su se ustali i molili Svamiju: .Svami, molimo te, dodi u hostel." Ocekivali smo odgovor poput: .. ZaSto me zelite u hostelu? Ja sam uvijek ovdje sa varna· iii .Morate cekati. . ." iii .Danos sam vrlo zauzet, vidite, mnogo je !judi doslo iz razlicitih zemalja" iii jednostavno Njegov nesta5an osmijeh.  

Ali ne. tog dana. Svami je odmah upitao: .Jeste li spremni?" I mi smo glasno uzviknuli .Da". no iznutra smo bili nervozni do samih kosti. Nismo napravili nikakve pripreme, dvorana za veceranje nije bila uopce dekorativno ukra5ena, vrt nije bio pometen, ni glavni ulaz cak nije bio ukrašen lise em mango i rangalija, a Sto je tek sa ukrašavanjem Svamijeve ljuljac ke? Sto da ponudimo Svamiju? Koje dramske programe smo pripremili? Mozak nom se zablokirao. Iako smo bili izgubljeni u tom odronu na5ih misli, Svami je pozvao svoj auto i rekao: .Krecem sad, Nije bilo vremena za niSta. Potrcali smo kao opsjednuti. I dok smo stigli do hostela, Svami je već bio ondje. Neki decki, koji su bez imalo sumnje oborili nacionalne rekorde u maratonu trceci taj dan, su stigli do hostela neSto prije Svamijevog auto i bili su sretni da Ga mogu pristojno docekati. I kakav dan je to samo bio! Sve je bile potpuno neformalno. Svami je bio sa nama pola sata i blagoslivljao je svakoga od nas: hodao je kroz redove. skupljao pismo, zbijao sale, blagoslivljao sve Sto bismo ponudili i ljubazno nam odgovarao na sve Sto bismo Ga upitali."

Sai Gita odgovara na poziv

.No to nije bio najuzviseniji dogadaj za vrijeme tog posjeta za pomcenje. Najbolji dio je tek slijedio i sjecam se tih nekoliko trenutaka take dobro:

Svami stoji na ula:zu u Hostel i smijeSi se, izgledajuei tako sjajno sa zrakama jutarnjeg Sunca koje su nadopunjavale Njegov Bo:Zanski odsjaj, i zatim poCinje dozivati sa glasom koji je bio toliko sladak: .Gita ... Gita ___ " kao da pjeva Bozanstveno melodicnu harmoniju. Bila je to!iko nježna; mozda smo je culi sama Ja i nekolicina drugih koji sma stajali najblize Svamiju; ali Sai Gita ju je, stojeci stotinu metara dalje, osijetila i istoga casa je jednu tonu teSka slanica dogalopirala kao trkaci konjl Uzbudena i preplavljena rado$cu Sai Gita se stvorila pred Svamijem istoga trenutka i sljedecih desetak minuta su postojali sama Boba i Gita.

Kako je r.ajcisci slonovski sljedbenik milovao Svamija i kako je On, zauzvrat. bio tako njezan i pun ljubavi prema njoj - je prizor koji opstaje zauvijek u mom sjecanju kao da je urezan u zlato. Sai Gita je najmanje bila koncentrirana na voce koje joj je Svami nudio, samo je zeljela da je Svami dodiruje, gleda je 'oci u oci', da joj govori i da bude uz nju. I najmanji centimetar razdvojenosti bio je nepodnosljiv. Za mene je to bila najveca demonstracija ciste ljubavi."

I dok Sai Gita dobiva svoje dragocijene prilike kada god Svami posjecuje studentski hostel, decki imaju svakoga dana zivi primjer i nadahnuce o pravoj bozanskoj ljubavi. Zbog toga Sto je Gitino prebivaliSte točno nasuprot studentskog prebivaliSta, to je uistinu situacija od koje svi imaju korist. Svi, i Gita i studenti, vole jedni druge, no vole Svamija vise od svega. Kada god je Svami posjetio hostel, bio je to slavljenicki dan za Gitu. Prisjecajuci se jos jednog slicnog dogadaja, Sri Y. Arvind, jos jedan biv$i student kaze:

.Prije par godina u Prashanti Nilayamu, jedne prekrasne veceri za vrijeme Krishnashtamija, Svami je stajao na trijemu ispitivajuci o pripremama za nadolazeti festival. Starije5ine kojima su dane odgovornosti, informirali su Ga o pripremama: o tome gdje te doci procesija krava i gdje ce biti pozicionirane, redoslijed procesije, sve do najsitnijeg detalja o tome koja blagoslovljena hrana, prasadam, te biti podijeljena i kolika kolicina hrane je na raspolaganju. Bio je veselo raspolozen i mnogi od nas su osijetili da je idealan trenutak da Ga zamolimo da posijeti na$ hostel.

