Predkonferencija Zone 6 - govor dr. Narendranatha Reddy - Milano, Italija

 

 

         S ljubavlju i štovanjem klanjam se božanskim Lotosovim stopalima našeg najdražeg, najmilijeg, voljenog i najljepšeg Gospoda, Bhagavāna Sri Sathya Sai Babe.

         Drage sestre o braćo, upućujem pozdrave voljenog Sai Rama svima vama. Zahvaljujem Bhagavānu i svima vama na pruženoj prilici da podijelim Njegovu univerzalnu i vječnu poruku i Njegovu istinski nesebičnu i čistu božansku ljubav danas s vama. Želio bih čestitati organizatorima i svim dobrovoljcima koji su proveli velik broj tjedana i mjeseci u pripremama kako bi omogućili održavanje ove Predkonferencije koja prethodi održavanju Svjetske konferencije.

         Bhagavān Kršna kaže u Giti, uvijek kada dođe do opadanja u provođenju ispravnosti - dharma, Gospod se utjelovljuje, s vremena na vrijeme. Gospod koji je sveznajući, sveprisutan i svemogući, onaj koji je bez bilo koje vrste obilježja - bez imena ili oblika, koji ne poznaje rođenje, ni smrt, koji je vječan i nepromjenjiv, poprima prekrasan oblik i uzima ime s prekrasnim obilježjima ljubavi i suosjećanja za spas čovječanstva.

         Svi mi dobro znamo da su se avatari Rama, Kršna, Buddha i Isus pojavili kada je došlo njihovo vrijeme. Kada mjesto štovanja postane mjesto na kojem se obavljaju poslovi, Gospod Isus je došao kako bi ljudima pokazao put ljubavi, požrtvovnosti i opraštanja. Kada su ljudi Bharate, poneseni Vedskim obredima u zanosu skrenuli s pravog puta, zaboravljajući unutrašnje značenje svetih tekstova i kada je porastao broj prinošenja životinja kao žrtvi, Gospod Buddha je došao kako bi pokazao put ljubavi, suosjećanja i nenasilja.

         U ovom današnjem, materijalističkom svijetu, ljudi su zapleteni u svijetu, skroz naskroz, u svijet računalnih mreža - web, što predstavlja stjecanje i gomilanje sve većeg bogatstva. (Na engleskom izvorno world, wide, web or www - wealth, wealth, wealth) Gospod je došao kako bi nam ukazao na put koji vodi iz te mreže web-a. Svami kaže, kao što se Zemlja kreće oko Sunca sve vrijeme, tako je i čovjek, od svitanja do sumraka u potrazi za novcem. Svami nam je pokazao put. Kada se na istu skraćenicu - www primijeni rad, štovanje i mudrost (izvorno na engleskom work, worship and wisdom) uspjet ćemo se isplesti iz te mreže. Na taj način iz vezanosti, patnje i tuge krećemo prema radosti, blaženstvu, miru i oslobođenju.

         Mi smo svi blagoslovljeni i obdareni velikom srećom što živimo u isto vrijeme kada i naš voljeni Sai. U svetim tekstovima navedeno je da čovjek svojim ljudskim nastojanjem ne može ostvariti 3 stvari a jedino ih može dobiti zahvaljujući božanskoj milosti. To znači, rođenje u ljudskom obliku, želja za oslobođenjem i povezanost s Vrhovnom dušom. Postoji 8.4 milijuna vrsta bića a vrhunac svega stvorenoga je rođenje u ljudskom obliku. Samo kroz rođenje u ljudskom obliku čovjek može doseći najviši cilj - oslobođenje. Čak i anđeli kao i sveta bića teže za time da budu rođeni u ljudskom obliku, jer samo kroz ljudski život moguće je doseći taj najviši cilj.

         Drugi znak božanske milosti je težnja za Bogom. Postoje milijarde ljudi koji žive na ovoj planeti, Zemlji, no tek je nekolicina njih zainteresirana za to da spozna krajnju svrhu ljudskog života. Danas smo se mi okupili ovdje, tražitelji na duhovnom putu u potrazi za ciljem ljudskog života. To je drugi znak božje milosti.

