SAI BABA GOVORI ZAPADU

11. juni – NEZNANJE

         Bolest, siromastvo i tuga, cesto se vrlo tesko podnose. Ali sve to nije nikada tako bolno i tako dalekosezno po svojim negativnim posljedicama kao neznanje.

            U srednjem vijeku alkemicari su trazili kamen pori cijem bi se dodiru obicna kovina pretvarala u zlato. Oni su bili mudri i uceni ljudi, no kamen usprkos tome nisu nasli.

            Neznalica ostavlja dojam kao da je nasao kamen obratnog djelovanja. Umjesto da sve pretvara u zlato, on od svega cini olovo.

            To je tragika neznalice: sve sto dotakne, prije ili kasnije postaje teskim, tupim i mracnim – pa cak i otrovnim kao tesko olovo.

            Koliki li se ljudi strmoglavljuju u nesrecu samo i jedino zbog svoga neznanja! Koliki kazu: “Ah, da sam to barem prije znao!” Ali:  jesi li stvarno zelio znati? Jesi li stvarno trazio znanje?

            Imaj na umu, da je glavna razlika izmedju sofista, koji su mislili da znaju, i Sokrata, koji je znao, bila u tome, sto je on uvijek nanovo naglasavao: „Ja znam da nista ne znam.“ Suprotno njemu, sofisti su se ponasali kao veliki znalci, ali u razgovoru sa Sokratom pokazali su da zapravo ne znaju nista.

            Tko se hvali, tko nemajuci mnogo kvalifikacija misli da moze sigurno sagledati neki zamrseni problem, gotovo je uvijek u cvrstom zahvatu neznanja.

            Drzi se daleko od te najgore bolesti. Raduj se svakom, makar i malom komadicu znanja. Sakupljaj te mrvice poput bisera i na taj se nacin djelic po djelic oslobadjaj ove teske tamnice.