SAI BABA GOVORI ZAPADU

26. septembar – LIJECNICI

         U vas se mnogo govori o zdravstvu, odnosno zdravstvenoj zastiti.

            Iskreno receno, Ja tu ne vidim mnogo zdravlja. Vase zdravstvo i filozofija koja stoji iza njega i sami su bolesni.

            To je posebno vidljivo na lijecnicima.

            Mnogi se lijecnici ponasaju kao da su mjesavina bankovnih direktora i mesara. Mnogima od njih najvazniji je novac, ugled i dovoljno vremena za njihov hobi ili karijeru. Tek na posljednjem mjestu nalaze se pacijenti.

            O pozrtvovnom duhu, sluzenju bliznjem, a da ne govorimo o ljubavi, kod tih lijecnika jedva da se moze govoriti. Kakva strahota da takvi ljudi imaju pravo odlucivanja!

            Zato nije nikakvo cudo sto su zaposleni u „bolnicama“ umjesto u „zdravilistima“.

            Ono sto nedostaje u mnogim zapadnim zemljama, to je ljubav. Posebno je u Njemackoj siroko rasprostranjena predodzba da se ljubav moze nadomjestiti uslugama.

            To je isto tako nastrano, kao kad bi se mrtvaca pokusavalo oziviti lijepim rijecima!

            Umjesto sto ljubav zele nadomjestiti uslugama, lijecnici bi trebali nauciti da bolest znaci nedostatak ljubavi.

            Bolesnim ljudima potrebna je ljubav, razumijevanje i naklonost.

            Samo ako to shvate, lijecnici ce moci stvarno pomoci pacijentima. Pri tome moraju uvidjeti da htjeti ljubav nadomjestiti tehnickim znanjem nije nista drugacije, nego kada bi se za neki auto sagradila fantasticna kutija mjenjaca, a zaboravilo bi se na motor.

            Bez ljubavi i bez povezivanja s Bogom nece biti nikakvih ozdravljenja. Usprkos jos savrsenijim tehnickim sredstvima. Nema izljecenja, vec samo odgode.

            To bi lijecnici morali znati. Sto prije, to bolje, jer oni ce to morati nauciti.