Strah je od poznavanja sebe. To je najveći strah u svijetu. To je zato što ste bili tako neizmjerno osuđivani od sviju za najmanju stvar – za najmanje greške, koje su apsolutno ljudske – da ste počeli bojati se sebe. Vi znate da niste dostojni sebe.
Ta ideja je uronjena vrlo duboko u vašu podsvijest – da ne zaslužujete, da ste posve bezvrijedni. Naravno, najbolji je način otići daleko od sebe. Svatko to radi na različite načine: netko trči za novcem, netko trči za vlašću, netko trči za ugledom, netko trči za vrlinom, svetošću.

Ali ako pogledate duboko u sebe, oni ne trče za nečim, oni trče od…To je samo izgovor, da netko trči ludo za novcem; on obmanjuje sebe i cijeli svijet . Stvarnost je da mu novac daje dobar izgovor da trči za njim, i skriva činjenicu da bježi od sebe. Zato, kada je akumulirao novac, dolazi do točke strašnog očaja i tjeskobe. Što se dogodilo? To je bio njegov cilj; on je to postigao – on bi trebao biti najsretniji čovjek na svijetu.
No, ljudi koji su uspjeli nisu najsretniji ljudi na svijetu, oni su najviše jadni.
Koja je njihova tjeskoba? Njihova patnja je da cijeli njihov trud nije uspio. Sada nema više za čim da trči, i odjednom suoče se sa sobom. Na najvišem vrhu njihovog uspjeha ne susretnu nikog drugog nego sebe samog. Dosta čudno, to je osoba od koje su bježali.

Ne možete pobjeći od sebe.
Naprotiv, morate se približiti sebi, zaći dublje u vaše biće, i da ispustite sve osuđujuće tonove koje su vam predali svi koje ste poznavali u svom životu. Roditelji, suprug, supruga, susjedi, nastavnici, prijatelji, neprijatelji, svatko je ukazivao na nešto što je krivo u tebi. Odnikuda nisu stizale nikakve pohvale.
Čovječanstvo je stvorilo vrlo neobičnu situaciju za sebe u kojoj nikome nije lako, nitko se ne može opustiti, jer onog trenutka kad se opustite , suočite se sa sobom. Opuštanje postaje kao ogledalo, a vi ne želite vidjeti svoje lice, jer ste toliko pod dojmom osuđujućeg mišljenja drugih.
Čak i najmanji užici nisu vam dopušteni od vaše crkve, vaših svećenika, vaše religije, vaše kulture. Samo bijeda je prihvatljiva – užitak nije. U ovoj situaciji je vrlo prirodno za vas da osjećate, kada iz svakog izvora, sa svih strana dolazi samo osuda, da ste grešnik. Svaka religija uzvikuje stoljećima da ste rođeni u grijehu, da je patnja vaša sudbina. Bili ste osuđivani od mnogih izvora, bez izuzetka, da je to vrlo prirodno za bilo kojeg pojedinca da je pod dojmom te ogromne zavjere. Svatko je uhvaćen u nju.

A ako pokušate shvatiti biti ćete jako iznenađeni. Baš kao što su drugi vas osuđivali, vi osuđujete druge; to je obostrana zavjera. Baš kao što vaši roditelji nikada nisu prihvatili vas kao bilo što vrijedno, to radite i vi isto sa svojom djecom, bez da ikad postanete svjesni da je svatko ono što je; on ne može biti drugačiji. Svatko se može pretvarati da je drugačiji, može biti licemjer, ali u stvari uvijek će ostati sam svoj.

Vaše bježanje nije ništa drugo nego stvaranje više licemjerja, više maski, tako da se možete sakriti u potpunosti od očiju svakoga. Vi možete uspjeti sakriti se od drugih, ali kako možete uspjeti da sakrijete sebe od sebe? Možete ići na Mjesec; naći ćete sebe tamo.
Možete ići na Everest; možete biti sami, ali vi ste sami sa sobom. Možda ćete u toj samoći na Everestu postati više budni i svjesni sebe.
To je također jedan od razloga zašto se ljudi boje samoće; žele gužve, žele uvijek imati ljude oko sebe, žele prijatelje. To je vrlo teško za ljude da ostanu tihi i mirni u samoći. Razlog je što ste u samoći ostavljeni sami sa sobom – i vi ste prihvatili glupe ideje da ste ružni, da ste senzualni, da ste požudni, da ste pohlepni, da ste nasilni; ne postoji ništa što se može cijeniti u vama.

