SAI GITA
... PRIČA O NENADMAŠNOJ LJUBAVI
Bljesak Svamija - dan kao ni jedan drugi
Ovo se dogodilo prije više od desetljeca. Bilo je to jedno mirno jutro u selu Puttaparthi. Kako je Sunce bistrilo nocnu tamu sa svojim ugodnim toplim zrakama i umirujucim jutarnjim svijetlom, Bhagavan je, sa svojim Bozanskim darsanom, punio srca svojih sljedbenika sa toplinom svoje ljubavi. Bhajani su zavr5ili kao i obicno, u 09.30, i Svami se povukao u svoju sobu. Asram je ponovno opkolila mocna tisina. .
Kako su se sljedbenici poceli razilaziti noseci spokoj blaženog jutra u svojim srcima, njihovi umovi i osjecaji su bili preplavljeni sa samo jednom mislju: .Kada mogu ponovno imati Bozji darsan?· Cuti daršansku muziku ponovno bio je glavni signal u tihoj okolici Prashanti Mandira a ipak, njihove blagoslova-zeljne du5e znale su da moraju cekati jos barem pet sati.
To bi bila istina, da je to bio najobicniji dan, kao i svaki drugi. Ali taj dan, cekalo ih je ugodno iznenadenje. Bilo je polo dvanaest ujutro, i sasvim iznenada i neocekivano cula se sirena policijskog auto koji predvodi Svamijev konvoj! Najednom je posvuda nastupilo uzbudenje; kao da je cijeli a5ram prebacen u petu brzinu. Svami je bio u jednoj od Njegovih neplaniranih voznji oko Mandira, kada bi cesto znao otici i do Super Specijalne Bolnice, udaljene oko 5 kilometara dalje.
Ali gdje je On ustvari išao togo dana? .Hoce li pasjetiti studentski hostel?., .iii bolnicu, ili skolu?· • .iii ce se samo voziti?• Igra pogadanja bila je u svacijem umu. Obje strane ceste bile su napucene sa sljedbenicima kaji su nekaka pokuSavali izboriti mjesto za svoje vratove kako nebi propustili ovaj bonus daršan za taj dan. Sva su se djeca iz Easwarammine Vise Skole i studenti iz hostela poredali na obje strane ceste. Kako se Njegov automobil priblizavao hostelu, usporio je, i Njegove ruke su se dignule u znak blagoslova za sva ozarena lica koja su vjerovala kako imaju dragocjen bljesak Svamija.
Sai Gita podnosi molbu svome gospodaru
U to je vrijeme, Sai Gita, Svamijev slon ljubimac, imala golemi zasvodeni prostor toe no ispred muskog hostela za starije studente. Ocito, cuvsi zvuk sirene, Gita je dotrcala do izlaza u ogradi i da nije bila dobrog karaktera, sru5ila bi ga. NaSia se vani na cesti cak prije negoli su se svi djecaci poredali. Svamijev auto se priblizio i Sai Gita je krenula naprijed. Svi koji su bili ondje, koji su vidjeli kako Sai Gita dize svoju surlu u znak pozdrava kada god vidi Svamija, taj sudan bili svjedoci neobicne scene. Njezina je go lema i te5ka surla bila polozena na haubu od automobila.
Odbi Ia je maknuti se s mjesta unatoc pozurivanju. Njezine usi su mahale alarm nom brzinom; izgledala je uznemireno.
Automobilski prozor pored Svamija se necujno otvorio i prije negoli se uspijela skupiti gomila, njezina surla je glatko skliznula s haube i usia kroz prozor te njeznije nego ikad dodirivala Svamijev obraz i kosu. Bio je to tako njezan, ocaravajuci i slatki prizor. Tisina se spustila nad mnoStvo okupljenih. Nitko nije htio propustiti niti sekundu ove bozanske igre. NeSto se njezno zbivalo izmedu njih dvoje- mozda poruka razumljiva samo onima sa istinski cistim srcem- te je ona polako povukla svoju surlu kroz prozor automobile. Zatim je, na Svamijev znak, mladic sa prednjeg sjediSta automobile hitra otvorio vrata.
Svami je izisao iz auta i istoga trena razmahane su se usi smirile u umiljato, krotko mahanje. Dok je Svami isao prema njoj, sporo se pomicala gundajuci privrzeno i njezno dok je surlom dosezala da pomi luje Njegova stopala. On ju je dotaknuo i oni najblizi tom mjestu dogadaja mogli su vidjeti mreškanje koze uzduz njezinog golemog tijela dok je uzivala u blagoslovu. Samo su oni u najvecoj blizini culi slatku konverzaciju izmezu Saija i Njegove drage Gite. Svami joj se, na svom slatkom Teluskom, utje5no obracao:
"Hajde Gita, moram ici". rekao je, gladeći joj surlu.
