20. veljače 2015. 

Sreća je prolazna i općenito se odnosi na tjelesnu ugodu. Takva kratkotrajna zadovoljstva dolaze nam na nekoliko trenutaka nakon čega ubrzo upadamo u duboku tugu. Ali blaženstvo koje osoba stječe dušom (atman) vječno je, čisto i nesebično. Stoga se duhovna edukacija (brahma vidya) zauzima za to da se ljubav mora razvijati jedino radi ljubavi. Ne smijete iskazivati ljubav da biste ostvarili materijalnu korist. Ako je ljubav iskazana radi postizanja privremenih interesa, ona će kratko trajati. Božanski atman je vječan i simbolizira vječnu istinu. Stoga će ljubav (prema) povezana s atmanom biti iskrena I vječna. Ova neizmjerna ljubav i vječna istina prisutne su u svakom biću (jīva). Ako se usredotočimo na razvijanje ljubavi i istine radi njih samih, tada ćemo doživjeti vrhovno blaženstvo. Zato Upanishade zagovaraju nesebičnu ljubav(satyasya satyaṃ) ili istinu svih istina.

 (Ljetnji pljuskovi u Brindavanu, Prvo poglavlje, 1974 .)

Osoba ispunjena božanskom Ljubavlju bit će neustrašiva, spontana i nesebična u izražavanju svoje ljubavi i neće tražiti nikakvu nagradu. (Baba)