Razlučivanje Ne-promjenjivog

Razlučiti Istinu od Laži osnovni je temelj bilo koje vrste Unutarnjeg Učenja i njegove primijene u životu. Mogu reći da je to prvi i osnovni korak ali i jedan od najtežih koraka koje Učenik treba da napravi. U Tantri poznajemo pet nivoa Razlučivanja (Viveka) koje su osnova Vairagye tj. Nevezanosti. Svaki od tih koraka dovede do susreta sa dubljom Stvarnošću ali bez početnog koraka koji je odrađen na ispravan način u kojem Učenik Razlučuje između Prolaznog i Ne-prolaznog (Stalno i Promjenjivo) nijedan slijedeći korak nije moguć. Taj prvi korak u Viveki naziva se Nityanitya (Nitya Anitya) Viveka i njegova osnova je razdvojiti prolazno, promjenjivo u odnosu na Ne-prolazno, Ne-promjenjivo ili Stalno.

Praksa Razlučivanja u ovom prvom koraku je jednostavna i traži od Učenika da uvidi razliku između onog što je sklono promjenama, na što utječe tok vremena, prostora i osobe, tj. na što utječu relativni faktori promjene. Kroz taj korak Učenik uviđa ono što je Stalno u njemu, što je Stalnije od promatranog i to je osnova kroz koju Učenik razvija Istinsko Razlučivanje koje vodi Unutarnjoj Kristalizaciji Svjedoka.
Ljudski Um i tijelo kao i ono što čovjek smatra sobom pripada relativnom faktorima promjene. Ono nije stalno. Tijelo se mijenja, um prolazi niz procesa unutar sebe kroz koje mijenja svoja uvjerenja, stavove, mišljenja, emocije. Stječe iskustvo, ulazi u starost i na kraju umire u dubokoj razjedinjenosti koja je bila njegova osnova života. Kada krene ka Sebi čovjek spoznaje da ono čemu teži ne može pripadati nižem elementu manifestacije već da njegova težnja mora u sebi sadržavati nešto što je stalnije, prisutnije, što nije sklono Promijeni. Čovjek nije besmrtan. Čovjek je proces manifestacije Besmrtnog. Ukoliko je on vezan prolaznim, ukoliko prolazno i Ne-stalno smatra sobom on kao da izjavljuje da je njegov život kretanje između točke A i točke B i na kraju on nestaje kao da nikada nije postojao. Ako je ova tvrdnja točna onda bilo šta što radi ne može da ga izvuče i oslobodi Prolaznog jer sama ideja i težnja ka nečemu višem je Prolazna.
Znamo da neke Ideje koje primamo kao djeca prolaze mnoge transformacije i da ostaju nepromjenjive. Otuda možemo znati da postoje dijelovi u nama koji su konstantniji od drugih dijelova. Ako pogledamo svoj život i unutarnje procese uviđamo da postoji određeni osjećaj u nama koji se nije mijenjao od početka naše unutarnje percepcije pa do samog kraja iste. Određeni osjećaj Postojanja koji leži čak iza osjećaja “ja” te na koji se sam osjećaj “ja” oslanja je konstantniji, stvarniji, ne-promjenjiviji od procesa u kojima se on poistovjećuje u procesu življenja. Otuda možemo reći da postoji nešto u nama što je izuzeto procesa promijene, procesa ne-stalnog. Osnovna teškoća koja čovjeka sprječava da ovo uvidi je sam proces poistovjećivanja sa prolaznim i ne-stalnim. Otuda, ono što kao Promatrač vidimo i percipiramo, u procesu Osvještavanja, smatramo prolaznim, ne-stalnim i sa tim pokušavamo da se ne identificiramo.