Ona je njezno protestirala polijegajuci svoju surlu ponovno na poklopac od motora. Bio je to vrlo
J.O San.. Nel."
"Zelim ici Gita, hajde, hajde, pomakni se. ", rece Svami dosezuCi do njezinog obraza da je pomiluje. I tada iznenada. zabljesnula je kao dijamant- kap suze koja se stvorila kao dokaz njezine ljubavi za Njega, tihi izraz njenih osjecaja; suza je na51a svoj put niz njen obraz na kojemu je pocivala Svamijeva ruka. Dok su studenti i sljedbenici promatrali, jos suza prokotrljalo se niz obraz i smocilo Njegovu ruku. Pogledao ju je i kimnuo glavom sa razumijevanjem. Njezine su usi stajale mirno. ne micuCi se, a masivna glava bila joj je klonula .
"Okej, okej, neću otici", rete Svami sucutno.
Istoga trena, uši joj naprave brz, oštar pokret, zamah. No tijelo joj nije ucinilo nikakvu kretnju.
Mozda nije htjela prekinuti kontakt, nije htjela da njen Gospod makne ruku. Stajala je tako, bez ikakve kretnje, sluSajuCi svog gaspodara .
"Hajde, vrati se u svoju nastambu", rete Svami, tapkajuci je i spuStajuCi svoju ruku. Zatresla je njezno sa glavom. Bio je to opet veliki .Ne!"
"Hoceš li se vratiti u nastambu ako se Ja vratim u ašram?", upitao je Svami.
Pomaknula se unazad malo -ali samo malo, njena surla je i dalje ležala na haubi.
"Okej, okej, neću otici, vracam se u ašram. Jesi li sretna?", upitao ju je.
Vidljivo je zadrhtala od srece i odgovorila mu na svojem vlastitom jeziku da se slaze. On ju je naravno razumio .
" Dobra cura, dobra cura.", reče Svami.
Sai je savladan Gitinom llubavlju
On se zatim okrenuo prema studentima i prihvatio rupcic. Okrenuvsi se zatim prema Giti, obrisao joj je suze i pogledavsi opet u decke, rekao je glasno: .Pianirao sam ici u Brindavan donas."
Te su riječi došle kao iz vedra neba! Studenti su samo nijemo gledali u Njega. Veselje sa kojim su promatrali Bozansku romansu je u trenutku isparilo! .Svami je isao u Brindavan? I nitko od nas to nije znao? Nikakva poruka, nikakav nagovjeStaj, niceg nije bilo? Izgubili bismo Svamija?" Svi djecaci stajali su ondje sa povijenim rukama i zbunjenim glavama.
Negov prodoran pogled preletio je preko svih djecaka. KoristeCi isti rupcic da bi obrisao svoje ruke, Svami je nastavio: .Htio sam otici tiho, bez mnogo buke i užurbanosti, ali pogledajte je." Njegove oci pogledale su ju, kao i jos nekoliko stotina. _znala je, osjetila je. Nekako je shvatila da Svami odlazi i pocela je plakati. Paapam (sirocel)" Gledavši ju, Gita je spustila svoju surlu na Njegova stopala. Nekoliko deckiju vidjeli su kako je Gita njezno sa surlom pomaknula Babinu haljinu koja mu je prekrivala stopala i milovala Mu Lotosna stopala. On ju je njeino, no cvrsto odgurnuo, te je ona odstupila sa svojim obozavanjem .
• Pogledajte, pogledajter' komentirao je gledajuci u decke dok je sjedao u auto .• Ona voli Svamija toliko jako da moze osjetiti Svamijeve osjecaje. DoSia Je Svamiju kada je bila mala beba, toliko mnogo godina je pro$lo, ali vidite li? Njezina Jjubav se samo povecala - eksplozija ljubavi. To je predanost."
Predanost pretvara Moj um u 'Njeqov um' u 'Jedan um'
Ako mozete osjecati Boga u svakoj stanici svoga bica,ako zudite za Njim svake pojedine sekunde vašega zivota; ako vas ništa drugo ne zanima u ovome svijetu osim Njegovog lika i blizine, tada 'moj um' i 'Njegov um' vise ne postoji, vee sve postaje 'Jedna svijest'. Tada si u savrsenoj harmoniji s Bogom, ba5 poput Sai Gite. Zar nije nevjerojatno vidjeti kako zivotinja gaji toliku ljubav prema Bogu?