I tako smo njezno, sa rijecima .Molim te Svami" velikodusno prosipafi naše molitve. Ucinili smo sve Sto smo mogli da Ga nagovorimo da blagoslovi hostel svojom fizickom prisutnoscu. Svamije glumio nedodirljivog, no tada je konacno izrekao magicne rijeti: .Doći ću."

Hostelov izgled se preobrazio preko noci. Razlicite skupine djecaka su radile na razlicitim podrucjima hostela. Dekoracije su se posvuda uzdignule skupa sa zastavama, vijencima i stabiljkama trputca na kljucnim pozicijama. Mali hram Gaspoda GaneSe izvan hostela je bio elegantno ukrašen, svi hodnici pometeni, pobrisani i ekstra cisti, zajednicke spavace sobe pospremljene, i do ranih jutarnjih sati sljedecega dana, cijeli je hostel bio savrseno dotjeran.

Osvrnuv$i se na proslost, te s dobrim humorom, pomislio sam kako je Svamijev odaziv u hostel ozivio sve nas kao Sto bi to napravio narednik vojne obuke za vrijeme inspekcijske smotre!

Naravno, Svami je na5a voljena majka i otac, ali disciplina koju On zahtijeva od svojih odabranih ...

No dobro! Morate Mu to priznati. Cak bi i najlijeniji od nas tada bili na svojim nogama.

No vratimo se na pricu. Zgrabili smo ovu povoljnu priliku da Ga pozovemo zbog toga Sto su neki decki, koji znaju s biljkama, nadahnuti vodstvom starijih studenata, napravili prekrasan vrt u cetverokutnom dvoriStu hostela. Bila je to kombinacija Grckog kamenog vrta, Japanskog vodenog vrta i simetricnog cvijetnog rasporeda. Imao je ravne oblozene puteljke koji su krivudali oko duboko ukopanih velikih kamenja, a tamo se nalazila i vodena povrsina koja je ukljucivala mali slap koji je pak vodio do ribljeg jezerca. Most napravljen od bambusa cinio je luk iznad jezerca, i bio je pofarban u ugodnu svjetlo zelenu boju koja se uklapala sa njegovanim travnjakom. Biljke puzavice su prekrivale bambusove svodove na strateškim krajevima puteljka. Cvijetni grmici su bili postavljeni duz puteljka i ispunjavafi su svaku pukotinu koja se nalazila u kamenju. Bila je tamo i plosnata stijena koja je sluzila kao prijestolje i na nju je postavljen stolac za Svamija. !mala je i malene stepenice koje su vodile do stolca - jako ucvrscene i dobro umetnute, kako bi Svami mogao hodati po njima s lakocom. Mnogo je truda ulozeno u izgradnju i odrzavanje vrta no krunska ljepota bi bila postignuta tek kad bi ga Svami blagoslovio. To smo svi imali na umu kada smo Ga pozvali u Hostel.

Jutarnja je procesija u Mandiru prosla bez ikakvog zastoja. Svami nam je poklonio Svoj Darsan noseCi Pitambaru (zutu odjecu), odjecu kakvu je nosio Gospod Krisna, pogodnu za dogadaj Janmashtami. Procesija je tekla toe no kao urica sa Sai Gitom koja je predvodila u svoj svojoj velicanstvenosti, potpuno sredena za Boga- imala je bogati zlatno srebrni ukras za glavu sa pet stopo dugackim 'nausnicama', osedlanu tkaninu od zlatno protkanog brokata na svojim ledima, i zlatne zveckajuce ornamente na svom celu- izgledala je kraljevski. Svami joj je zurno prisao i njihov medusobni utjecaj je bio predmet svacije paznje- necu pretjerati kad kazem da su krave osijecale ljubomoru prema Giti! Njihov Gopala (drugo ime za Gospoda Krisnu a doslovno znaci pastir) je isao k Giti! 