Prem Amita, pitaš: “Zašto uvijek trčim tako brzo?” Zato što se bojiš da bi mogla biti prevladana sama sobom. A posljedice od tog brzog trčanja imaju mnoge dimenzije. To brzo bježanje od sebe stvorilo je ludost o brzini: svatko želi doći negdje brzinom što je više moguće.
Jednom se desilo da sam se vraćao iz mjesta zvanog Nagpur, natrag u Jabalpur, a bio sam na putovanju sa zamjenikom rektora Sveučilišta Nagpur, i automobil se pokvario na cesti. Nikad nisam vidio nikoga da je postao toliko jadan.

Rekao sam mu: “Nema žurbe nitko vas ne čeka tamo, a konferencija na koju idete će početi za dvadeset i četiri sata, a Jabalpur je samo tri sata udaljen. Nema problema.. ili će auto biti popravljen, ili ćemo pozvati drugi auto da dođe iz Jabalpura , ili ćemo možda s nekim ići, odnosno autobusi stalno prolaze. Nema problema … ne morate biti tako jadni. “On je sjedio u automobilu a ja sam otišao tražiti nekoga. To je malo mjesto, ali možda ima neki mehaničar ili bi neka pomoć bila moguća, ili možda gazda u selu će imati automobil.
Kad sam se vratio iz sela, čovjek je bio gotovo u suzama. Rekao sam, “Što je bilo?”
On je rekao: “Ja si ne mogu priuštiti da budem sam. To me sasvim otkriva, čini me sasvim golim pred samim sobom. Postajem svjestan da sam protratio cijeli svoj život -… A ja ne želim to znati”
Rekao sam, “Vaše neznanje neće vam pomoći na bilo koji način. Bolje je da se to zna, i bolje je da se ide dublje u sebe. Zato je ovaj jad i samoća …”

Samoća bi trebala biti jedna od najvećih radosti.
Ljudi trče. Nije bitno gdje idu; ono što je važno je da li će ići u punoj brzini ili ne.
Ti pitaš, Amita, “Ima li nešto što ne želim vidjeti?” Postoje mnoge stvari.
U osnovi, to si ti koju ne želiš vidjeti – i to je zbog pogrešnog uvjetovanja.
Cijeli moj pristup unutarnje transformacije je da ćete morati ispustiti svoje uvjetovanosti. Što god je rekao o vama neko drugi, jednostavno ispustite. To je apsolutno sranje. Oni ne poznaju sebe; Što onda mogu reći o vama što može biti istinito?

I mišljenja koje ste prikupili od drugih … samo pokušajte gledati od koga ste prikupljali svoja mišljenja. Ona nisu od Gautama Buddhe, ili od Isusa, ili od Sokrata; ona su od ljudi koji su u neznanju, kao i ti. Oni jednostavno prenose tuđe mišljenje koje im je dano.
Ima lijepa priča. Bilo da je činjenica ili ne nije važno; njezina ljepota je u njenom značenju.

Jedan od najvećih careva koje je Indija poznavala je Mogul car Akbar. On se može usporediti samo s jednim čovjekom na Zapadu, to je Marko Aurelije. Carevi su vrlo rijetko mudri ljudi, ali ta dva imena su sigurno iznimke.
Jednog dana je u svom dvoru razgovarao sa svojim dvoranima. Prikupio je najbolje ljude u zemlji – najbolje slikare, najbolje glazbenike, najbolje filozofe, najbolje pjesnike. Imao je mali, poseban odbor od devet članova koji su bili poznati kao devet dragulja Akbarovog suda.
Najvažniji od njih je bio čovjek koji se zvao Birbal. Iznimno inteligentan i čovjek velikog smisla za humor, učinio je nešto što je bilo nepravilno uraditi pred carem. Svaki vladar ima svoje propise – njegova riječ je zakon – i Birbal se ponašao protivno nečemu u čemu je Akbar bio jako tvrdoglav. Akbar je odmah ošamario Birbala. On poštuje Birbala, volio je Birbala, on je bio njegov najbliži prijatelj, ali kad su u pitanju pravila suda … nije mogao oprostiti.