Za tako neSto mozete naci paralelu samo u drevnim epovima: u Hanumanu, majmunu - najvecem sljedbeniku Gospoda Rame; iii u Jatayu, ptici koja je zrtvovala svoj zivot boreci se za Majku Situ; iii u kravama u Gokulumu koje bi postajale bezivotne bez hrane i pica ako ih Krisna nebi pratio u idilicne sumarke. Ne trebate citati svete tekstove i zamisljati site prekrasne scene iz Bhagavatama da biste se ispunili sa Bozanskim blazenstvom. Dovoljno je naprosto vidjeti Babu sa Njegovom Gitom. Ista Bozanska lila se ponavlja i u ovome dobu. Kako li smo samo sretni! Sai Gitin zivot je demonstracija za cijelo covjecanstvo, najviSa tocka duboke ljubavi i predanosti na koju bi se svaki Bozji sljedbenik trebao popesti jednoga dana.
Bilo je vrijeme da se Sveta Saga otkrije ...
Bilo je to na putovanju u Muddumalai sumu 1962, zajedno sa jos nekoliko sljedbenika, kada je Svami prvi zamijetio njeinu i sicušnu igracku radosti, sto je Sai Gita tada bila. Njegova ljubav i privrzenost za ovoga malog slonica koji je izgubio svoju majku odmah nakon okota, bila je fenomenalna. Kada su sumski sluzbenici ponudili mladog slona Svamiju, On je radosno prihvatio.
Uskoro su obavljene sve pripreme, i mala dama je stigla u Puttaparthi u prozracnom i ugodnom vozilu koje su pratili Sai volonteri. I od toga dana, tom djetetu bez majke nisu nikada vise nedostajali roditelji. Ustvari, ljubav i toplinu koju je dobiva!a, nijedno drugo bice u cijelom zivotinjskom kraljevstvu- ne, u cijelokupnom postojecem kraljevstvu- ne moze niti sanjati. Bila je blagoslovljena sa Majkom koja sve druge majke u svijetu cini blijedom usporedbom.
Da, Sai Gita i Svami - od samoga pocetka imali su slatku majka-djete povezanost u svakom pogledu. Svami je taj koji joj je dao ime, hranio je i milovao svakoga dana, našao medicinske strucnjake da je pregledavaju, postavljao !jude i dodijeljivao zadatke da se brinu o svakoj njezinoj potrebi; i kao te!iko i tri stopa visoko slatko dijete, pratila ga je posvuda, cak i u sobu za intervju!
Mnogo godina kasnije, Svami je to potvrdio Sri. B. N. Narasimha Murthyu kada je rekao: .Ono sto si vidio je nista, :znala je ula:ziti u moju sobu skupa samnomr' Njezino prvo mjesto za zivljenje, ustvari, se nalazilo tik do Svamijeve spavace sobe.
Mala nastamba sa debelim jastukom i pje!icanim krevetom je bila konstruirana odmah do Prashanti Mandira na zapadnoj strani zida i Svami ju je mogao vidjeti bilo kada iz svoje sobe. Sai Gita je rasla, i razvila se u Njegavoj zaStitnickoj milosti u discipliniranu i odanu du$u. Bila je dobar primjer cak i kao dijete.
Dnevni sastanak s Bogom
PrisjecajuCi se Gitinih zabavnih i nesta5nih dana, Gospoda Geetha Mohan Ram, koja je dosla Svamiju rane 1943 godine, kaze:
.Imam prekrasnih sjecanja na Sai Gitu, bebu slonica, kad je tek dovedena u Puttaparthi. Mi djeca smo je posvuda slijedili tih davnih dana kada je bilo svega nekoliko stotina !judi prisutno u a5ramu.
Uvijek smo bili zadivljeni njenom jedno-usmjerenom odanoseu prema Svamiju i njezinom uzbudenju svaki puta kada bi mogla osijetiti Njegovu prisutnost, cak i izdaleka. Svami je tih dana cesto posjecivao njezinu nastambu i ona bi 'znala' da Svami dolazi cak i prije negoli bismo Ga mi opazili.
Ona bi se ustala rano ujutro u 3 sata, i nakon Sto bi je njezin tada5nji njegovatelj Murali okupao u rijeci Chitravati, stigla bi izgledajuci vrlo otmjeno sa Kumkumom i Naamamom na svome celu, da bi potom kru'l:ila oko Prashanti Nilayamaskog Mandira sa nama tri puta svakoga jutra. Poslije ovoga, strpljivo bi cekala da Svami izade blizu lotosnog kruga davnih dana (gdje danas sjede studenti koji mantraju Vede); i cim bi zapazila Svamija otrcala bi naprijed da Ga okiti vijencem i dotakne Njegova voljena stopala sa svojom surlom."