No i one su dobile svoju priliku kada ih je Svami dosao nahraniti sa bananama. Sve je nesmetano vodilo do tocke kada je Svami dao znak za pocetak bhajana. Procesija je krenula natrag prema Gokulamu, dijeljenje posvecene hrane je zavrsilo i sad a su lica puna iscekivanja gledala na svaku Svamijevu gestu - cekajuti signal. On je to znao i zato nas je 'stavio na muke' ... sve do posljednjeg trenutka i tada se ozareno nasmiješSio ... ,,idite ... doći ću."

Istoga casa im se energija utrostrucila i u trenutku su pretrcali tisucu metara prema Hostelu.

Svami je doSao do Hostela i graciozno blagoslovio sve nas koji smo tamo stajali. Iza$a¥Si iz auto, hodao je sporo, uljepsavajuci cijelo to mjesto. SmjeSak no Njegovom lieu bio je najveci blagoslov.

Otisao je prema bini i sjeo na dekoriranu Jhu/u (ljuljacku) postavljenu za Njega i zatim je neko vrijeme slusao pjesme koje su izvodili uzbudeni glasovi. Blagoslovio je ponudenu hranu, i zatim nagovijestio da zeli otici. 

Kada je Svami stigao do puteljka koji prolazi kroz dvorisni kvadrant, decki su mu obratili pozornost na novi vrt. Njegov pogled je pao na novi prizor te je njezno krenuo prema slikovitom ambijentu. Uzeo je skare ponudene na baršunastom jastucicu, i zatim odrezao svilenu vrpcu u boji Safrana koja je bila postavljena no glavnom ulazu koji vodi u vrt. Istodobno je jedan od nas pokrenuo mali slapic i zubor od njeznog toka vode je pridonijeo svetosti ambijenta. Svami je hodao po puteljcima, doSao do stolca postavljenog za Njega na stijeni i dotaknuo ga, blagoslivljajuci ga. Zatim je zakoracio na mastic iznad jezerca. Jedan od deckiju Mu je ponudio srebrnu zdijelu s hranom za ribe i zlicicom te pokazao prema vodi.

.Sto je to?", upita Svami.

.Svami, u jezercu su ribe."

Svami je zadovoljno uzeo zlicicu i posipao malo hrane nekoliko puta, a zatim je uzeo cijelu zdijelu i sve prevrnuo u vodu. Zatim je najednom izgledalo kao da mu se zuri! Bilo je ocito, jer ubzavao je hod dok se priblizavao glavnom predvorju. Svi smo bili zapanjeni tom naglom promjenom- no tada smo shvatili, jer Svami je isao ravno prema Sai Giti koja je cekala izvan Hostela. Ubrzavao je prema njoj.

Svi smo se stali vani i gledali ovaj 'show'! Njezini teSki ornamenti i ostali ukrasi su bili skinuti i bila je nezainteresirana prema svemu osim prema svom Svamiju. Ponudene su kosare s vocem i Svami ju je hranio. Njegove oci su svjetlucale i lice muse ozarilo sa jednom drukcijom radoscu dok joj je gladio obraze, trljao joj surlu i saputao joj dragosti.

Ona je nato reagirala srdacno, obracajuCi se svome Gospodaru na svom vlastitom jeziku. Nije uopce bilo sumnje dose razumiju. Zaista! Trebali ste biti ondje do vidite taj prizor.

Tristopedeset studenata i ucitelja od kojih vee ina okruzuju Svamija i Gitu, dva dugacka reda na obje strane puta koji vodi van iz Hostela, te mnogo sljedbenika vani no ulici ... i svi oni uzivaju u Svamijevoj igri s Gitom. Do smo barem slikali taj prizor iz zraka ... no za soda, rijeci moraju biti dovoljne. Proveo je vise od deset minuta sa njom i zatim ju je gotovo zaleCi potapsao za rastanak.

Ponudi li smo mu Arati i stotine se glasova potpuno usuglasilo. Gita je podignula svoju surlu u znaku pozdrava dok je Svami napuStao Hostel. Mnogi od nos iskoristili smo priliku da dotaknemo 'onu koja je toliko obozavana od Boga'. Nakon sto je podnijela svo na$e gladenje, povukla se u svoj ogradeni prostor. Ali cak i dok je prelazila cestu, zastala je i okrenula se prema smjeru u kojem e Svamijev auto otisao. Gledala je u tom pravcu nekoliko sekundi i zatim se tiho vratila u svoj dom. Ponekad se zaista doima da je vise od obicne zivotinje. Njezina ljubav prema Svamiju je mnogo veca od naše, zbog svoje jednostavnosti. Ona postoji samo zato da Ga voli i obozava. To je najvisi oblik predanosti: postojati samo za ljubav prema Bogu."

