Propovijed pape Franje na Cvjetnicu 13. travnja 2014. na Trgu svetoga Petra u Vatikanu

Cvjetnica je nedjelja prije Uskrsa. Hrvatsko je ime dobila po povorci i blagoslovu grančica koje se obavlja u spomen Isusova ulaska u Jeruzalem. Nakon toga, na Misi se pjeva ili čita izvješće o Isusovoj muci. Godine 2014. na redu je bila Muka po Mateju (Matejevo evanđelje, 26. i 27. poglavlje: http://www.arscelebrandi.zadarskanadbiskupija.hr/wp-content/uploads/2011/04/CVJETNICA-MUKA-PO-MATEJU-A5.pdf). Nakon čitanja toga izvješća papa Franjo je okupljenim vjernicima rekao:

Ovaj tjedan započinje slavljeničkom povorkom s maslinovim grančicama: sav narod dočekuje Isusa. Djeca i mladi pjevaju, iskazuju hvalu Isusu.

No, ovaj se tjedan nastavlja u otajstvu Isusove smrti i uskrsnuća. Čuli smo Gospodinovu Muku. Dobro će nam doći da postavimo samo jedno pitanje: tko sam ja? Tko sam ja pred mojim Gospodinom? Tko sam ja pred Isusom koji slavno ulazi u Jeruzalem? Jesam li u stanju izraziti mu svoju radost, hvaliti ga? Ili se udaljujem? Tko sam ja pred trpećim Isusom?

Čuli smo puno, puno imena: skupine vođa, nekih svećenika, farizeja, učitelja zakona, koji su ga odlučili ubiti. Čekali su priliku da ga uhvate. Jesam li ja poput jednoga od njih?

Čuli smo i drugo ime: Juda. Trideset kovanica. Jesam li ja poput Jude? Čuli smo i druga imena: učenika koji ništa nisu razumjeli, koji su tonuli u san dok je Gospodin trpio. Je li moj život uspavan? Ili sam poput učenika, koji nisu razumjeli što znači izdati Isusa? Poput onoga drugoga učenika koji je sve htio riješiti mačem: jesam li poput njih? Jesam li poput Jude koji se pretvara da ljubi te poljupcem izdaje Učitelja, kako bi ga predao, izdao? Jesam li ja izdajnik? Jesam li poput onih vođa što su na brzinu sazvali sud i potražili lažne svjedoke: jesam li ja poput njih? I, kad činim sve to, ako to činim, mislim li da spašavam narod?

Jesam li poput Pilata? Kad vidim da je stanje teško, perem li ruke i ne znam preuzeti vlastitu odgovornost i dopuštam da se ljude osudi – ili ih ja osuđujem?

Jesam li poput onoga mnoštva koja nije pravo znalo nalazi li se na vjerskome okupljanju, na sudu ili u cirkusu, te izabire Barabu? Njima je svejedno: bilo je zabavnije poniziti Isusa.

Jesam li poput vojnika koji su udarali Gospodina, pljuvali po Njemu, vrijeđali Ga i zabavljali se ponižavajući Gospodina?

Jesam li poput Cirenca koji se vraćao s posla umoran, no imao je dobru volju pomoći Gospodinu da nosi križ?

Jesam li poput onih koji su prolazili ispred Križa i rugali se Isusu: „Ah… jako je hrabar! Neka siđe s križa, pa ćemo povjerovati u Njega!“. Rugati se Isusu…

Jesam li poput onih hrabrih žena i poput Isusove mame, koje su bile tamo i patile u tišini?

Jesam li kao Josip, potajni učenik, koji s ljubavlju nosi Isusovo tijelo da ga pokopa?

Jesam li poput dviju Marija koje ostaju ispred Groba plačući i moleći?

Jesam li poput vođa koji su dan poslije otišli Pilatu i rekli: „Onaj je rekao da će uskrsnuti: da se ne bi dogodila još jedna prijevara?“, te blokiraju život, blokiraju grob, kako bi branili učenje, da život ne bi izašao van?

Gdje je moje srce? Kojoj od ovih osoba sličim? Neka nas to pitanje prati tijekom cijeloga tjedna.