• To se nije nikad promijenilo tokom godina•, kaze njezin sadašnji njegovatelj Sri Pedda Reddy, te nastavlja: .Iako se njena hitrost s godinama smanjila. Cak i sad, prva stvar koju ona napravi, kada god dobije priliku biti u Njegavoj blizini, je ta da dotakne Njegava stopala."
Njezina cista predanost i Gospod: Par stvoren u Raju
Ranih 60-ih, redovni je vecernji 'sastanak' Svamija i Sai Gite bio prizor kojem su se sljedbenici vrlo veselili sa velikim iscekivanjem i veselim raspolozenjem. Gita bi cekala kod ulaza na zensku stranu (gdje Svamijev auto danas ulazi u Sai Kulwant dvoranu) i ako bi iz kojeg razloga Daršan bio odgoden, postala bi vrlo nestrpljiva. Presavijala bi i vitlala svojom malenom surlom, povremeno zamahujuci energicno svojim usima koje su nalikovale na veliko lotosno Iisee, a njezine hitre i jake 4 noge su poskakiva!e i bile nemirne. Gita bi ceznutljivo gledala u Mandir nesposobna da podnese odgadanje Darsana.
Kada bi Svami došao, bilo bi to totalno bozanstveno odusevljenje, ne samo za Sai Gitu, vee i za svakog sljedbenika koji bi prisustvovao ovoj velicanstvenoj igri ciste ljubavi. Svami bi prvo dosetao do nje, i ona bi tada gotovo kleknula- njezine straznje noge bile bi polu-naklonjene a prednje bi noge savila do maksimalnog moguceg stupnja. Njezina je visina tada iznosila samo dva stopa, i podignula bi svoju malenu surlu gore pa dolje tri puta u znak pozdrava. Nakon sto bi ponudila svoje klanjanje Njegovim stopalima, uzela bi vijenac, dignula svoju zustru surlu preko pet stopa iznad svojeg voljenog vrlo pazljivo, i tada bi ga sa mnogo veselja spustila niz Svamijevu raskosnu kosu na Njegova ramena. Svami bi, zauzvrat, zabljesnuo svojim ocaravajutim osmijehom, potap5ao joj obraze tako privrzeno te bi joj poceo njezno govoriti.
Vrijeme bi stalo gledajuti Gospodovu mirnocu prema Njegavom dragom sljedbeniku. Poput ucitelja koji se nikad ne umori govoreci svom najboljem uceniku, i Gospod je takoder jako sretan kad je sa svojim savr5enim sljedbenikom. Svami bi je zatim hranio. Tamo bi se za nju nalazila kosara puna voca (ponudena oltaru u Mandiru) i vjedro napunjeno Teerthamom (blagoslovljenom tekucinom).
J ednu po jednu, Svami bi stavljao svaku jabuku (njezino najdraze voce) u njezina usta, i ona nije htjela da je se hrani nikako drugacije .• Cak i danas·, kaze Sri Pedda Reddy, .ona ne zeli od Svamija prihvatiti voce u svoju surlu, vee uvijek inzistira da joj Svami osobno stavlja vode direktno u usta. No aka to Cini netko drugi, tada iii odbija hranu iii ju prima samo preko surle."
Baš poput djeteta koje je najopuStenije i najsigurnije uz svoju majku, Sai Gita je u 'miru i blazenstvu' samo sa svojim Svamijem.
U susjedstvu Boga
Tek nakon Sto bi Svami proveo znatno vrijeme s njom, nevoljko bi Ga pustila da nastavi svoj Dar5an svaku vecer. Dakle, to je igrokaz koji se odvijao tokom mnogo godina dok je ona jos bila 'tinejder'. Tih dana je zivjela tik do Svamija i Cinilo se kao da dijeli Mandir sa Njim. No kako se broj sljedbenika povecavao, Gita je morala biti premje5tena, te je Svami dao uputstva a5ramskom nadgledniku kako da joj podigne novu nastambu na sjevernoj strani Mandira, okrenutu prema Bhagavanovoj rezidenciji, toe no nasuprot Gopurama (gdje se soda nalaze kipovi Rome, LakSmane i Site). Njezin mali ogradeni prostor bio je prozracan i imao je sa strane zdenac za pojenje, no gledao je prema istoku, sto znaci da Sai Gita nije mogla vidjeti Svamija tokom Daršana. A to je neilto Sto ona nije mogla podnijeti; njezin dom trebao je gledati ravno prema jugu kako bi ona mogla vidjeti Svamija dok ulazi i izlazi iz Mandira. Ocito je Sai Gita bila toliko uznemirena sa polozajem svoje nove nastambe da je jednog dana, u naletu bijesa porusila cijelu betonsku i limenu strukturu sa svojom masivnom surlom i cistom snagom misica. Nadglednik je, naravno, javno ukoren zbog neuspjeilnog izvrsavanja Svamijeve zapovijedi i Sai Gita je, za vrlo kratko vrijeme, imala novu sobu koja je bila okrenuta prema jugu. Sretna slonica je sada mogla neometano gledati Svamija direktno iz svog doma.