No, ono što je Birbal učinio je stvarna priča. Nije čekao ni jednog trenutka; On je odmah ošamario čovjeka koji je stajao do njega. Taj drugi je bio šokiran, pa čak i Akbar je bio šokiran. Znao je da je taj čovjek vrlo mudar: jeI’ on lud, ili što mu je? Ja sam ošamario njega … To je čudno, apsolutno apsurdno i nelogično.

A drugi čovjek je stajao šokiran i Birbal je rekao, “Nemoj stajati tu kao budala, samo proslijedi dalje”. Tako je čovjek ošamario nekog drugog koji je stajao kraj njega – i sada je igra postala jasna: morate proslijediti dalje.

U noći, kada je Akbar otišao spavati sa svojom ženom, njegova supruga ga je ošamarila. On je rekao: “Što je bilo?”
Ona je rekla: “To je kružilo okolo po gradu, i na kraju je stiglo u svoj prvobitni izvor.

Netko me je ošamario, a kada sam pitala, Što je bilo? “, Rečeno mi je da je ovu igru započeo Akbar. Mislila sam da je bolje da se završi, završiti krug. “
A sljedeći dan, prva stvar koju je pitao Birbal, “Jeste li primili moj šamar natrag ili ne?”
Akbar je rekao, “Ja nikada nisam mislio da će se to dogoditi!”
Birbal je rekao: “Bio sam potpuno siguran, a kuda će stići na kraju? Ići će po gradu. Vi ne možete pobjeći; To je sigurno da će doći k vama.”

Stoljećima se sve prenosi, iz jedne ruke u drugu, iz generacije u generaciju – i igra se nastavlja. To je igra iz koje morate izaći. Jedini način da se izađe iz nje je ponovno otkriti svoje samopoštovanje, ponovno ostvariti svoju dostojnost koju ste imali kada ste bili dijete, kad još niste bili kontaminirani, kad još niste bili uvjetovani i zatrovani od strane društva i ljudi oko vas.
Budite opet dijete i nećete bježati od sebe. Kretati će te se unutar sebe – a to je put meditanta. Svjetski čovjek bježi od sebe, a tražilac radi u sebi i traži izvor tog života, tu svijest. A kad otkrije izvor, on je otkrio ne samo svoj izvor života, on je otkrio izvor života u svemiru, u cijelom kozmosu.
Ogromno slavlje se javlja u njemu. Život postaje samo pjesma, ples, iz trenutka u trenutak.
Čovjek postaje potpuno slobodan od svih reči koje mu je društvo prenelo. Čovjek jednostavno odbacuje sve uvjetovanosti, sve tradicije, cijelu prošlost.

Kažem vam, samo jedna stvar koje se morate odreći, a to je prošlost i ništa drugo.
Ako se možete odreći prošlosti biti ćete potpuno svježi, tek rođeni, i biti u toj svježini je takav blagoslov, takvo ushićenje, da ni ne pomišljate da odete iz toga, ni za trenutak.
Čovjek koji poznaje sebe nikada ne uzima nikakav godišnji odmor. No, većina ljudi nastavlja se ponašati glupo ….
Amerikanac je vozio po malom seoskom putu u Irskoj, kada je s užasom vidio kako tovar sijena dolazi iz polja na usku cestu. Pritisnuo je na kočnicu, ali nije se mogao zaustaviti na vrijeme, i završio vozeći kroz ogradu u polje, gdje se automobil zapalio.
“Oh Bože!” uzviknuo je Paddy svom prijatelju Seamusu, koji je vozio kola sa sijenom, “Neki od tih turista su strašni vozači. Mi smo izašli na vrijeme iz tog polja.”
Stari farmer, koji je orao svoja polja s parom bikova, bio je upitan od susjeda zašto ne koristiti volove.
“Ne želim da koristim volove,” odgovorio je farmer, “Ja želim koristiti bikove.”
“Pa, dobro” nastavio je susjed, “Ako ne želite koristiti volove, zašto ne koristite konje?”
“Ne želim da koristim konje!” uzvratio seljak, “Želim koristiti bikove!”
“Pa, možda,” pokušao je opet susjed, možete pokušati koristiti taj novi traktor koji je vaš sin upravo kupio. “
“Ne želim da koristim ni traktor, želim koristiti bikove.” ponovio je seljak.
“Zašto želite koristiti samo bikove?” pitao je susjeda na kraju.
“Zato”, rekao je stari, “Ja ne želim da oni misle da je sve u životu romantika.”
To je jednostavno situacija u kojoj ste rođeni, u kojoj ste uvjetovani. Nitko ne želi da znate da je život jednostavno romantika. I to je moj zločin – jer to je cijelo moje učenje, život nije ništa drugo nego romantika.
Jedan par mladenaca odletio je u Miami i odsjeli su u hotelu za medeni mjesec. Danima ih se nije uopće vidjelo, sve do jutra šestog dana, kad su došli u blagovaonicu za doručak. Kako konobar prilazi njihovom stolu, nevjesta se okrenula ka svom mužu i rekla: “Dušo, da li znaš što bih željela?”
“Da, znam”, odgovorio je on umorno, “ali moramo nekad i jesti.”

