U posljednjem članku o samopromatranju, dotaknuli smo se Zakona Broja 7, koji jasno pokazuje kako i zašto se mi sami i cijeli svijet beznadno vrtimo u krug. Nakon početnog entuzijazma i rada na ostvarivanju nekog cilja, dolazi do promjene raspoloženja, korekcija, unošenja novih pravila, javljaju se novi čimbenici koji donose iskušenje, rad postaje s vremenom sve više mehaniziran i težak, tako da je krajnji rezultat, ako do njega uopće i dođe različit od zamišljenog. Zamišljeno nikada u potpunosti ne ostvarujemo, jer neznamo “tajnu” stvaranja, zakon broja sedam. Većina nas, prepuštajući se stihiji svoje prirode, koja je naočiglednija u djelovanju uma (i gomile pijanih retardiranih budala u njemu koji ga svojataju), radimo nesvjesne promjene u djelovanju, mislimo da idemo u pravom smjeru, ne primjećujući da smo odavno skrenuli s puta.

Ovakve degradacije se, pored zakona broja sedam, mogu razumjeti i u svjetlu piramidalne strukture sveopćeg zbivanja. Piramida sa čijeg se vrha (kao cilja kreacije) inicijalni impuls spušta i materijalizira, samim tim spuštanjemo postaje sve šira u svojoj bazi, tj. sam impuls prelazi u sve niži i niži oblik postojanja. To i mora biti tako, jer da bi široke mase, tj. društvene zajednice mogle prihvatiti inicijalnu ideju kreacije, ona mora biti dovoljno široka i jednostavna. Zanimljiva opaska vezana za ovu strukturu je činjenica da bi se gradnja Velike Piramide u Gizi, vrlo lako mogla objasniti ukoliko bi se promatrala kao da je građena od vrha prema dolje, što naravno, nije moguće, jel tako? Krivo. Piramida je građena kao ideja i misao temeljena na čistoj Svijesti i pomoću te Svijesti, kao energije, jednostavno se materijalizirala, odozgo prema dolje, iz čiste Svijesti u kamen, kao najniži i najgušći oblik.

Zakon broja sedam, također pokazuje i da u svakoj liniji razvoja postoje ciklusi, usponi, padovi, ubrzanja i zastoji, bez kojih se ništa ne ostvaruje. Također i da ništa nemože ostati istovjetno. Svaki proces u postojanju se ili razvija prema vrhu piramide ili degenerira i slabi, idući prema dolje. Ništa nemože živjeti ako se ne kreće. Ako stoji, vrlo lako će ga privući gravitacija nekog drugog kretanja. Ako stojimo i spavamo, tj. mehanički se ponašamo, privlači nas neko drugo kretanje. Neka svatko od nas pogleda i vidi koje i čije. I pritome ta ista ekipa služi se simbolima i energijama čije je pravo značenje i uloga da svim ljudima omogući znanje o tom istom kretanju. Najbolji primjer je otmica simbola Svevidećeg Oka.

Vrlo je važno znati da ostvarenje bilo kojeg procesa ovisi od toga koliko smo svjesni promjena koje nastupaju u intervalima, i koliko svjesno unosimo dodatne energije u proces, kada te promjene nastupe. Dodatna energija (svijest) vrši korekciju, tj, vraća proces na pravi put. Ta dodatna energija je naša sposobnost razlikovanja svjesnog od spontanog zbivanja i svjesnog od spontanog reagiranja na zbivanja usljed identifikacije sa događajem (ili osobom); ona je činilac koji ispravlja stihiju prirode. Ona predstavlja prvi i drugi svjesni šok u učenjima Gurđijeva. Prepoznavanje mjesta i vremena i svjesno zadavanje šokova samom sebi, je temelj ezoterične nauke.

Zanimljivo je učenje Gurđijeva o načinu kako čovjek dobija energiju iz okoline. On tvrdi da energiju dobija primarno iz 3 vanjska izvora. Hrane, zraka i utisaka. Mi smo ono što jedemo. Normalno, prva apsorbcija hrane u ljudskom organizmu izvršena je pomoću šoka koji se dešava uslijed ulaska zraka u sustav. Hrana nastavlja svoj ciklus absorbiranja u energije više kvalitete, dok zrak započinje svoj zaseban ciklus (oktavu). Oba ciklusa završavaju u malom mozgu. Prvi (prirodni) šok dala nam je priroda. Za ostale morati ćemo se pobrinuti sami. Uvodimo Svijest kao treću silu.

Da bi se nastavila asimilacija zraka u energije više kvalitete, prema Gurđijevu, čovjek si mora svjesno zadati prvi svjesni šok, tako da sve utiske koje prima iz okoline doživljava svjesno. Najkraća uputa za zadavanje ovog šoka bila bi: Zapamtite sebe kako primate utiske. Samopromatrajte se. Potom, da bi počela asimilacija utisaka i da bi se upotpunila “ishrana” koja je moguća za ljudska bića, čovjek si zadaje drugi svjesni šok, koji uključuje preobražavanje negativne energije izazvane vanjskim utjecajima utisaka. Ti viši šokovi podrazumjevaju povećanu svjesnost: prvi je pažljivo svjedočenje o sebi, drugi zahtjeva da se suptilni unutrašnji procesi vješto preokrenu. Oba procesa omogućavaju dobijanje dodatne energije iz hrane, zraka i utisaka. Zapravo dobijamo energiju više kvalitete i vrijednosti.