Tokom kasnih 60-ih i ranih 70-ih, Sai Gita je provela mnoge lijepe godine u ovom domu blizu Mandira. No kada su zapocele pripreme za Bhagavanov 50-i rodendan 1975, Gita je morala biti premjeiltena od Mandira zbog ustupanja mjesta gomili ljudi koja se ocekivala. (Za vrijeme tog rodendana je Svami iz helikoptera dao Daršan napucenoj gomili.) Tako da je Gita bila smjestena u jugozapadni dio ašrama.
Stijene i kamenje nisu zapreka
Te je godine Svami svecano otvorio Sri Sathya Sai Goku/am (mljekaru) i uskoro je Sai Gita bila preseljena da zivi s kravama. Po prvi put je bila fizicki daleko od svojeg voljenog, no to nije nikada umanjilo njezinu odanost za svoga Gospoda, cak ni za mrvicu. OtkrivajuCi pricu o događaju koji se zbio za vrijeme njenog boravka u Gokulamu, Sri Pedda Reddy se prisjeca:
.. Bilo je to 1976. Osnovna skola i sveucilisne zgrade su se tek gradile, i njihove strukture su strsale oko 2 stope uvis. Teren je ocito bio neprohodan jer je bilo mnogo velikih stijena, ostrih kamenja i bodlja. Po Svamijevoj zapovijedi, inzenjeri su konstruirali barijeru koja bi olakSavala nakupljanje vode koja je dotjecala sa brda- prvotna namjera je bila da se bivoli iz Gokulama mogu osvjeziti i okupati sa uzitkom. Daljina izmedu mjesta gdje se gradila Osnovna skola, gdje je Svami cesto navracao kako bi nadgledao gradnju, i Goku!ama, gdje je zivjela Sai Gita sa kravama, je bila oko 400 me tara. J ednog dana, dok je Svami bio u jed nom takvom inspekcijskom obilasku na skolskom gradiliStu, Sai Gita je nekako osijetila Njegovu prisutnost i istoga se casa oslobodila i pobjegla u Bhagavanovom smjeru. Potpuno nesvjesna uzasnog terena, preskakala je kamenje, udarala u stijene, nije obratila ni najmanju paznju na barijeru, i za minutu je prešla polo kilometre staze s preprekama; i cim se na51a pred Bhagavanovim stopolima, naklonila se ponizno i bila slika i prilika mirnoce i spokoja. Svami je bio duboko ganut njezinom ljubavlju i odanoscu. S ljubavlju joj je posvetio poznju, milovao je i rekao svim sljedbenicima oko sebe: .Vidite li lljezinu odanost, u usporedbi s ll,jom vi ste svi dunnapotus (bikovi)."
Iako je samo zivotinja, Sai Gita uistinu ima bozanske instinkte a mi se, iako smo !judi po rodenju, precesto prepuštamo zivotinjskim instinktima. Možda je jedna od najdubljih demonstracija njezine jednousmjerene posvecenosti i Ciste odanosti bio dogadaj koji se zbio osamdesetih.
U to vrijeme je Sai Gita boravila u visokoj nastambi konstruiranoj izuzetno za nju, nasuprot Hostela za starije studente. Tamo se preselila nakon Sto se broj krava u Gokulamu povecao, te se osijecala velika potreba da joj treba viSe mjesta i sve veta paznja. Centralni zavod je tada kupio ovaj dodatni dio zemlje ispred Hostela i tako je stvoren ovaj siroki, petnaest stopa visoki ograaeni prostor ispunjen sa gustim lezajem od pijeska, okruzen kokosovim palmama i ustvari udobno smije5ten u mangrovini. Ima dovoljno mjesta kako bi se mogla skitati i razonoditi. Stovise, susjedno ekstra zemljiSte je kultivirano za njezinu stocnu hranu. Naravno, Sai Gita je lisena bilo kakvog druStva ovdje, no takav zivot je ona soma odabrala. Bila je sretna kad je bila soma, sretnija uz svog njegavatelja i najsretnija kad je Svami bio uz nju.