         Treći znak božanske milosti je poznavati i biti povezan s velikim učiteljima kao što su Ramana Maharshi, Sri Ramakrishna Paramahamsa i Paramahamsa Yogananda. Danas u svijetu postoje mnogi učitelji, oni su Badha gurui i Bodha gurui. Badha gurui uzrokuju bol. Oni izgovaraju mantru u uho i uzimaju dolare rukom. To je kao da jedan slijepac vodi drugoga. Istinskih Bodha gurua, onih koji prenose istinska učenja kao što su veliki sveci i mudraci jako je malo, no zahvaljujući našoj dobro sudbini imamo tu sreću što je Gospod sam došao kao naš guru, univerzalni učitelj, božanski učitelj i učitelj svih učitelja, Bhagavān Sri Sathya Sai Baba.

         Kada smo rođeni kao ljudska bića, imamo želju za oslobođenjem i upoznali smo Vrhovnog Gospoda, trebali bismo na najbolji mogući način upotrijebiti vrijeme kako bismo dostigli najviši cilj tijekom ovog života, ulažući svoje iskrene napore i uz Njegovu božansku milost.

         Svami je kao izraz svojeg beskrajnog suosjećanja objavio tijekom Prve svjetske konferencije koja je održana 17. svibnja 1968. godine u Dharmakshetri, kako je ova prilika koja nam je pružena veća od one koja je dana svecima i mudracima koji su za nju molili tisućama godina. Nama je pružen veći blagoslov nego svecima, mudracima, redovnicima i isposnicima. Svami je isto tako objavio da svaki božanski entitet, svako božansko načelo, što znači sva imena i oblici koje je čovjek pripisao Bogu, manifestirani su u ovom ljudskom liku. Tako da je On jedan u svima, svi u jednome, svi u svima i ponad svih. Druga objava koju je Svami dao u tom božanskom govoru je da nitko ne može razumjeti prirodu Njegove stvarnosti, kako danas tako ni nakon tisuću godina ustrajne strogosti ili revnog ispitivanja, čak ni kada bi cjelokupno čovječanstvo ujedinilo svoje napore u tom nastojanju, jedino što možemo učiniti je da svi uživamo i doživimo Njegovu ljubav.

         Kada smo zadobili Njegovu milost i ljubav, kako ćemo na najbolji mogući način iskoristiti ovu zlatnu priliku? Svami nam je pokazao put - tako da jednostavno slijedimo Njegove upute. U tom je govoru On rekao da će nam to pružiti više dobrobiti od svih ostalih duhovnih vježbi kao što su molitva i meditacija. Slijedeći Njegove božanske upute bezuvjetno, odmah i u potpunosti najvažnija je od svih duhovnih disciplina za sve tražitelje na duhovnom putu. Koja je najveća od svih zapovijedi? Svami nam se u svim svojim govorima obraća kao utjelovljenja božanskog atmana ili božanske ljubavi. On želi da mi spoznamo svoju pravu prirodu, a to je da smo mi istinsko Sebstvo - ātman i da smo mi čista božanska ljubav. U tu nam je svrhu Svami dao mnoge formule.

         Danas bih želio razmatrati božansku zapovijed - camatkāra, samskāra, paropkāra i sākšātkāra. To znači čuda koja dovode do transformacije koja dovodi do nesebičnog služenja i konačno do spoznaje naše božanske prirode.

         Započet ćemo od čuda - camatkāra. Čuda su izraz Njegove čiste božanske ljubavi. Isus je činio čuda, Muhamed je činio čuda i naš Gospod Sai je učinio brojna čuda. Isus je učinio da hromi prohoda, slijepac progleda a mrtvaca je vratio u život. Isto tako je naš voljeni Svami izliječio mnoge neizlječive bolesti i vratio mrtve u život samo svojim pogledom ili dodirom ili naprosto ljubaznom riječi. To su sve Njegove posjetnice. Svami kaže da se ta čuda mogu usporediti s komarcem u odnosu na slona prema onome što je Njegova božanska misija. No, to je način kako mi bivamo privučeni tim božanskim magnetom.

