U članku „Što ostavljamo svojoj djeci i svima onima koji tek dolaze“ objašnjen je pojam grupnog uma. Grupni um je kolektivno polje u koje je uključena svijest većine ljudi. Uključeni u grupni um ljudi razmišljaju, osjećaju, odlučuju i čine akcije, jedino što te misli nisu njihove već grupnog uma, to se isto odnosi na osjećaje, izbore i akcije koje poduzimaju. Uključeni u grupni um ne mogu evaluirati otkuda dolaze te misli te potpuno nesvjesno smatraju da su one njihove. To je velika zabluda.
Većina ljudi daje moć vjerovanjima grupnog uma, bez obzira bila ona dobra ili loša. U tom slučaju individualna svjesnost ne postoji. Od malena nas uče razmišljati i donositi odluke uz odobrenje grupe kojoj pripadamo (obitelj prije svega). Uče nas da je najbitnija socijalna pripadnost i naklonost. Na taj način nas uče da se uklopimo u zajednicu te da prihvaćamo njezine stavove i vrijednosti bez propitkivanja. Biti dijelom grupe je ugodan osjećaj koji daje određenu vrstu sigurnosti.
Ta pripadnost i komfor pripadanja grupi traje do trenutka dok razmišljamo i donosimo odluke koje su usklađene s grupnim umom i njegovom svijesti. Istovremeno, imamo u sebi urođen poriv da samostalno istražujemo vlastite potencijale, da razvijamo osobnu moć i autoritet nad samim sobom. Sve je to određeno time koliko je netko svjestan moći individualnog donošenja odluka.
Postajanje svjesnim čovjekom nije lak proces, to je proces koji zahtijeva snagu i hrabrost. To je zahtjevan proces pun izazova, vrlo često i bolan. Sve kreće s evaluacijom vlastitih vjerovanja i odvajanje od onih vjerovanja koja više ne podržavaju nečiji rast. Jednom riječju, to nije ugodan proces.
U samoj prirodi života nalazi se promjena. Ona je konstanta. Promjena se događa na dvije razine, unutarnja i vanjska. Mijenjajući se iznutra, nadrastamo određeni obrazac (vjerovanje) te svjesno izabiremo obrasce koje ćemo jačati. Prva vjerovanja s kojima se moramo suočiti, evaluirati ih i prema vlastitom izboru nadrasti su vjerovanja grupnog uma.
Evaluacija i nadrastanje tih obrazaca (vjerovanja) je spiritualna, ali i biološka nužnost. Da bi se razvijali i tijelo, um i duša zahtijevaju nove ideje kako bi se razvijale. Kao što Jung uči, grupni um je najniža razina svjesnosti. Tipičan primjer je važnost zdrave prehrane. Većina ljudi jede nezdravo, sve informacije u vezi zdrave prehrane su im dostupni, ali njihova svijest to uopće ne percipira ili percipira samo djelomično. Čak i ako razviju zbog toga određenu bolest većina će i dalje zanemarivati zdravu prehranu te se okrenuti lijekovima koji će samo potisnuti problem kako bi oni nastavili nezdravo jesti. Prehrana, kao i sve u životu zahtijeva odgovornost, donošenje svjesnih odluka u vezi svojeg zdravlja i ostalih segmenata u životu. No, ako je netko uključen u grupni um, tada mu je vrlo teško prihvatiti osobnu odgovornost, već traži da to učini grupni um za njega.
Život nas stalno upozorava kada nismo usklađeni s prirodnim zakonitostima i tijekom života putem životnih kriza. U nečijem razvoju životne krize su neizbježne. Putem njih život nam ukazuje da se trebamo osloboditi obrazaca koji nam više ne služe. Kriza je raskrižje, točka u kojoj odlučujemo hoćemo li se promijeniti, odbaciti obrazac te krenuti putem razvoja, ili ćemo nastaviti stagnirati. Svaka kriza je točka gdje možemo zakoračiti u novi ciklus promjene i razvoja usvojiti novi obrazac koji nam služi.
Mnogi ljudi su zaglavljeni između dva svijeta: starog, koji trebaju otpustiti i novog u koji se boje ući. Mnogi će govoriti kako žele podići razinu svoje svjesnosti, ali u isto vrijeme su jako preplašeni jer promjena zahtijeva preuzimanje odgovornosti za sebe, svoj život i sve njegove segmente.
Jednom kada to netko napravi, pa makar u samo jednom području svojeg života, više nikada ne može koristiti grupni um kako bi opravdao svoje odluke i ponašanja.
To je glavni razlog zašto se većina ljudi ipak odlučuje za bivanje u grupnom umu. Ne prihvaćanje odgovornosti znači i dalje biti u zoni komfora koje se mnogi teško odriču, pa zato i dalje funkcioniraju po principu: „svi to rade, pa zašto ne bih i ja“ („kud svi tud i mali Mujo“). To je vrlo često opravdanje kada treba izbjeći osobnu odgovornost.
Oni koji su u procesu postajanja svjesnim čovjekom više ne mogu slijepo slijediti pravila grupnog uma i razmišljati u njegovim okvirima. To je prvi korak u procesu osobne transformacije i postanja svjesnim čovjekom.
Domagoj Matijević, osnivač Tranceframing škole
irida
edin.kecanovic