Dakle, s vremena na vrijeme dobro je imati doručak; inače, život je stalno romantika. A ja vas učim ne samo romantiku tijela, koja je vrlo obična; Ja vas učim romantiku duha koja je vječna, koja počinje i nikada ne prestaje. Ali to je moguće samo ako počnete da idete u sebe.
Ići unutra je ići prema Bogu.
Ići unutra je cijela tajna sveg alkemijskog pretvaranja bića. Bježeći jednostavno trošite strahovito dragocjeno vrijeme, i život koji je mogao biti velika pjesma, velika kreativnost, veliki festival svjetla. Što ste dalje od sebe, mračniji će postati vaš život, više jadan, više pritisnut tjeskobom, više ćete postati ranjeni, osuđivani, odbačeni od sebe.
I što dalje bježite postaje teže pronaći put natrag kući. Vi ste bježali od sebe kroz mnoge, mnoge živote, ali ako se okrenete na pravi, meditativni put niste otišli jako daleko.
Meditacija je prijeki put od mjesta gdje jeste do mjesta gdje bi trebali biti. A meditacija je takav jednostavan način da bilo tko, čak i malo dijete, može ući u njezinu zemlju čudesa.

Amita, bolje nego da trčiš od sebe, trči ka sebi. Dođi bliže sebi da imaš bolji pogled.
Nitko drugi ne može vidjeti vašu unutarnju stvarnost; samo vi možete vidjeti taj sjaj i tu slavu. Budući da nitko drugi ne može vidjeti vašu unutarnju ljepotu onda vas osuđuju. Samo vi možete potvrditi vaše blaženstvo, samo vi možete konačno potvrditi svoje prosvjetljenje.
Čak i onda će ljudi biti sumnjičavi. Oni su bili sumnjičavi oko Sokrata, bili su sumnjičavi oko Gautam Bude, bili su sumnjičavi o Isusu. Njihova sumnja je zapravo ukorijenjena u njihovom nepoznavanju njihovog unutarnjeg bića.
Kako mogu vjerovati Gotam Budi, da je krajnja ekstaza u unutarnjoj tišini srca?
Oni ne znaju ništa o unutrašnjosti, čak ni ABC. Oni ne znaju ništa o ekstazi.
Oni mogu slušati Gotam Budu, samo zbog njegove prisutnosti, njegovih karizmatičnih očiju, njegove magnetske vibracije, ali kad odu kući, oni će početi sumnjati, ne vjerovati.

A to se događa i ovdje. Primam mnogo pisama u kojima piše, “kad slušamo vas sve izgleda kao da ste apsolutno u pravu. Kada stignemo kući sumnje počinju izlaziti;. Um nam počinje govoriti da smo bili hipnotizirani.
Postoje milijuni ljudi koji žele doći blizu mene, ali se boje, iz jednostavnog razloga što bi mogli biti hipnotizirani. To je nešto mnogo dublje od hipnoze. Niste hipnotizirani, jednostavno ste preneti u različitu viziju vlastitog jastva. To nije nešto poput magije; niste zaluđeni, vi ste probuđeni.
Riječ “Hipnoza” znači spavanje, a cijeli moj posao je da vas probudim. Vi ste već uspavani, i prespavali ste kroz mnoge živote.
Vrijeme je da se probudite.
Vi ste već izgubili previše dragocjenog vremena, energije, prilika. No, još uvijek ima vremena i u trenutku kad se probudite, za vas noć završava i počinje zora.

izvor: iz serije govora
Osho_Satyam shivam sundaram-16
osho_Istina, vrlina, ljepota

http://alternativainformacije.com