Osnovni dio Učenja je uvid da sve što poznajemo nema stalnost, da je u svakom momentu sklono relativnim faktorima promjene (vrijeme, prostor i osoba). Taj dio Učenja započinje uvidima u vanjsku stvarnost u kojoj živimo. Uvida u kojima uviđamo da je sve oko nas promjena koja se odvija neprekidno i da sami pripadamo toj promjeni. Mi nismo Shaeva Nataraja, mi smo Njegova manifestacija koja nastaje Njegovom igrom. Mi čak nismo ni njegova igra jer je njegova igra Relativni faktor promjene. Čovjek u svom samo-zavaravanju voli da se poistovjećuje sa nečim što mu daje dojam uzvišenosti, dojam da je viši no što jeste, dojam da će on kao ljudsko biće sklono propadanju preživjeti. Otuda je drevne metode Razbuđivanja primijenio na sebi s ciljem da dobije dojam da je izuzet pravila promjene. Na kraju to što je napravio ubije ga kao i sve ostalo oko njega. Mistifikacijom pokušava zatomiti osjećaj prolaznosti svega čemu svjedoči poistovjećenjem ne razumijevajući da na taj način ne nestaje utjecaj Relativnih faktora promjene, već da je to njihova srž. Jedini način da se oslobodi tih faktora promjene jeste odbacivanje laži koju je nazvao Istinom. Ali suočavanje sa Lažima nije lak posao i ulazi u srž unutarnje umišljenosti kroz koju um pokušava sam sebi dati značaj te preživjeti ono što naziva “smrt” sa stalnim strahom od prestanka Postojanja, ili osjećaja Postojanja koje osjeća duboko u sebi. U degradiranim Tantričkim i ostalim učenjima čovjek pokušava da ono što je on u svakodnevnom smislu poistovjeti sa izmišljenim bogovima i boginjama pokušavajući da pobjegne saznanju koje u svakom momentu zna a koji je propadanje i nemoć da preživi susret sa smrću koja donosi finalno razlučivanja Laži od Isitne. Poistovjetiti se sa izmišljenim bogovima i boginjama nije ništa drugo do izmisliti bilo koju “ideju” koja nam se sviđa i pokušati kroz nju pobjeći finalnom razdvajanju Istine od Laži. Čovjek može da se poistovjeti i sa Mercedesom ali pošto zna da to nije nešto što je stalno i da je to sklono promijeni od izmišlja bogove i boginje kojima se klanja nadajući se da će ta izmišljotina preživjeti smrt. Neće. Jer i ona pripada Relativnom faktoru promjene. Jedini način da čovjek uspije u ovom procesu bježanja od smrtnosti jeste naći ono što nije dotaknuto smrću. Izmisliti to što nije dotaknuto smrću nije isto kao i pronaći ono Stvarno što je izvan smrti. Upravo, proces Učenja ima težnju kroz metode Viveke da čovjeka dovede do onog što nije dotaknuto smrću, onoga što ima mogućnost da preživi taj susret sa snažnim Utiscima kao prvim pragom u procesu umiranja te omogućiti mu da uz pomoć Razlučivanja pređe prvi prag i dođe na slijedeći koji je mnogo jači od prvog.

U procesu bježanja od sebe sa načinom na koji je navikao ili imitacijom usvojio čovjek pokušava da ostavi nešto iza sebe kao vrijednost njegova života, nešto što će ga nadživjeti i pokazati njegovu besmrtnost kroz druge ljude, kroz stvaralaštvo koje smatra besmrtnim. Ali ne shvaća da čak i piramide i svi ostali “besmrtni” objekti nestaju vremenom i da Relativni faktori promjene djeluju i na samo sunce i planete, na samu galaksiju i manifestirani univerzum jer se u njihovoj srži upravo nalaze oni sami. Čak i osjećaj Postojanja koji se koristi u početnoj praksi nije besmrtan jer ima svoju krajnost ne-postojanje. Bježeći kroz veze, prijateljstva, objekte koje čuva on sebi daje dojam Ne-prolaznosti pokušavajući zatomiti osjećaj da je sve to sklono propadanju i da vječno u njegovom životu ne postoji. Misao o tome da je on manifestacija božanskog nije ništa drugo do prolazna misao i nije ništa drugo doli zamišljanje koje ima svoju suprotnost. Jučer smrtna misao, danas božanska promisao. Sve u njemu ovisi o pokušaju da prevari faktore promjene. Osnova Razlučivanja leži u tome da on Uvidi da prolazno, koje je čak i on sam, nije ono što mu može dati Postojanost kojoj teži. U tom procesu, degradacijom različitih Učenja, smislio je plan kako da prevari prolaznost i smrtnost. No iako ima plan taj plan nije u mogućnosti da Stvarno omogući mogućnost besmrtnosti.

