SAI BABA GOVORI ZAPADU
15. septembar – PRICA
Bila jednom neka zena koja je imala strasno loseg muza, koji se nije brinuo za obitelj, koji je tukao i nju i djecu, veci dio svoje zarade trosio na pice, a svoje slobodno vrijeme provodio u losem drustvu.
Suprotno njemu, zena je bila veliki vjernik. Molila se mnogo i osim toga cinila sve sto je mogla da bi njezina djeca koliko je to samo moguce odrasla u urednom i sigurnom domu.
Njezini su joj prijatelji savjetovali neka se rastane od supruga. Oni su smatrali da je uzasni kraj bolji od uzasa bez kraja. „Ne“, odgovorila je zena, „on je moj muz. Bog mi ga je povjerio. On ce vec znati zasto. Mozda sam ja u proslom zivotu bila muskarac i postupala prema njemu ovako, kako on sada postupa prema meni.
Ja na svoj zivot gledam kao na proces ucenja. Ako Bog dopusta da me muz tuce, Bog ce vec znati zasto. Ja cu i dalje ispunjavati svoju zadacu, moliti se i strpljivo cekati.“
Tako je i bilo, i ona se nije pokolebala u svojoj vjeri da ce joj Bog pomoci kada bude doslo vrijeme za to.
Jednoga dana covjek je opet izasao pijan iz neke gostionice, oteturao na ulicu i tamo je na njega naletio auto.
Tesko ozlijedjen on se nasao u bolnici, gdje je umotan u gips i debele zavoje morao tjednima lezati. Zena ga je posjecivala svaki dan, pitala za njegove zelje i pomagala kako je mogla.
Covjek je mnogo trpio. Time se ispunila Bozje milost, jer je covjek iz dana u dan mogao sve vise vidjeti kakvu predobru zenu ima i s kakvom se ona ljubavlju brine za njega.
Njegovo se srce otvorilo i on je zenu u suzama ljubavi i ganuca molio za oprostenje, obecavajuci da ce temeljito promijeniti svoj zivot.
Ozdravio je i odrzao obecanje.
Na kraju jos nesto: ti mislis da je ovo izmisljena prica. Varas se. To je od Mene stvorena, promatrana, pracena i diktirana realnost. Imaj povjerenja u Moju milost, uzdaj se u strpljenje, moli za ono sto zelis postici, i Ja cu napraviti sve da bi to ostvario.
Nikakvu pricu, vec tvoju realnost.