SAI BABA GOVORI ZAPADU

 

28. maj – IREALNOST SVIJETA

 

         Ja uvijek iznova govorim da je svijet irealan. Istovremeno ga smatram najboljim uciteljem, zbog cega mu pridajem veliko znacenje. Kako usaglasiti te medjusobno razlicite izjave?

            Da bi pojasnio sta mislim, pocet cu sa jednog potpuno drugog gledista.

            U onostranom postoje dva temeljno razlicita stanja postojanja, Surya-Loka i Chanda-Loka.

            Prvo je stanje Suncevo nacelo. One duse koje ga dosegnu, postigle su Mokshu, konacno izbavljenje i vise se ne utjelovljuju. U Chandra-Loka, naprotiv, u Mjesecevu nacelu, ostaju duse tako dugo dok se ne iscrpi njezin kapital sto se sastoji od dobrih djela. Tada se ona ponovo radja. (Pri cemu moram dodati, da se neke duse radjaju i prije, npr. kako bi iskoristile blagotvorno djelovanje Avatara i kroz Njega stekle Mokshu.)

            Za obje Loke karakteristicno je trajno stanje blazenstva.

            Suprotno tome, na Zemlji je sve drugacije. Na Zemlji sve ovisi o stanovistu, da li je nesto sreca ili nesreca.

            Ako na primjer neko umre, za rodbinu je to u vecini slucajeva povezano s bolom.

            Suprotno tome, za umrlog je to sreca. On moze u duhovnom svijetu uzivati neograniceno blazenstvo, a svojom je smrcu mozda izbjegao natovariti na sebe negativnu karmu, koja bi ga mogla pratiti tokom mnogih zivota.

            No, i za rodbinu njegova smrt moze biti sreca: jednom iz egoisticnih razloga, ako su preminulog dozivljavali kao opterecenje, ili trpjeli zbog njegove moci ili neceg slicnog. Drugi put iz razloga koji potjecu iz Sebstva, zato sto je preminuli trpio jake bolove pa je smrt dosla kao izbavljenje. Ili ako su prisutni sposobni uvidjeti, da smrt za svakog covjeka znaci izbavljenje.

            Ti moras uvijek biti svjestan da se nikome nista ne dogadja “slucajno”, a da uopce ne govorimo o tome da bi mogao umrijeti “pukom slucajnoscu”.

            Svako ima svoje vrijeme. Nista nije slucajno.

            Ovdje pocinje i zavrsava “irealnost” svijeta.

            Vasi su vam osjecaji u tolikoj mjeri vazni da vas dublji uzroci ne zanimaju, ili vas ne zanimaju primarno. To vas cesto dovodi do toga da svijet smatrate brutalnim, a Boga krutim.

            Nista na svijetu nema neku vrijednost samo po sebi. Sve je prolazno. Sve ovisi o stanovistu i motivima.

            Svijet je irealan, jer on Moje motive koji donose blagoslov tako prikriva da mozete postati lakim plijenom svojih osjecaja.

            Ali koprena ce se prije ili kasnije podici, i vi cete tada kroz spoznaju o medjuodnosima postati svjesni blagoslova koji vas je uvijek pratio.