Ja ti jamcim da uvijek tezim onome sto je najbolje za tebe, i to postizem. Ti si meni mnogo vredniji nego sto su tebi tvoj zivot i tvoja dobrobit.

Ja ti nikada ne oduzimam neku stvar ili cak covjeka, ako ne postoji neki stvarno dobar razlog za to.

Moj je razlog uvijek tvoja dobrobit i dobrobit drugih. Ja uvijek procjenjujem.

Pojasnit cu ti na jednom primjeru sta mislim.

Neki muskarac i neka zena su godinama sretno zivjetli zajedno. Zena je bila vrlo vedre naravi, cesto Me je posjecivala, i Ja sam cijenio njezinu ljubav i otvoreno srce. Muskarac je k Meni dolazio vise iz znatizelje. On je bio uspjesan poslovni covjek, koji se s mnogo ljubavi brinuo za svoju porodicu.

Dosao je dan kada je njegova karma uvjetovala da je smrtno obolio. Zena je bila smrtno preplasena da ce ga izgubiti. Njegovo se stanje pogorsavalo iz dana u dan. Ona se Meni molila s toliko ljubavi i zdvojnosti da sam joj morao pomoci.

Bog procjenjuje.

Ja sam produzio zivot njezinom muzu i ona je bila nadasve zahvalna.

No, za sta je bila zahvalna? Dogodilo se naime ono od cega sam je htio sacuvati: ono sto je slicilo krutosti, bila je cista briznost, a ono sto je slicilo pomoci bilo je veoma tesko.

Covjek je ozdravio i uskoro se zaljubio u drugu zenu te napustio obitelj.

Zena je sada izgubila dvoje: svoga supruga i svoju vjeru u njega.

Njezina vjera u Boga, medjutim, njezina ljubav i njezine molitve postigle su nesto odlucujuce: ona je sada razumjela da Bog uvijek cini ono sto je za nju najbolje i da Mu moze u potpunosti vjerovati. Dogodilo sta mu drago.

Ona je dosegla Cilj.