         Želio bih podijeliti s vama čudo koje se dogodilo meni osobno. Prije puno godina tijekom božićnih blagdana moja je majka imala raznovrsne zdravstvene poteškoće kao što su dijabetes, artritis i visoki krvni tlak što je dovelo do toga da je pala u stanje kome i nije mogla komunicirati. Kola hitne pomoći odvezla su ju u bolnicu. Kada je stigla u bolnicu, moj prijatelj, koji je neurolog, pregledao je moju majku i rekao kako je njezino stanje jako kritično i da ju je potrebno odvesti u medicinski centar s posebnom skrbi. U tom sam trenutku uputio molitvu Svamiju i nekoliko minuta nakon moje tihe molitve liječnik se vratio i rekao kako je majka pokrenula udove te da će ju zadržati ovdje u bolnici u odjelu za intenzivnu njegu. Nakon što je smještena došlo je 6 savjetnika kako bi ju pregledali i svi su oni smatrali kako su mali izgledi da preživi, a ako joj se stanje i popravi, biti će oduzeta. Poslao sam poruku Svamiju s molbom za pomoć i unutar 24 sata ona se probudila u odjelu za intenzivnu njegu i kazala Sai Ram. Kada sam ju upitao je li iskazala svoju zahvalnost i zahvalila Svamiju odvratila je: 'Zašto bih trebala? On je naš i zašto bismo trebali iskazivati zahvalnost nekome tko je naš?' Ubrzo nakon toga njezino se stanje znatno poboljšalo i na opće iznenađenje svih liječnika koji su se o njoj brinuli, za manje od tjedan dana bila je otpuštena iz bolnice i poslana kući bez ikakvih posljedica. Mogla je hodati, govoriti i njezino pamćenje nije bilo pogođeno. Sve je to znak božanske milosti. Nekoliko mjeseci kasnije, kada sam otišao vidjeti Svamija, izrazio sam mu zahvalnost u svoje ime, u ime majke i u ime cijele obitelji. Svami je rekao da je to bila Njegova dužnost i kada sam prenio Svamiju što je moja majka rekla, Svami je potvrdio kako je to ispravan pristup pravog poklonika. Trebali bismo osjećati kako je Bog naš, kako je on član naše obitelji, kao što su naša majka, otac, brat ili prijatelj.

         Velik je broj čuda i mnoge ta čuda privlače Njemu. Svatko od vas mogao bi ispričati neko čudo koje mu se dogodilo u osobnom životu. Kada dođemo u Njegovo okrilje i doživimo ta čuda, ne bismo trebali ostati na toj razini već krenuti dalje.

         Sljedeća razina je preobrazba, transformacija - samskāra, unutarnji poriv koji potiče na djelovanje. Svami kaže da je transformacija najvažnija i da trebamo provoditi u djelo ono čemu nas On uči. Svami nam je ispripovjedio prekrasnu priču o 3 kipa kako bi nam to predočio. Svami je pričao kako je jednom bio neki veliki kralj koji je bio jako velikodušan i bio je poznat po svojem čovjekoljublju i djelima milosrđa. Jednom je k njemu došao poznati kipar i donio 3 ista kipa te je želio nagradu u skladu s njihovom vrijednošću.