Ukoliko znamo da se energija nemože niti proizvesti niti uništiti, zanimljivo je pitanje kuda ide i tko se hrani ogromnom količinom energije negativnih utisaka koju proizvodimo dok nas matrica zasipava sve većim i većim količinama “zla”? I da li uopće nešto postižemo beskonačnim dijeljenjem i ukazivanjem na sva “zla” ovog svijeta, osjećajući pritom bijes, ljutnju, tugu ili slično. Ili možda kompletno promašujemo poantu svega toga, a to je da nam matrica daje savršeno “gorivo” koje u sebi možemo transformirati u finu energiju, koju onda možemo upotrijebiti i za liječenje tog istog svijeta. “Rat” za Energiju odvija se neprestano. Osjećam vibracije da bi tu moglo biti objašnjenje onoga da svijet možemo promijeniti samo ako promijenimo sebe.

 Po Gurđijevu, u nama postoji 5 osnovnih centara koji određuju naše postojanje. Motorički, emocionalni, intelektualni, viši emocionalni i viši intelektualni. Da bi se uopće pristupilo višim, potrebno je niže staviti u balans. Kako rade centri može se pročitati u knjizi Ouspensky: U potrazi za čudesnim. Pojednostavljeno:

Čovjek broj 1 – čovjek sa disbalasnom u motoričkom centru – usmjerenost na akciju ili komfor

Čovjek broj 2 – čovjek sa disbalansom u emocionalnom Centru – usmjerenost na osjećaje

Čovjek broj 3 – čovjek sa disbalansom u Intelektualnom Centru – usmjerenost na filozofiju

Ovi su ljudi centrirani na samo jedan centar, ne zato što nemaju ostala dva već zato što se oslanjaju samo na jedan. S obzirom da smo gomila različitih Ja, pojedini centri obavljaju funkcije koje bi trebali obavljati drugi, centri jedni drugome kradu energiju (obično svi od seksualnog centra) i cijeli sustav djeluje kaotično. O tome govori i yoga kao o procesu čišćenja “nečistoća”.

Čovjek broj 4 – radom i transformacijama postiže bolji balans sva 3 centra
Čovjek broj 5 – postiže potpun balans 3 centra, koji se kristaliziraju i očvrsnu (nema više povratka), viši emotivni centar počinje preuzimati kontrolu nad nižim
Čovjek broj 6 – viši emotivni centar radi savršeno, počinje buđenje višeg intelektualnog centra.
Čovjek broj 7 – oba viša i svi niži centri rade savršeno – Avatari

Sedam stanja postaje sedam koraka. Ako pitate Gurđijeva, on kaže ima sedam tipova ljudi. Ovih sedam tipova su sedam koraka. Ako pitate ezoteričnu kabalu ili stare egipatske misterije, oni kažu ima sedam tela u čoveku, sedam slojeva tela. Ovih sedam slojeva tela postaju sedam koraka. Ako pitate jogine, reči će da postoji sedam energetskih centara ili čakri u telu. One postaju sedam koraka. Na neki način, sedmica izgleda da je vrlo, vrlo važna. Stalno ćete nailaziti na tu sedmicu, ali osnovno značenje je isto.

U skladu sa piramidalnom strukturom, čovjek prvog nivoa je onaj koji ne vlada u potpunosti čulnim i djelatnim sposobnostima, pa je zato podložan njihovim utjecajima, mehaničnosti i obavljanju zadataka. Čovjek broj dva je ovladao tijelom, ali na površan način, uglavnom prihvaćanjem autoriteta koji djeluje preko osjećaja privrženosti i odbojnosti. Usljed takvih osjećaja, dominira poriv za održanjem i obranom tijela (nacije, religije…), što nužno vodi u isključivost, podjele i sukobe sa drugim tijelima i okolinom. Čovjek broj tri naglasak stavlja na um i njime pokušava kontrolirati tijelo i život. Svu nepotpunost i jalovost takvih pokušaja, uvidio je čovjek broj četiri koji okolinu i sebe spoznaje u interakciji sa objektivnim, duhovnim, neorganskim svijetom u svim njegovim dimenzijama u borbi za vlastitu cjelovitost. Spoznaju o postojanju “nadčulnog” ili neorganskog ljudi često doživljavaju pod utjecajem halucinogenih biljaka (npr. Ayahuasca)

Čovjek broj pet je prirodna zbivanja upoznao u dovoljnoj mjeri da ga više ne fasciniraju i nemogu ga obmanuti svojim iluzijama, tj da nikada više ne zaboravi sebe i svoju volju. Na njega više okolina nema nikakav utjecaj, jer ju je upoznao i postao cjelovit, tj. svjestan sebe i te “okoline” kao holograma za sakupljanje iskustava u dualnosti. Dualnost tu i nestaje, čovjek dolazi do broja šest. Tu prepoznaje svijest, koja je jedno sa svim ishodima bića i koja je prisutna uvijek i u svemu i koja može sve, jer je sama, zbroj svih mogućnosti postojanja. Čovjek broj sedam je onaj čija je svijest potpuno i bez ikakvog ometanja otvorena Duhu i koja, potpuno neidentificirana sa cijelim postojanjem, isto prosvjetljava i oslobađa.

Zakon broja sedam je najveća tajna prirode jer ukazuje na to kako se sve u njoj ostvaruje i preobražava. Otuda je njegova simbolika prisutna u svim duhovnim tradicijama svijeta.

http://radioliberum.org/proizvodnja-vlastite-energije-zakon-broja-7-7-stanja/