Da, to je lekcija koju ona potice u svacijem umu - bilo u studentu iii u sljedbeniku - da je cijela svrha zivota postojati samo za Gospodina i da nema niceg svetijeg niti iceg vaznijeg. Svami je odusevljen njenom odanoscu i trazi svoje studente da uce od nje. Za vrijeme svog govora koji je odrzao deckima u Prasanthi Mandiru, prilikom pros lave Ganesh Chaturth1~ 1992, Svami je rekao:

.Oni među vama koji zivite u Hostelu prirmjećujete aute koji idu gore-dolje po cesti. Sa druge strane Hostela je Gita. Ona ne obraca paznju na bezbrojne aute koji prolaze cestom.

Ali, bez ikakvog priopćenja, ona osijeti prolazak Svamijevog auta, i istoga casa izlazi sa rikom da bi me pozdrovila. Takva je njezina odanost Gospodu ... To je nepokolebljiva ljubav.

Uvijek pripravna za svog draqog

Sai Gitin fokus je uvijek bio poput kompasa, konstantno uperen u jednom smjeru .• Cim zacuje sirenu policijskog dipa (znak da je Svami na putu)", kaze Sri Pedda Reddy, .ona odmah izade, ma gdje se nalazila; bilo iz svoje nastambe iii iz bazena i otrci na cestu. Stojeci pared ceste, skenira svaki auto koji prođe i cim zamijeti Svamijev auto, veselo zatrubi i ponekad ispusti neobicne zvukove radosti.

Kad Njegov auto pride blize, ona istrazivacki pogledava da vidi gdje Svami sjedi - naprijed iii odostrago, i ako je prozor na autu zatvoren, ona obuhvati prednje vjetrobransko staklo sa svojom surlom i cekala da se prozor na vratima otvori. Ako se to dogodi, tada postaje ushicena; tada polako klizne unutra svoju njusku i pocne nju5kati Svamijevu kosu i lice.

Ona voli Svamijevu krunu; miris vibhutija je ozivne. Tada je u blazenstvu. Ali ako, iz nekog razloga, Svamijev auto ne stone, tada je klonula, iznutra razorena. Tada pocne plakati i gundati i hmm ... hmmm ... to traje beskrajno.

Nekih dana, ako je jako uznemirena, ona pocne glasno vikati i trubiti kao da Ga doziva sa svom svojom mogucom snagom. Tek nakon polusatnog smirivan.Ja sa frazama poput .Doci ce' , .Mozda je zauzet donas', • Vidio te, zar ne? Nemoj brinuti', .Sutra će On doci specijalno zbog tebe' itd ... se uspije primiriti. A zatim je potrebno sljedecih sat vremena da je se nagovori da prihvati bilo kakvu hranu. Takav je intenzitet njezine ljubavi prema Svamiju i zbog tih je zestokih ceznuca toliko puta bila nagradena Njegovim prekrasnim blagoslovima."

Sai Gita - velicanstveni kraljievski slon iz Božjeg kraljevstva

Da, kada se zudi samo za Bogom, tada se Boga i dobiva, a takoder i sve ostalo, jer kao Sto je Isus rekao: • Trazite kraljevstvo nebesko, i sve ce vam se ostalo nadodati." J edan od divnih blagoslova kojim je Gita nagradena, na primjer, je to sto je ona postala neizbrisiv dio svih glavnih proslava u Prasanthi Nilayamu, bio to rodendan, Dasaro, Krishnastamiili Sportski susret studenata 11. sijecnja svake godine. Kako se ona osijeca dok onako ukra5ena kao kraljevna velicanstveno predvodi procesiju tih specijalnih dana? Dali je uzbudena zbog toga?

.,O da, itekako". kaze Pedda Reddy, koji je njen njegovatelj vee dva desetljeca . .Za vrijeme normalnog dana, kada je izvedem u setnju po vani, ona cijelim putem hoda vrlo sporo i setnja na kratku udaljenost se otegne na skoro 2 sata. Ali pogledajte je dok ide u Mandir :za vrijeme festivala, i:zgleda kao da je postala dvadeset godina mlada! Tada zeli treati. Ona zna da tada ide Svamiju i njezina ceznja izvlaci iz nje ono najbolje.