         Kralj je imao mudrog ministra koji je uzeo kipove i rekao je kralju da će odrediti vrijednost svakog kipa. Ugurao je tanku žicu kroz uho jednog kipa i žica je izišla na drugo uho. Procijenio je da je vrijednost tog kipa najniža te da vrijedi otprilike 100,00 $. Zatim je uzeo drugi kip i kada je ugurao žicu kroz uho ona je izišla kroz usta. Rekao je kako je to bolje i da bi vrijednost mogla biti oko 1.000,00 $. Nakon toga je uzeo posljednji kip i kada je ugurao žicu kroz uho ona nije nigdje izišla već je ostala unutar kipa. Rekao je kako je to najvredniji kip. Koristeći tu usporedbu, Svami kaže da postoje tri vrste tražitelja na duhovnom putu. Nekima od njih učenja ulaze na jedno uho a izlaze kroz drugo uho van. Oni bi kazali: 'O! Kako je samo prekrasan i snažan govor održao Svami,' no kada biste ih upitali koja je važna poruka koju je Svami u govoru prenio oni bi vas samo blijedo pogledali. To su tražitelji najniže vrste. U drugu skupinu ubrajamo one koji pozorno slušaju Svamijeve govore, pamte što je bilo rečeno i to koriste u svojim izlaganjima. Oni drže impresivne govore a Svami za njih kaže kako su oni junaci govornice ali na razini praktične primjene su ništice. Od najviše vrste su oni koje je moguće usporediti s posljednjim kipom, kada ono što uđe kroz uho ostaje u njima, oni promišljaju i žive u skladu s tim učenjima. Kao što Svami kaže, njihov život je Njegova poruka. Svami želi da slušamo Njegova učenja, duboko se nad njima zamišljamo, promišljamo o njima i pretvaramo ih u sastavni dio našeg života. To je istinska transformacija. Svami kaže kako je transformacija važnija od informacije.

         Kada se radi o transformaciji, Svami kaže kako bismo mi kao poklonici trebali razviti božanske odlike. Na prvom mjestu je praštanje. Kada je Petar pitao Isusa: 'Učitelju! Koliko puta bih trebao oprostiti onome tko me je povrijedio?' Isus je odgovorio: 'Sedam puta sedamdeset.' Isus je sam bio tome primjer. Kada je visio na križu, raspet, molio je Oca: 'Oče, oni ne znaju što čine, molim te, oprosti im.' To je krajnji oprost.

         Buddha je imao rođaka čije je ime bilo Devadatta koji ga je uvrijedio, proganjao i čak ga je pokušao ubiti. Kada se Devadattha našao na smrtnoj postelji pogođen neizlječivom bolesti, Gospod Buddha ga je posjetio usprkos protivljenju svojih učenika. Buddha ga je blagoslovio i rekao: 'Ako je moja ljubav prema tebi istovjetna ljubavi koju imam za svojeg sina Rahula, ti ćeš ustati i prohodati.' U tom trenutku Devadattha je bio izliječen i ustao je sa smrtne postelje.

         Naš je Svami otišao još jedan korak dalje. Jednom prilikom kada je netko iz neznanja i zavisti ponudio Svamiju pogačice od leće koje su bile otrovane, Svami ih je sve pojeo sam i nije niti jednu dao drugim poklonicima, iako to obično čini. Nakon što je pojeo pogačice, Svami ih je sve nedirnute izbacio tako da otrov nije djelovao na Njega. Vidjevši to, poklonici su krenuli pretući ženu koja je pokušala otrovati Svamija. Svami ne samo da joj je oprostio, već joj je pružio utočište u ašramu a ljudima je rekao kako je ona pokušala dokazati Njegovu božanskost, pokazujući kako otrov na Njega neće djelovati. To nam pokazuje kako je praštanje izuzetno značajna odlika za tražitelja na duhovnom putu.  Svami kaže: 'Ljubav je davanje i praštanje, sebičnost je uzimanje i zaboravljanje.'

         Još jedna važna stvar koju je potrebno imati na umu kod transformacije - ne tražite pogreške u drugima. Traženje pogrešaka kod drugih jedna je od najvećih prepreka za tražitelja na duhovnom putu. Svami kaže: 'Kada jednim prstom uperite na nekoga, tri su prsta uperena na vas. Zato uvijek nastojite pronaći vlastite pogreške i manjkavosti umjesto da ih tražite kod drugih.' Čak je i Isus rekao: 'Zašto pokušavate pronaći trunku u nečijem oku, radije pogledajte na balvan koji je u vašem oku.' Osoba ispunjena ljubavi neće pronalaziti pogreške kod drugih. Nastojati će pronaći svoje vlastite pogreške i manjkavosti te uznastojati da se popravi.

