"PALIM SVJETLO U LJUDIMA i šaljem ih jedne drugima.

Svi ste jedni drugima svetionici,u igri pripaljivanja.

Ja vas ne trebam gasiti da bih vas palio.

Ja vas samo pokrivam tamnim zaslonom i u času kad šaljem,

svjetlosni znak, Ja skidam zaslon sa vaše žarulje."

 

"SPOMINJASTE MOJE IME SINOC i gle;

  čuli su šum lišća, koje je stalno opkoljavao njihove prozore.

Čuli su tišinu, koja je živjela s njima u noćnoj samoći, kao ona koja ostaje kada svi odu.

Sve čujno a ne slušano, sve gledano a neviđeno, sve svagdje a ne ponovljivo, zakucalo je Mojim Imenom o svijest i sjećanje.

Ja sam taj, kojega stalno čujete, neznajući da ga čujete ;
šaljem vam Svoje Ime kao znanje da se poznajemo - vi, odkad je vjetra i lišća a Ja oduvijek."

 

"KOLIKO JOS IMA PTICA koje će pjevati, kiša kojeće lijevati, munja koje će sjevati.

 Ali ti više nemoj.

Popni se na Moj balkon i gledaj, slušaj, i brojeći se zbroji,

  I zbrojeći se vrati na broj jedan, na prvi broj.

 Taj jedan sam Ja, od kojeg nema većeg.

 Ja, koji neznam za drugo i treće, koji od Sebe nikud ne odlazim."

 

Zapisala Vesna Krmpotić