U stvari, u rano jutro, kada joj namazem stopola sa kurkumom (sto je ustvari prva stvar koju napravim kada god je moram srediti za dogadaje), to joj je prva naznaka, i od tog trenutka samo ceka moju zapovijed da se vrata otvore i da zatim brzo odjuri prema Mandiru. No mirna je poput kipa kada je pocnem uljepsavati s vise od dvadeset i sedam vrsti ornamenata.

Ona strpljivo prolazi kroz 'make-up' sredivanje, koje osim podmazivanja njenog tijela vibhutijem, ukljucuje i ukra5avanje sa izvrsnom, izrezborenom, zlatnom opremom za glavu, bogato ukra5enim pokrivacem za tijelo, sjajnim srebrnim ukrasima za gleznjeve, malenim odjekujucim, zlatnim zvoncem, zaslijepljujucim sjajnim ogrlicama, raskosnim vijencima i tako dalje. Za vrijeme procesije, ona savrseno izvodi svoju ulogu, hodajuci graciozno i sa kraljevskim drzanjem. kako i dostoji raskosnim proslavama."

Najlijep$i dio svega toga je, kako je Svami, baS paput majke, koja je vrlo specificna kako njezino dijete mora biti propisno odijeveno za vrijeme vazne prigode, interesiran za nju. On bi provijerio sa Pedda Reddyem dali su joj srebrni ukrasi za gle.Znjeve ispolirani, dali joj je 'haljina' u savrsenom redu, doli su svi ornamenti skladno poslozeni i tako dalje .

• BaS prije godinu dana, prije pros lave Babinog osamdesetog rodendana•, prisjeca se Pedda Reddy, .Svami je htio vidjeti sve njezine ornamente. I tako sam otisao u Njegovu rezidenciju i diskretno izlo.Zio sve njezine dragocijenosti. Nakon nekoliko sekundi inspekcije, Svami je upitao: .Gdje su njezini pojasevi za gleznjeve?" Ja sam ostao zapanjen; mislio sam da sam cuvao na sigurnome svo njezino vlasnistvo. Tek kad je upitao ponovo, shvatio sam da sam u stvari poslao dva pojasa u Bangalore zato Sto su treboli popravak. Odmah su obovljeni neki pozivi, i sljedeceg dana Gita je bila spremna za Rathotsavam festival besprijekorno okicena. Kada je Svami pri5ao Sai Giti tog jutra, Njegove su oci prvo pogledale prema njenim nogama. Tek kad sam Mu objasnio da su pajasevi stigli jucer navecer i da su joj sada savr5eno podešeni. tek je tada izgledao zadovoljno.

Dogadaji poput ovog su mnogobrojni. Nedavno, kada sam joj stavio svecani si nteticki vijenac oko vrata, Svami je rekao: .Za5to stavlja$ plasticni vijenac tamo? Prekriva sve nje:zine :zlatne i srebrne ogrlice." Jednom drugom zgodom, zamisljeno je primjetio: .Tri obradene srebrne ogrlice na njenom vratu izgledaju pretijesno. Mogao bi proboti promijeniti njihove pozicije."

I tako sada uvijek stavim samo dvoje njenih velikih svjetlucavih ogrlica na svaku stranu bar5unastog prekrivata."

Za Svamija, svaki je deta!j vezan za nju veoma vazan; a za Sai Gitu, ako je iSta vazno. onda je to Svami.

Sai Gita - Ljjubav. Veselje. Radost

Ono Sto je drago Svamiju, to je drago i njoj; i to je razlog da iako ona voli biti sama i na miru, jedna zajednica ima privilegiju druziti se sa njom- Babini studenti. DopuSta deckima da ju dodiruju, da budu sa njom, da joj pricaju, i kada je dobre volje cak se i igra sa njima. PrebiruCi po svojoj memoriji i birajuCi jednu takvu anegdotu, Y. Arvind, biv5i student, kaze:

