SAI BABA GOVORI ZAPADU
16. decembar – ZIVOTNA DOBA
Priroda je slobodna, jer u potpunosti slijedi Bozanski red. Zbog toga je sve ispravno sto ona cini, odnosno ne cini.
Ja sam najprisnije povezan s prirodom i ona sa Mnom.
Zato cu danas govoriti o zimi, iako ona po kalendaru jos ne zapocinje.
No, obrati pozornost na to koliko cesto kod vas pada snijeg prije pocetka zime, a nasuprot tome, Bozic cesto nije „bijel“.
Zima je posljednje godisnje doba godine – i prvo u dolazecoj godini! Zima je kraj, ali i pocetak novog razvoja.
Upravo kao godina, tako bi trebao biti izgradjen i tvoj zivot: kao proljece trebalo bi biti razdoblje sazrijevanja od rodjenja do 20 godine. Ljeto simbolizira vrijeme cvjetanja od 20 do 40 godine. Jesen prikazuje smanjivanje vitalnih snaga od 40 do 60 godine. A zima je sazimanje tijela od 60 godine do smrti.
U skladu sa tom podjelom, covjek do svoje 20 godine zivi snazno u svojoj vitalnosti i u svojoj „ja-svijesti“. U ljetu svog zivota ti obicno imas partnera i djecu i razvijas osjecaj za „ti“. U jesen zivota tvoje bi usmjerenje na Boga trebalo sve vise dobivati na znacenju.
U zimi muskarac i zena trebali bi zivjeti zajedno kao brat i sestra i trebali bi zajedno krociti duhovnim putem.
Zimi covjek nalazi toplinu iznutra a ne izvana.
Da bi mogao dostojno i sretno stariti, covjek u svom srcu treba razviti ljubav, koja ga ispunjava i grije.
Tu ljubav, medjutim, ne mozes poceti traziti tek kada zima vec zapocne. Moze ti biti veoma hladno ako drvo za lozenje kao i pec pocnes traziti onda kada vec padne snijeg.
Moze ti se dogoditi da ne nadjes ni jedno ni drugo, i da se moras okrutno smrzavati.
Zato se od mladosti, odnosno od proljeca svog zivota, brini oko svog odnosa prema svom srcu, sto ce reci: o svom odnosu prema Bogu. Ako se pravovremeno pobrines, poslije se neces morati smrzavati, vec mozda mirno sjediti u toplom. U svjetlu, zu Njega.