Prvi korak je uvidjeti prolaznost koja se temelji i u samom čovjeku. Uvidjeti izvana ono što je prolazno samo je korak unutar koraka koji će mu pokazati da ni ono unutarnje koje toliko cijeni nije Stalno, već da je prolazno kao i bilo koji objekt oko njega, kao i samo njegovo tijelo. On mora Uvidjeti da je ono što vidi svijet, bio to vanjski ili unutarnji svijet, Stalnije od samog svijeta i to je prvi korak u Viveki. Nityanitya Viveka upravo teži tome da se uvidi Stalnost u odnosu na Ne-stalno ili Prolazno. Usmjerenje prema religioznim ili duhovnim istinama nije i ne mora biti povezano sa Vječnom Dharmom, nepromjenjivom Dharmom. Dharma je nepromjenjiva Istina koja nije ovisna čovjeku, individui, religiji, duhovnom, itd. Njen cilj je uviđanje Vječne Istine koja se u Tantri definira kao Nepromjenjivi Brahma, Najviša Stvarnost iza svake promjene. Kroz Nityanitya Viveku on postaje svjestan prolaznosti, od najnižeg elementa do najvišeg elementa prolaznosti. Od objekta pa do tzv. religije i spiritualnosti. On uviđa da su i svi sveti spisi samo prolazni dio koji ima određeno usmjerenje ka njemu samom i da su oni skloni promjeni, da su nastali Relativnim faktorima promjene iako nas kreatori tih spisa uvjeravaju da su oni besmrtni.
Nitya označava Stvarno, Nepromjenjivo, Vječno. U tom smislu ovaj termin ukazuje na sve što nije sklono promjeni bila ona unutar ili izvan nas. Kada razdvajate ili razlučujete proces unutar vas vi radite upravo ovaj stadij Viveke. Razlučiti nešto što je promjenjivo od promjenjivog bit je prakse promatranja no najčešće pod tim mislimo da se misli samo na unutarnje razlučivanje. Ali sve što je unutarnje mora biti utvrđeno i vanjskim. Razumijevanjem da je vanjsko nastalo djelovanjem faktora vremena, prostora i osobe ili individualnosti razumijemo da je ono promjenjivo i da samim tim ne može da bude Vječno. Drugim riječima, “ništa ne traje vječno”. Sve što je sklono promjeni ne može biti uzeto kao Vječno. Pravila koja su stvorena čovjekom, njegov napredak, znanje ne može biti Vječno. Religija, znanja, duhovnosti koje su stvorene vremenom, prostorom i čovjekom ne mogu biti Vječno. One su sklone promjeni i samim tim one ne mogu biti cilj unutarnjeg razvoja i traganja. Svaki dio u vama koji se oslanja na promjenjivo ne može biti ciljem vašeg traganja. Zato u Tantri imamo jasno viđenje šta je to duhovnost a šta nije, ili šta je ispravna duhovnost ili Vidya Učenje a šta je neispravna ili duhovnost zablude Avidya Učenja. Vidya Učenja uvijek teže Nepromjenjivom. Od tih ljudi ćete čuti da ako u vašem cilju ne postoji nešto što je Nepromjenjivo, Više, nešto što nazivamo Apsolut, Bog, Brahma, to je onda Avidya Tantra ili Učenja. I upravo to temelje na ovim principima Razlučivanja. Ovi principi Razlučivanja mogu da se primjene na sve unutar i oko nas. Relativni faktori ili promjenjivo nalazi se pod utjecajem mnogih drugih faktora koje spominjemo u Učenju. Kada se daje primjer religije ili svakodnevne duhovnosti prvenstveno se misli na organizacije i njihove manipulacije sa znanjem. S druge strane i religija i duhovnost može pričati o principima koji su spomenuti u pet stadija Razlučivanja, ali ne moraju da u sebi sadrže dijelove koji omogućuju dostizanje Neizražene Prirode, njihov cilj može biti bilo šta što nazivaju Bogom, Apsolutom ili Neizraženim. Kroz ovo razlučivanje bivamo svjesni da se u nama i oko nas je sklono promjeni i da samim tim ne može biti niti cilj naše prakse, niti pripada Vječnom. Niti jedan proces u nama ili izvan nas nismo mi, ukoliko shvaćamo da smo mi manifestacija Neizražene Svijesti.

Iako kroz Učenje pristupamo Ne-promjenjivom putem promjenjivog na tome se ne zadržavamo. Već nam je težnja da kroz ljudsku Laž dođemo do onog Istinskog u čovjeku. Iskoristit ćemo njegovu sklonost umišljanju, fantaziji, laži kako bi smo ga gurnuli u dublje uvide kroz koje će niže samo od sebe da otpadne. Promatranjem i shvaćanjem da Promatrač kao izraz Psihičkog Bića pripada Ne-promjenjivom, iako znamo da to nije istina, pokušavamo da skinemo prvi sloj njegovog poistovjećivanja sa prolaznim. U odnosu na prolazno Promatrač ili Svjedok kao izraz Psihičkog je Ne-promjenjiv. Daljnjim tokom Razlučivanja, tj. slijedećim koracima unutar Tantričkog Učenja odrađujemo i de-identifikaciju od Promatrača. Učeniku se daje praktično Uviđanje kroz koje Vidi da je Promatrač također promjenjiv i da samim tim nije i ne pripada Vječnom ili Ne-promjenjivom. Preskočiti te korake značilo bi duboko samo-zavaravanje. Drugim riječima, čak i kada se uvjerite da ste vi besmrtno božansko Promatrač je stvarniji od toga uvjerenja. Jer on stoji u pozadini svakog uvjerenja. Promatrač je izraz Postojanja koje je dublje od promatrača i povezano je sa Psihičkim Bićem ili izrazom Duše na ovom nivou postojanja. To je već korak ka slijedećem stadiju Razlučivanja koje je dublje od ovog koraka.