"Došla je samo zbog Svamija"- Baba
Negdje u to vrijeme su odredeni starije5ine spomenuli Svamiju ideju kako bi trebalo poslati Gitu u 5umu na neko vrijeme radi parenja. Svami od samog pocetka nije nikad bio za taj prijedlog. No ipak je popustio, zahvaljujuCi ustrajnom nagavaranju starijih pripadnika a5rama. I tako se dogodilo da je Sai Gita protiv svoje volje poslana u sumu zajedno sa dva njegovatelja, Vasant Roo i Sathyanarayanom .• Bilo je to trinaestodnevno putovanje pje5ice sa dovoljnim periodima za odmaranje, na putu prema odredenim lokacijama", prisjeca se Sathyanarayana .
• Jed nom kad smo stigli", nastavlja bivsi cuvar, .. Sai Gita nije bila ni najmanje zainteresirana ni za jednog slona u dungli; kada bi je pustili samu da si nade drustvo, nikad nije prilazila divljim slonovima. Zadrzavali smo dvoje bebe slonica u njenoj blizini kako bismo upalili u njoj zelju da osnuje 'obitelj': ali Gita bi dopustala mali5anima da budu sa njom tako dugo dok bismo i mi bili u blizini, no cim bi mi nestali s njenog vidika, ona bi ih nezainteresirano otjerala od sebe .
• Gita je mnoge noci znala potiho pobjeci iz dungle i nedugo zatim, bila bi na cesti za Puttaparthi.
Mi bismo slijedili njezine vel ike otiske stopala i identificirane znakove debelog zeljeznog prstena i lanaca ostavljene na tlu, da bismo je pronasli sljedeceg jutra, obicno sest do sedam kilometara dalje. Tako se.nastavljalo sljedeca tri mjeseca; niSta joj nije nikad moglo maknuti fokus sa Svamija, cak ni za sekundu." Njezini cuvari su iscrpili sve moguce opcije .
• J ednog je lijepog dana, boS uslijed tih okolnosti", nastavlja Narayana, .Svami neocekivano posijetio Mudhumalai 5umu. Sumo je imala kana! i Svamijev auto je stao na lijevom nasipu dok smo semi nalazili na desnom. Cim sam uskliknuo 'Svami je dosao', Soi Gita, koja je brstila bilje u blizini. se pocela pona5ati kao da je opsjednuta divovskom snagam. Bez trunke je premisljanja uskocila u kana! i pocela energicno plivati. Zabrinut za nju ja sam takoder uskocio i pokušao se uhvatiti za njezine usi iii vrat, no niSta ju nije moglo zaustaviti toga dana. To što smo na drugu stranu stigli sigurno tog znacajnog jutra mogu samo zahvaliti Njegavoj cistoj milosti.
Svami je odmah otvorio vrata i Sai Gita se našla u cistom blazenstvu dok ju je Svami milovao, tapkao i ispitivacki joj govorio sa krajnjom ljubavlju i brigom. Bilo je to kao kad majka pronade svoju davno izgubljenu kcer. V autu su se nalazile kosare s vocem za nju i Svami je brizno stavio par jabuka u njena usta. No Soi Gita je bila previSe preplavljena srecom da bi jela; samo ih je ostavila u svojim celjustima, nije ih niti zvakala niti progutala.
Svami je poslije nekoliko minuta usao u auto dajuci mi instrukcije da trebamo ostati jos neko vrijeme, i kako je auto odmicao, Soi Gitino stanje je postalo pateticno. Naprosto nije mogla to prihvatiti. Izgledala je kao do je bacena iz Raja u pakao - u sekundi. Ispljunula je svo voce i pocela glasno plakati. Nikada u svojemu zivotu nisam vidio nikoga tako depresivnog. I ja sam zaplakao. Bili smo bespomocni. Obeshrabrena do krajnjosti otisla je gundajuci; i od tog dana njezina su nocno biježanja prema Puttaparthiju postala sve cešća.
Zakljucili smo da se nikada nece pariti sa nijednim slonom, i poslali smo poruku Svamiju koja je sadrzavala Gitino mental no stanje. Bili smo odusevljeni kada smo primili poruku da se mozemo vratiti u Puttaparthi."
