SAI BABA GOVORI ZAPADU

19. decembar – SVJETLO

         Meni je drag mjesec decembar s n jegovom posebnom duhovnom snagom.

            Ja ljubim ljupko svjetlo koje se s Kristovim rodjenjem daruje svijetu i koje decembru daje njegovu dubinu.

            Mala prica na ovu temu: bila jednom djevojcica koja je bila veoma osamljena. Ona nije imala nikoga za koga bi osjecala da je voli. Nije osjecala nikakvu toplinu i nije posjedovala nikakvu igracku s kojom bi sebi mogla kratiti vrijeme.

            Zato je otisla na snijeg i sagradila sebi Snjeska. S njim je razgovarala o svim svojim nevoljama. Grlila ga je, a njezine su suze tekle niz njegov hladni obraz.

            Taj Snjesko je postao djevojcici sve.

            No, sunce se svakog dana uzdizalo sve vise, i djevojcica je znala da ce se njezin Snjesko jednog dana rastopiti.

            Ona ga je zbog toga voljela jos vise. Bila je uvjerena da njezina ljubav moze sve sprijeciti.

            Odlucila je da svog Snjeska obaspe svom ljubavlju za koju je bila sposobna.

            Radila je to danima. A sunce se i dalje uzdizalo sve vise.

            Snjesko je iznenada bio ispunjen velikim svjetlom. U jednom se trenutku otopio, a djevojcica se nasla licem u lice s mladim covjekom.

            Ona je izgubila svog Snjeska. Dogodilo se upravo ono sto je uz pomoc sve svoje ljubavi zeljela sprijeciti. A usprkos tome bila je puna srece.

            U prici bi se reklo da je nasla svog princa. Nasuprot tome, u zivotu to znaci da joj je njezina ljubav darovala Nebo na Zemlji i da je njezina predanost bila nagradjena najvecim savrsenstvom.