         Još jedno važno obilježje u transformaciji je staloženost. Svami je napisao povijesno pismo koje je uputio svom bratu u svibnju 1947. godine, koje bi svaki poklonik trebao pročitati. Rekao je da bi se svi oni koji su posvećeni Bogu trebali odnositi prema drugima na isti način. Prema svemu što je dobro ili loše, dobitku ili gubitku, počasti i pokudi, slavi i sramoti, uspjehu ili neuspjehu, toplini ili hladnoći trebali bi se odnositi istovjetno. Staloženost je izuzetno značajna odlika koju biste trebali razviti. Svami kaže kako bismo se svi trebali podsjetiti na to da je sve što se dogodi izraz Božje volje i da je to za naše vlastito dobro.

         Želio bih s vama podijeliti prekrasnu priču koju je Svami ispričao kao bih ovo predavanje priveo kraju. Bio jednom jedan kralj i njegov ministar. Mudri je ministar uvijek običavao govoriti, neovisno o tome što se dogodi, dogodilo se zato što je Bog tako htio, to je bila Njegova volja i na kraju krajeva to je za naše dobro. Jednom se kralj, vježbajući streličarstvo, ozlijedio i jedan je prst njegove ruke bio teško ranjen. Ministar je rekao: 'Sve što se dogodi Božja je volja i to je za vaše osobno dobro.' Kralj se jako razljutio i naredio je vojnicima da strpaju ministra u zatvor. Kralj je imao naviku odlaziti u lov i nakon nekoliko dana uputio se u šumu u lov. U potrazi za lovinom ušao je duboko u šumu a njegova pratnja nije uspijevala uhvatiti korak s njime, tako da je ostao sam i izgubio se. Uhvatili su ga pripadnici nekog plemena. Ti su ljudi štovali plemenske božice i mislili su da je kralj dobra žrtva koju će ponuditi božici. Kada su kralja odveli poglavici on im je naredio da obave obredno kupanje i da ga dovedu na mjesto gdje će biti prinijet kao žrtva. U trenutku kada su željeli prinijeti kralja kao žrtvu, primijetili su da je jedan od prstiju na njegovoj ruci jako ozlijeđen. Kao i svi mi, plemenski su ljudi vjerovali da ono što se nudi Bogu mora biti najbolje. Mi ne želimo ponuditi Bogu nešto što nije savršeno ili cjelovito. Kada su na to upozorili poglavicu, on je kralja oslobodio i pustio da ode. Kralj je u zanosu osjetio olakšanje. Kada se vratio u svoje kraljevstvo rekao je ministru: 'Da, bio si u pravu, sve što je dogodi samo je za moje vlastito dobro. Da nije bilo mojeg ozlijeđenog prsta, ja bih izgubio život.' Zatim je kralj rekao: 'Ima jedna stvar koja me zbunjuje. Kako se to odrazilo na tebe? Od kakve je koristi bilo to što si bio u zatvoru?' Ministar mu je smireno odgovorio: 'Vaša visosti! Da nisam bio u zatvoru, bio bih s vama, a kako nemam nikakvih ozljeda bio bih savršen za žrtvu i tako bih izgubio život. Na taj me je način Bog spasio.'

         To je lekcija koju bismo uvijek trebali imati na umu, sve što se dogodi je zato što je to Božja volja i to je u krajnjoj liniji za naše dobro.