Ali prica ne zavr5šva ovdje. U stvari, bozanska drama tek zapocinje. Nakon Soi Gitinog povratka u Puttaparthi, opet zbog inzistiranja starijeSina, pozvan je veterinar. Nakon testiranja Gitine mokrace, obznanio je: • Trudna je." Sothyanarayana i Vasant su bili dvostruko sigurni da se nije dogodilo nikakvo parenje u šumi, ali nitko im nije vjerovao. Cak se i Svami, izgleda, drzao toga sto doktor kaze. Vijest da ce Sai Gita okotiti bebu se prosirila po Puttaparthiju poput vruceg dima.
Doktor koji je došao iz Kerale je boravio sa njom u njenoj nastambi zbag kakvih mogucih dogadaja i nakon nekoliko dana je cak potvrdio: .Sai Gita ce poroditi za nekoliko tjedana." Zacas je postavljena zaStitna ograda oko njenog zivotnog prostora kako bi imala svoju privatnost i svi su sada bili i vise nego uvjereni da ce Soi Gita postati majka. Ne samo to, već ju je i Svami cesto posjecivao i ispitivao doktora o njenom stanju. U jednoj je prilici cak Svami upro prstom u Gitin trbuh i rekao Profesoru Kasturiju: .Kasturi, vi dis li kako se beba mice u njenom trbuhu?"
Dan 'D' se priblizavao, i doktor je konacno objavio da ce Gita poroditi sljedeci tjedan. Mnogoocekivani tjedan je stigao. Zrak je bio ispunjen iscekivanjem i svi su osluskivali cekajuCi dobre vijesti sa zadrzanim dahom i entuzijazmom. Jedan, drugi, treCi ... polako su svi doni u tijednu prosli, ad a nije bilo nikakvih aktivnosti u Gitinoj nastambi. U ljudima je rasla sve veca sumnja i cije!a obmana je izašla na vidjelo kada je, jedan mjesec kasnije, doktor napravio komp!etni mokracni pregled te rekao: .. Nije trudna." Koja je bila Svamijeva trenutna reakcija na ovu vi jest mi ne znamo, ali smo sigurni da se smijao od sveg srca i totalno vragolasto. Sada, cijeli taj igrokaz izgleda kao privlacna mje5avina komedije i misterije, zar ne? Ali mozemo se zapitati: .Koja je bila svrha ove Bozanske igre?'
Sai Gita - sadržaj čednosti
Sve je postalo kristalno jasno odmah kada je Svami nakon ove epizode znacajno izjavio sljedbenicima oko sebe: .Sai Gita je Shuddha Brahmachari (prastari i savr$eni celibat). Ona je dosla zbog mene. Ona se nikada nije i nikada nece miješati sa nijednim slonom. U ovom trenutku, mozemo se prisjetiti stra5nih ispita koje je Majka Sita morala iskusiti (u svetom epu Ramayana), iako je sveznajuCi Gospod Rama bio potpuno svijestan njezine cistoce i poStenosti.
Svaki pojedini cin u Bozanskoj prici je zato tu, da nauci covjecanstvo lekciju. I On nas uci na takav nacin da njegov udarac odjekuje u sferi covjekova uma za mnoga stoljeca Sto dolaze. Land odanosti izmedu Svamija i Gite su se samo ucvrstili nakon cijele ove drame, i njezina neumorna poboznost prema Svamiju je postala nadahnuce koju nitko ne moze samo tako ignorirati. Kada je god Svami odlazio u Brindavan na duze periode tih godina, On bi takoder napravio pripreme da i Sai Gita bude blizu Njegove rezidencije u Bangaloreu. U vecini slucaja je Sai Gita hodala cijelim putem do Bangalorea, u pratnji svojih njegavatelja i Sai volontera, sa prikladnim stanicama za odmaranje koje su bile pripremljene za nju, i to na prikladnim udaljenostima tokom cijele rute. Neizbrisiv dio Bhagavanove zivotne price, Sai Gitin znacaj i kretanje po ovoj planeti su blisko isprepleteni sa znacajem i kretanjem njezinog ljubljenog!
Postoji veseli dogadaj kojeg se prisjeca Sri B. N. Narasimha Murthy, upravitelj Sri Sathya Sai Hostela u Brindavanu, a tice se Sai Gitinog dolaska u Brindavan:
.Dogodilo se to ranih osamdesetih, kada je Svami znao odsjedati u 'starom Brindavanskom ljetnikovcu' i Gospodin Rama Brahmam, cuvar a5rama u Bangaloreu je takoder znao spavati unutar gradevine. Jedne kasne noci, vjerojatno je vee prosla ponoc, Rama se probudio iz sna uslijed cudnih zvukova koji su dopirali izvana. Bio je to ne baS glasno no tajanstveno i prigu!ieno lupkanje, neka vrsta zvizdajuce buke u usporedbi s drugim zvukovima. Rama Brahmam je uznemireno pogledao kroz prozor poSto je imao strogu zapovijed od Svamija da ne otvara vrata nepoznatim osobama. Sve Sto je vidio kroz prozor u tom mrklom mraku bila je samo surla i tada se stvarno uspanicio. Interesantno, istoga casa se pojavio Svami, i Ramo Brahman je izvalio kao iz topa:
.Svami, neSto je doslo." Svami se samo nasmije5io i smireno mu rekao: .Ne brini, to je Sai Gita."
