Proslava Božića

DUHOVNA IZGRADNJA·MONDAY, DECEMBER 23, 2019·5 MINUTES

Za većinu ljudi proslava božića je samo običaj. Nešto što se naučilo od rodbine, okruženja, društva. Običaj koji se mehanički odradi nekog dana koji je neko zacrtao i to je sve. Propisano je kako se šta tih dana odradi i kojim redoslijedom, kod nekih to uključuje i posjetu crkvi, a kod drugih je samo svečaniji doručak i ručak, uz obavezno čestitanje božića drugima i pravilno odzdravljanje tih drugih na to. To se sve uradi kao po receptu i tako se ponavlja iz godine u godinu.
Sve to je samo ritual. Nema nikakav duhovni značaj. Ne čini one koji ga slave boljim ljudima, duhovnim ljudima. Ne čini ih vjernicima, pobožnima. Ali ih lako čini licemjerima.

Koliko tih ljudi koji slave božić je makar jednom pročitalo Sveto Pismo?
Koliko tih ljudi je upoznato sa učenjem tog nekog Isusa Hrista čije rođenje slave?
Znaju li oni šta je on uopšte govorio? Šta je učio? Šta je želio postići? Zašto je došao? Mogu li citirati makar jednu rečenicu onoga što je on rekao?
Znaju li oni šta je on govorio o slavljenju božića?

Za one koji ne znaju: nije rekao ništa o slavljenju božića. Ali je rekao mnogo o slavljenju drugih stvari, mnogo važnijih stvari. Govorio je o slavi Božijeg učenja koje je on donio. Dio tog učenja je uključivao upravo kritiku ovakvog ritualnog ljudskog ponašanja kao što je proslava božića koji je ljudski običaj koji se sprovodi po ljudskim pravilima.

"Uzalud me poštuju učeći naukama i zapovijestima ljudskim." (Matej 15,9)

"Zašto vi prestupate zapovijest Božiju za običaje svoje?" (Matej 15,3)

Ljudima su draži njihovi običaji nego ono što je Isus Hrist govorio i učio. Moglo bi se dosta reći o tome zašto je to tako ali evo samo ukratko o jednom od tih razloga: ljudi idu linijom manjeg otpora pa im je lakše da par dana godišnje izigravaju pobožne vjernike i fine nasmijane srdačne ljude koji drugima kao nešto iskreno čestitaju u nadi da će im to malo očistiti savjest nego da makar pročitaju šta je taj Isus Hrist zaista učio i govorio a kamoli da slijede njegovo učenje što bi pored mnogo toga drugog zahtijevalo angažman i posvećenost nečemu novom. a za tako nešto se nema vremena jer, kako je sam Isus Hrist rekao, takvi će se izgovarati da moraju da pogledaju novi mobilni telefon koji su dobili, posjete novi kafić, prošetaju novi komad garderobe i šminke, ganjaju neki hobi, momka/djevojku i slično (Hrist je naveo primjere za tadašnje vrijeme kao što su njiva, volovi, ženidba, bilo šta što čovjeka odvlači od duhovne izgradnje).

Teško je opisati koliko je besmisleno ovo što se viđa danas, to zanemarivanje same nauke Isusa Hrista na jednoj strani a na drugoj izigravanje nekakve pobožnosti i finoće kroz mehaničko ritualno slavljenje božića (i uskrsa).
Hrist je težište stavljao samo na njegovo učenje, a za ove ritualiste koji idu okolo i puna su im usta Hrista on sam im je lijepo rekao:

"Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji Oca moga koji je na nebesima." (Matej 7,21)

U toj rečenici je sadržano mnogo toga.
Volja Oca se treba prvo dobro upoznati i naučiti da bi se mogla izvršavati. To se na prvom koraku radi iščitavanjem Svetog Pisma. Kako bi moglo biti drugačije? Nikako. Kao što pravnik ne može poznavati i izvršavati zakone ako ih nije mnogo puta pročitao i naučio. Ne može biti pravnik ako je samo tamo negdje malo usput u kafanama čuo za poneki zakon, a i to sigurno pogrešno zbog efekta "gluhih telefona" i neizbježnih šumova u prenosu. Pa kako onda neko može biti vjernik, pobožan, duhovan, hrišćanin, a da ni ne poznaje šta zaista uči Sveto Pismo? On to ne može biti ali može imati obličje pobožnosti (maska, varka, šminka pobožnosti) kao što u Novom Zavjetu i piše:

"...koji više mare za slasti nego za Boga, koji imaju obličje pobožnosti, a Sile su se njezine odrekli. I ovih se kloni." (2. Timoteju 3,4-5)

Ako nekome i dalje nije jasno evo jedan primjer. Zamislite da vas pošalju negdje gdje ljudi nemaju nikakvo znanje o zaštiti od side a pri tome redovno od nje obolijevaju i umiru, vi im dođete i lijepo im sve objasnite o zaštiti i prevenciji pa odete, a oni izmisle neki datum da ga slave kao vaš rođendan i pri tome potpuno zanemare sve ono što ste ih učili za njihovo dobro i nastave da žive kao do tada pa obolijevaju i umiru a da su slijedili ono što ste ih učili imali bi život. Došli ste da im date život a oni sami biraju smrt ali misle da je to u redu dokle god slave vaš rođendan.
I jedan drugi veliki sveti spis isto ima šta da kaže kada je u pitanju zanemarivanje suštine duhovnih učenja i umjesto toga mehaničko izvršavanje nekakvih običaja i rituala koje ljudi preuzimaju od predaka:

A kada im se rekne: "Slijedite Allahovu Objavu!" - oni odgovaraju: "Nećemo, slijedit ćemo ono na čemu smo zatekli pretke svoje." - Zar i onda kada im preci nisu ništa shvatali i kada nisu na Pravom putu bili?! (Kur'an 2,170)