.J edne sam veceri bio na otvorenom Stadionu, kad je do!lla Gita na svoju rutinsku setnju. Zavrsio sam nekoliko rundi odbajke i zatim sjedio na kamenim stepenicama koje vode uzduz ceste koja se penje uzbrdo. Vidjev5i je izdaleka, sisao sam i krenuo prema njoj. Već iz daljine sam mogao cuti njezin visoki odlucujuci pozdrav. Osijetio sam do mi je osmijeh zasjao kada sam ugledao njene strpljive oci i smirujuCi hod. Imala je svo vrijeme no svijetu. Stigavši do mene. ispruzila je svoju dugacku surlu njušeci me. Nje'i:no sam je pogladio, zahvalan za pozornost od nekoga tko je tako voljen od strane Gospoda. Njena surla je lutala po mojim rukama i depovima i tada se sa negodovajucom skripom okrenula od mene. Decko koji ju je pratio se nasmijao i rekao: .Obicavao si joj davati neSto za jesti svaki put kada bi ju sreo, a donas si je razocarao."

Žao mi je Gitamma·, rekao sam primicuci se do kuta gdje sam joj mogao vidjeti oko. No ona se opet zaigrano okrenula od mene. Jos jednom sam joj se primakao. Ona se opet okrenula. Zajedno smo napravili puni krug. Sigurno smo bili prilicno komicni prizor, jer je zrak ispunio smijeh zabavljenih djecaka. Osijetio sam izvonrednu srecu. Bio je to osjecaj totalnog odricanja. Ljudi ne vjeruju u ono sto ne znaju, a ono Sto ne znaju, toga se baje; to je instiktivna reakcija bez obzira na intelekt i moe razlucivanja. Zivotinje takoder imaju iste instinkte ... ali mnogo jace nego mi. No jednu stvar koju sam shvatio je povjerenje koje Sai Gita ima u !jude koje Svami voli. I ona nos voli. Zaista zanijemim svaki put kad poku5am samo promisliti o snazi ljubavi. ,......,

Zatim su decki koji su igrali nogomet Sutnuli loptu prema njoj. Istoga trena je reagirala. Njezine goleme usi su zamahivale od uzbudenja dok je protutnjala prema lopti i zadala joj tocan udarac.

Bilo je taka divno gledati kako uzdize svoju prednju nogu, zamahuje je unatrag i zatim udara loptu. I tako je pacelo! Sljedecih dvadeset minuta su se igrali tridesetak odusevljenih deckiju i jedna vrlo sretna slonica. Naravno. nijedan sudac nije imao srca reci joj da je koriStenje surle protivno pravilima, no bez obzira no to, utakmica je bila prijateljska i zavr5ila je sa zvoncem umjesto sa zvizdukom. Hostelsko zvono je zvonilo da nos pazove no Bhajane. Sa zaljenjem nos je pustila do odemo i vidio sam mnogo glava koje su se osvrtale i gledale prema njoj dok smo se vracali u hostel. Izgledala je tako masivno, unatoc patamnjenom nebu te ljetne veceri; tako golemo, snazno i moe no. Osijetio sam neodredeno uzbudenje u sebi. Zastala mi je knedla u grlu.

Nedostajao joj je njen Svami, njen gospodar. Njezina čežnja je bila tako intenzivna. Sjeo sam na jedan kamen uz Easwaramminu Srednju Skolu i gledao je. Odmicala je, no kako je osijetila da ju netko promatra, okrenula se i dobacila mi jedan dugacki pagled. Osijetio sam do mi knedla nestaje u grlu i opet sam bio onaj stari. Trava se cinila zelenijom, a neba je vibrilalo bojama zalazeceg Sunca. Nasmije5io sam se i ponio taj prizor sa sobom u hostel:

Savršena ljubav služi za primjr

Koliko zivota je bilo inspirirano Gitinim uzvi!lenim primjerom! Iako je ona cetveronozac, kada god su !judi gledali u nju, to su uvijek cinili sa strahopaStovanjem i naklono!lcu. Obasipanje zivotinje s njeznoscu i dobivanje ljubavi i vjernosti zauzvrat je ne5to s cim se mnogi mogu dovesti u vezu.

Znamo za mnoge pse koji su dali svoje zivote kako bi spasili svoje vlasnike; znamo za mnoge ljubimce koji daju mnogo vise bezuvjetne ljubavi svojim vlasnicima nego Sto bi to davali vlasnikovi 'najbolji' prijatelji; znamo za macke koje djeluju kao istjerivaci stresa i osiguravaju svojim vlasnicima trenutnu srecu.