Zatim je otvorio vrata, smirio Gitu koja je bila gladna za Darsanom, dogovorio sve za njen ostanak, i tek se onda povukao u svoju sobu na pocinak."
Takva je Bozja milost. Kada je sljedbenikova ljubav cista, Bog ne mari dati je ponoc, iii bilo Sto drugo, On je uvijek tu za nos.
Njezina čista ljubav & On. Inkarnacija Ljubavi - su nerazdvojivi
Vise od 4 desetljeca Sai Gitine povezanosti s Babom nije samo ljubavna prica, vee i pripovijetka koja ram u svom svakom aspektu demonstrira kako lanci ciste ljubavi mogu biti neraskidivi.
Prisjecajuci se slatkog iskustva iz Sai Gitinih dana u Brindavanu, Gospoda Geetha Mohan Ram kaze:
• To se dogodilo u veljaci 1972. Svami se pripremao napustiti Brindavanski a5ram kako bi dosao i odsjeo na dva dana u kuCi mojih roditelja, Dr. R. 5. Padmanabhana i Kamale Padmanabhana, koja se nalazila u gradu Bangaloreu. BaS je tada bila proslava Akhanda Bhajana i slucajno su baS moj otac i djed bili ti koji su ustvari zapoceli taj koncept o 24 satnom neprekidnom pjevanju bhajana. Ja sam tada bila dijete od 8 godina. Cetvero nas- moj brat, stric, otac i ja- smo otisli u Brindavan po Svamija. Dok se Svami spremao za polazak, culi smo Gitu kako glasno trubi odnekud daleko iza Svamijeve rezidencije. Ona je nekako znala da On odlazi i moglo se cuti po njenom glasu da je ocajna. Svami se odazvao no njen poziv i oti5ao je do zadnjeg dijela zgrade. Slijedili smo Ga, priblizavajuCi se Giti. On ju je potom milovao, njezno joj gladio obraze i hranio je s jabukama, i nakon Sto se konacno okrenuo dace otiCi, Gita je omotala svoju surlu oko Njegovih ramena i povukla ga njezno no cvrsto k sebi. Drzala Ga je nepokolebljivo i nije Ga htjela pustiti. Svami je jedino mogao milozvucno prigovoriti te joj je ponavljao na Telu5kom:. Vidu Geetha, vidu Geetho, ne povolo. Padoyo bongt1aru ne vegora vostanul Vidu Geethal (Molim te pusti me Gita, pusti me, molim te; moram ici, kasno je. Zlato moje, vratit cu se ubrzo, pusti me, molim tel)"
Tek nakon petminutnog njeznog Svamijevog nagovaranja, Gita Ga je nevoljko pustila. I dok je uzmicao, podigla je svoju surlu i dalje drzala Njegovu desnu ruku i nije ju htjela pustiti jos nekoliko minuta. Svami se poku5avao izvuci nudeci joj voce, no jabuka joj nije bila nikakva utjeha.
Odbila je prihvatiti Njegov odlazak. Konocno, nakon mnogo ulagivanja, Svami se uspio osloboditi, no do tada mu je vee odjeca bila prekrivena njenom slinom poSto Ga je cijelog iznjuskala. Ne obracajuci pozornost na kapanje svoje odjece, Svomi se okrenuo prema svima nama i ono Sto je tada rekao je bilo veoma duboko i mudro. Rekao je: • Va$a pobo%nost bi trebala biti jednousmjerena kao sto je njezina. Nije se dovela u iskuSenje cak ni zbog voca koje sam joj nudio. Ona samo želi mene i misli samo na mene cijelo vrijeme. Kada ste poput nje, tada dobivate Darshonam, Sporshanam i Sombhashonam (srecu da vidite, dodirujete i razgovarate s Bogom.)" Zatim ju je jos jednom potapsao i potom otiSco. Morao se vratiti u svoju sobu da se presvuce u novu odjecu, i tada smo bili spremni da krenemo."
Kako je prekrasan njezin odnos sa Bogom! Kako li je samo sretna!