         Sljedeća razina je provođenje nesebičnog služenja - paropkāra . Nesebično služenje je ljubav na djelu. Svami nam je sam u tome najveći primjer. On se upustio u poduhvat, štoviše, izgradio dvije superspecijalističke bolnice u kojima se pruža primarna, sekundarna i tercijarna zdravstvena zaštita. Počevši od liječenja najobičnije prehlade do najsloženijih kardioloških operacija i neurokirurgije, usluge se pružaju besplatno s ljubavi i suosjećanjem, što je najbolji primjer idealne zdravstvene zaštite. Postoje i obrazovne ustanove koje je utemeljio u kojima se provodi obrazovanje, od razine osnovne škole do stjecanja doktorata, besplatno s naglaskom na razvoj karaktera. Svjesni smo koliki su danas troškovi obrazovanja. Treće područje su različiti projekti služenja u svrhu poboljšanja socijalnih prilika kao što je izgradnja domova onima koji ih nemaju, osiguravanje hrane i odjeće onima koji su potrebiti. Najopsežniji i najveći projekt u tom području je projekt osiguravanja pitke vode onima kojima nedostaje. Milijuni ljudi u državama Andra Pradesh i Tamil Nadu osjetili su dobrobit tog opsežnog projekta jer im je osiguran dotok pitke vode. Svami nam pokazuje svojim primjerom kako bismo i mi u našem životu mogli provoditi nesebično služenje. Ovdje su dvije stvari koje su važne. Kada mislimo na služenje, to nije samo osiguravanje hrane, odjeće  i pružanje medicinskih usluga potrebitima, već isto tako i osmijeh, ljubazna riječ i dodir utjehe, koji su isto tako služenje. Sve što činimo kako bismo pomogli drugima mišlju, riječju i djelom također je služenje. Kada provodimo služenje, kaže Svami, ono što je važno je pristup i osjećaj s kojim to činimo. Svami kaže kako bismo trebali provoditi služenje s osjećajem predanosti i ljubavi prema potrebitima. Ne bismo trebali služiti s osjećajem napuhanosti ili ega, jer će u tom slučaju duh služenja izostati. Svami kaže kako je služenje koje provodimo namijenjeno kako bismo pomogli sebi samima. Zato bismo trebali biti zahvalni tim ljudima koji nam pružaju priliku da se pročistimo provođenjem služenja.

         Još jedna važna stvar, koju Svami naglašava, je da postoje dvije velike prepreke s kojima se suočavamo tijekom služenja a to su svijest o sebi ili ego - ahankāra i sebičnost i vezanost - mamakāra. Ego i vezanost za ono što činimo te radost zbog onoga što činimo. Mogu opisati dva događaja koja su se zbila koja će vam to dobro oslikati. Prvi se zbio prije otprilike dvadesetak godina kada su poklonici iz Amerike odigrali prekrasnu predstavu u Prasanthi Nilayamu i Svami je bio jako zadovoljan i svi ostali koji su odgledali predstavu također su bili jako sretni. Sljedećeg dana, nakon što je predstava odigrana, Svami je prišao organizatoru programa i upitao ga tko je režirao predstavu. Ta je osoba, ponizno i odlučno rekla: 'Svami, Ti si režiser.' Svami ga je upitao: 'A što si ti?' Odvratio Mu je: 'Svami, ja sam samo pomoćnik režisera.' Svami mu je istog trenutka odvratio: 'Bogu nisu potrebni pomoćnici.' Ovo ukazuje na to da je On producent, On je režiser, On je glumac i On je, sve u svemu, sve. Samo se dogodilo tako da je nas koristio. Ako želimo imati dobrobiti od služenja koje provodimo ne bismo trebali imati osjećaj kako smo mi ti koji to čine. Sljedeća prepreka je osjećaj vlasništva i uživanja koji bi isto tako trebalo izbjegavati. Jednom je neki poklonik iz Delhija pozvao Svamija u svoj dom i rekao: 'Svami, molim te, dođi u moju kuću.' Svami je upitao: 'Tvoju kuću?' U tom je trenutku čovjek spoznao svoju pogrešku i rekao: 'Ne, Svami, našu kuću.' Svami je odvratio: 'To znači odnos pola-pola.' Čovjek je uvidio kako je pogriješio i rekao: 'Ne, Svami, tvoju kuću.' Tada mu je Svami odvratio: 'Zašto Me pozivaš u Moju kuću?'