No pastoji li ijedan ljubimac na svijetu koji je usmijerio covjekovu paznju prema Bogu? Sai Gita je naucila covjecanstvo bez da je progovorila i jednu rijec ono Sto svecima i plemenitim ljudima trebaju godine da nauce i desetljeca do podijele s drugima. Sarno svojom pojavom i primjerom, i ona je potaknula no tisuce studenata i sljedbenika da prakticiraju uzviseno razmisljanje ida teze za Najvecim od najvecih i za nicim drugim. Da bi demonstrirao kako je plemenit njen zivot i koliko Svami cijeni njezinu vjeru i odanost, Sri Sanjay Sahani, Ravnatelj Brindavanskog Univerziteta nam je otkrio jedan dogadaj:

"Bila je to jedna od onih okolnosti kada je Sai Gita mogla osijetiti Svamijev dolazak te je stajala u punoj pripravnosti uz cestu, mnogo prije nego Sto smo mi, djecaci iz hostela, mogli cuti policijsku sirenu te pozuriti prema ulaznoj ogradi. Ako bi se Gita nalazila na cesti, Svami bi redovito zaustavio auto i upravo se to dogodilo i tog narocitog dana. Svami je iza5ao iz auto i krenuo prema njoj. Mi, koji nismo htjeli propustiti ni stotinku te Bozanske drame, pozurili smo prema Svamiju. I odjednom se dogodilo prskanje! To se dogada mnogo puta. Uzbudena od srece, Gita bi pocela urinirati. Ali toga dana, prskalo je na sve strane, po su se mnogi decki povukli i vee ina nas je cekala i promatrala iz daljine. No Svami je bio uz nju, stojeci toe no pored nje i Njegova odijeca se, ocito, potpuno smocila. Nakon jedne minute, Svami nas je sve pogledao i rekao neSto od cega su nam prosli trnci kroz kicmu .• Ako popijete salicu njenog urina, mozda dobijete djelic nje;zine poboznosti. ", rekao je znacajno. Znali smo na kojem nivou je naša poboznost i kako je samo duhovna ta sveta du5a, ut jelovljena u slonovskom tijelu.

Mnogo godina kasnije, kada sam naveo ovaj dogadaj u kratkom gavoru u Brindavanu u Njegovoj prisutnosti, i kada sam ponovio toe no ono Sto je Svami rekao tim povodom, Svami je, sjedeci u jhuli (ljuljacci) i pazljivo slu$ajuci pricu, istoga casa rekao: .Aaunw, Aaunw" Sto na Teluškom znaci: .Do, to je istina, to je istina."

To je potvrda koja bi nadmašila bilo koje drugo postignuce u ovom materijalnom svijetu. To je dokaz najcisce ljubavi koju ovo tiho no istaknuto cetveronosko bice gaji prema Bogu. Kako Sri Chiranjeev Rao kaze: .Ono Sto ona nudi Svamiju je- savrsena ljubav."

I zbog tog je razloga ona uvijek u Svamijevim mislima. Cak i kad se mnoStvo okupilo u Pra5anthiju za vrijeme proslava osamdesetog rodendana, i kad je tamo bilo milijun priprema za oboviti, Svami je nije zaboravio; bio je vise zabrinut za njezine pojaseve oko gleznjeva koji su nedostajali.

(Salica kravljeg mlijeka je vrijednija od bocve magareceg mlijeka, kako kazu.)

Dom poput palace za Njegovu ljubljenu

Vrlo nedavno, kada je Svami poklonio studentima svog Instituta natkriveni stadion prve klase, krštenog imenom 'Sri Sathya Sai Internacionalni Sportski Centar', u isto vrijeme, sagradio je i 'dom kao palacu' za Sai Gitu sa izvrsnim rezbarijama napravljenim od istog kipara koji je ukrasio prekrasne svodove koji uljepsavaju Prasanthi Mandir. Ali to je kulminacija jedne druge prekrasne drame koja je zapocela par tjedana ranije.

Kada je zemlja bila ociscena za pocetak rada na zatvorenom stadionu, Sai Gitina nastamba nazalost nije mogla ostati poStedena zbog golemog prostora koji je zahtijevao novi sportski kompleks za raznovrsne igre i tekme. I kada je ta vijest priopcena Svamiju, doimao se uznemireno. Bio je zabrinut i izdao je striktnu naredbu da ni u kojem slucaju Gita ne smije biti preseljena osim ako joj sene sagradi neki drugi odgovarajuci i mirni smje5taj. U to vrijeme, nitko nije imao jasnu ideju gdje toe no izgraditi njen novi dom.