Dio ovog prvog koraka unutar Tantričkog Učenja jeste sposobnost da uvidimo Laž kojom smo zamijenili Istinu o sebi. Ako nema Razlučivanja biti ćemo poistovjećeni za Laži i samim tim Razlučivanje ili Viveka nije moguća. Otuda je rečeno da sve što vidimo u sebi i oko sebe promatramo kao promjenjivo i samim tim Lažno. Ono što je postojano iza toga je jedina Istina kojoj možemo da težimo na ovoj razini. Problem koji se ovdje pojavljuje jesu određene Tantričke tehnike koje um koji nije razvijen ne može da razumije. Tantra istovremeno radi na Razlučivanju, na Svjesnosti kao Voljnom načinu ali i na Predaji. Većina ne može da slijedi dva Puta istovremeno već samo jedan od ta dva puta. Da bi se Tantrička tehnika primijenila i dala dobre rezultate čovjek mora biti sposoban slijediti dva puta istovremeno. Zato je i rečeno da ovom Putu ne mogu svi da pripadaju. Otuda je Tantrička Ezoterična Praksa podijelila ovaj Put na dvije razine u kojima se pazi da one ne dođu u susret prije no što je čovjek spreman ili Zreo za spajanje tzv. krajnosti Puta u jedan Put. Ono što znam jeste da je to teško čak i onima koji zadobiju Zrelost za ovaj proces. Čak i kada im se daju točne upute kako da to učine treba dosta vremena da to budu sposobni da učine, treba omogućiti susret krajnosti unutar čovjeka te izgraditi ono što može da transformira te krajnosti u njemu i izgradi slijedeću stepenicu Rasta i Razvoja. Moment u kojem se razvije mogućnost da se transformiraju te krajnosti je moment u kojem Razlučivanje ima svoju snagu. Učenik mora biti sposoban da uvidi krajnost promjenjivog u isto vrijeme sa krajnosti Ne-promjenjivog i tada dobiva mogućnost sjedinjenja onog što Tantričko Učenje traži od njega. Kada je sposoban uvidjeti Laž i Istinu u sebi i oko sebe, on zadobiva mogućnost dubljeg Razlučivanja i dobiva metode Razlučivanja.
Ne mogu reći da ove metode nisu poznate i da ih nećete naći na internetu. Mogu reći da bez obzira što nađete ukoliko prethodni koraci nisu precizno odrađeni nećete moći da ih upotrijebite. U tom procesu Učenje i Majstor su nezaobilazni. Tantričke “tajne” više nisu tajne, ali iako nisu one i dalje ostaju Tajne. Jer vam nije omogućeno da ih razumijete, da poznajete jezik i značenja koje one koriste. A pojašnjenje ili rječnici tog jezika ne postoje. Ne zato što nitko nije htio da ih napiše, već zato što one ovise o osobnom unutarnjem razvoju i moraju biti prilagođene tipu i zrelosti Učenika. Iako su tajne odavno prestale biti tajne one su danas mnogo više nego tajne. Sve je pojašnjeno, sve možete naći u spisima ali ništa od toga primijeniti i Razumjeti jer nije dovršeno, nije dat osnovni korak koji bi mogao da ih spoji u moć vašeg Razumijevanja. Otuda se nijedan čovjek koji poznaje te “tajne” ne boji pisati ili govoriti ih u javnosti jer poznaje ono što onemogućuje njihovu primjenu unutar čovjeka. Tajna se najbolje krije tako što se da u javnost. Jer ona je skrivena onim što postoji iza te tajne, ne njom samom.
Razlučivanje je upravo jedan od osnovnih dijelova tih tajni koje se daju u javnosti ali i Učenicima. Zrelost Učenika je ono što omogućuje da ih on upotrijebi na najbolji moguć način. Puko saznanje i ponavljanje tih metoda ne daje rezultate jer ono traži niz faktora koji su potrebni da se razumiju i odrade prije no što se upotrijebi ovo Znanje. Nityanitya Viveka je prvi korak u dubljem razumijevanju odvajanja Promatranog od Promatrača, Promjenjivog od Stalnog. I kada se Učenik ustali u tome slijedeći korak Razlučivanja vodi ga dalje. Otuda je bitnija Praksa ovog prvog koraka Razlučivanja od intelektualnog poznavanja ostalih koraka. Prvi korak koristi sve dijelove čovjeka, počev od intelektualnog uma, preko Emotivnog Uma pa do Kramičkog ili Fizičkog Uma. Ono mora biti primijenjeno na svim Umovima čovjeka. Tada je spreman za slijedeći korak ili Razlučivanje: Dvaetadvaeta Viveku.