         Pouka je da sve pripada Bogu a nama je samo povjereno na čuvanje. Dobit ćemo božansku milost kada provodimo služenje bez osjećaja kako smo mi ti koji to činimo i osjećaja užitka. Svami kaže: 'Voli sve, služi svima.' Služenje se ne odnosi samo na ljude, već i na sva ostala bića. U vrijeme avatara Sai Babe iz Shirdija jedna je poklonica boravila u nečijoj kući u Shirdiju i običavala je podmirivati troškove za hranu. Tijekom ručka zalajao je pas pred vratima. Gospođa je dala komad kruha sa svog tanjura psu. Kada je otišla u mandir u kojem je boravio Baba, On joj je rekao: 'Majko, dala si mi ukusnu hranu i moj je želudac pun.' Gospođa mu je na to odvratila: 'Baba, i ja ovisim o drugim ljudima i živim u nečijoj kući a podmirujem samo troškove za hranu. Kako bih mogla nahraniti tebe?' Baba je odvratio: 'Sjećaš li se kako si nahranila psa komadom kruha? Uvijek kada uslužiš neko biće, ti poslužuješ Mene.' To je razlog zašto je Isus rekao: 'Ono što učiniš najmanjem od moje braće meni si učinio.' Trebali bismo služiti s osjećajem da, neovisno o tome koga služimo, mi služimo Boga. Tada će naš cjelokupni rad i sve naše služenje postati štovanje i ponuda pred Njegova božanska Lotosova stopala. Kada se upuštamo u služenje s tim osjećajem, naša će srca postati čista. Tada ćemo spoznati i doživjeti božanskost. To je razlog zašto je Isus rekao: 'Neka su blagoslovljeni oni čije je srce čisto jer će oni vidjeti Boga.' Svami kaže: 'Čistoća je prosvjetljenje.'

         Došli smo i do posljednje razine, razine spoznaje samoga sebe - sākšātkāra odnosno viđenja vlastitim očima i ostvarenja. Na toj razini mi spoznajemo da smo božanski, vidimo Boga kada su nam oči zatvorene i kada su nam oči otvorene. Tada ćemo spoznati kako je sve, svaka stanica, svaki atom, prožet Bogom, najvišim Sebstvom - brahman. Tada ćemo spoznati da nismo ništa drugo već božanski. Mi smo uvijek bili utjelovljenja istinskog Sebstva - ātman i božanske ljubavi,  ali zbog naše zablude, privida, zamišljanja i neznanja mi zaboravljamo svoju pravu prirodu i pogrešno smatramo kako smo mi sklop našeg tijela, uma i intelekta. Ono što bismo svi trebali učiniti je otkloniti to neznanje. Svami kaže: 'Uklanjanje nemoralnosti je put do besmrtnosti a uklanjanje neznanja je put do prosvjetljenja. Uklanjanje dvojnosti je put do ne-dvojnosti i prepoznavanje jednote.'

         Svami nam je ispripovjedio lijepu priču kako bi nas podsjetio na našu istinsku prirodu. Jednom je neka ženka lava hodala šumom i okotila je malog lavića i nakon toga je uginula. Lavića je spazio pastir koji ga je poveo sa sobom i uzgajao ga zajedno sa stadom ovaca. Lavić je odrastao uz ovce i pasao je hranu kao i ovce te je blejao kao ovca. Prošlo je nekoliko godina i kroz tu je šumu prolazio lav te ostao iznenađen vidjevši malog lava među ovcama. Potrčao je prema stadu ovaca.

         U strahu od lava sve su ovce potrčale. Mali lav, koji je bio među ovcama, isto je tako potrčao s njima. Na kraju je lav ugrabio malog lava, odveo ga do obližnjeg jezera, pokazao mu njegov odraz u vodi i rekao: 'Pogledaj, ti i ja smo isti. Ti nisi ovca, ti si lav. Nemoj blejati poput ovce već riči kao lav.'

         Svami kaže kako je grijeh kada sebe nazivamo grešnicima i misliti da smo ograničeni na taj sklop tijela, uma i intelekta. Trebali bismo se smatrati djecom besmrtnosti - amrtaputra. Svami kaže: 'Ustvrdite da ste Brahman, ātman, čista ljubav i božanski. Ričite kao lav i dokažite svoju božansku prirodu. Ustanite, probudite se i nemojte posustajati dok ne ostvarite cilj. Cilj koji trebate doseći, cilj koji je viši od nepomućenog blaženstva i  mira koji je nepojmljiv.'

         Molim Svamija da nas sve blagoslovi sposobnošću razlučivanja, nevezanošću, predanošću, predodređenošću i posvećenošću kako bismo, uz Njegovu milost, dosegli taj cilj tijekom ovoga života.

         Hvala vam na vašem strpljenju i ljubaznoj pažnji.

 

         Jai Sai Ram