Kada je netko predlozio Svamiju da se nastamba moze sagraditi iza zatvorenog stadiona, Svami je odmah odbacio taj prijedlog govoreCi: .Ne, to je predaleko. uplasit ce se. Treba biti bli;zu."

I take su potom zacrtani planovi da joj se izgradi smještaj prije novog stadiona, a unutar samog kompleksa Planetarija. Svamiju se svidala ta ideja, no svejedno je imao mnogo izmjena za taj plan.

Nije vise htio nastambu za nju, već dom poput palace. Takoder je htio da bude smje.Stena blize cesti, kako bi joj bile lakSe primiti Darsan svaki put kad bude Svami prolazio. No za grodnju ove nove strukture ce biti potrebno barem nekoliko tjedana; no gdje smjestiti Gitu za vrijeme tog privemenog perioda? To je Svamija zabrinjavalo. I take je dva iii tri dana poslije podignuta nova privremena nastamba iza Planetarija, skupa sa kablom za kupanje, prostorom za relaksironje itd ...

Svami je svakodnevno posjecivao to mjesto i tek kada je bio zadovoljan s privremenom nastambam, je Gita preseljena u nju. Cak i nakon toga je posijecivao Gitu mnogo puta da vidi doli joj je udobno i ispitivao je Pedda Reddya doli je Gita dobra i doli su sve njene potrebe zadovoljene. Zatim bi nadgledao konstruiranje njenog novog velebnog doma i doimao se zadovoljan.

GledajuCi u otmjenost novog ogradenog prostora, mnogo !judi je pitalo: .Jeli ovo mjesto gdje ce Svami sjediti i gledati kako decki igraju razne tekme u natkrivenom stadionu?" Eto tako je ocaravajuca ova nova rezidencija od Bozjeg najmilijeg sljedbenika. I to je ono Sto cista ljubav moze uciniti. Ako je iSta vazno Svamiju kada su u pitanju njegovi sljedbenici, onda je to odanost i samo odanost.

Božanstvena pjesma o ljubavi . ..

Kada smo Sri Pedda Reddya upitafi koja je najdragocijenija fekcija koju je naucio u svom dvadesetogodisnjem druzenju sa Sai Gitom, ne razmisljajuCi ni sekunde je rekao: .Odanost Svamiju. Nisam nikoga vidio da toliko zudi za Svamijem kao ona. To je najbolja stvar koju sam naucio od nje. U stvari, cesto joj se molim i nudim joj svoju zahvalnost, govoreCi: 'Gita, same zbag tebe imam priliku biti u Svamijevoj blizini, ito da mise On obraca, ito Sto imam ovu prekrasnu priliku za sluzenje. Ispunjen sam ovom svetim i povoljnim iskustvom. ' "

Cini se da Sri Pedda Reddy nije nista manje savrsen, jer godine druzenja s Gitom su preobrazile njegov zivot u blistavi primjer sluzenja s ljubavlju i poboznosti. To se dogada kad netko dode u kontakt s prosvijetljenom dusom. Ada bi se netko prosvijetfio, kao Sto Svami cesto kaze, nisu potrebni sveti spisi, duhovna disciplina iii propovijedi, vee samo nepomucena ljubav. A mozda je, da bi dokazao to zbrkanim umovima covjeka, baS zato Sai Baba stvorio Sai Gitu - Bozanstvenu pjesmu o cistoj ljubavi.

Prije pet tisuca godina, Svami je u liku avatara Krisne otpjevao pjesmu 'Bhagavad Gita ', da podijeli medu ljudima mudrost kako voditi zivot u neprekidnoj harmoniji; a soda mi imamo Boga koji demonstrira dragocijeno znanje kroz 'Sai Gitu'. Njezin zivot je prica, koja zbag svoje besprijekorne cistoce i duso-carobne uzvisenosti' prisiljava i inspirira milijune drugih da transformiraju svoje zivote u svjetionike prekrasnih svjetala, bezbrizne ljubavi i beskonacne srece. Mazda nece biti pretjerano posuditi citat od Einsteina o Gandhiju i preinaciti ga u ovo:

.Od mnogih generacija koje dola:ze, rijetki ce biti oni koji vjeruju da je %ivotinja poput ove, od krvi i mesa, ikada hodala planetom Zemljom."