Nikada se ne zaljubljujete u osobu, već u svoju vlastitu sliku o njoj. A ta osoba neće ispuniti tu vašu sliku. Prije ili kasnije, realnost prodire. Dolazi do konflikta između snova i realnosti, između vaše slike i osobe koja je zaista tamo, koju ne poznajete. I tu dolazi do sukoba.
“Dozvolite mi da vam kažem da ste sami u svom svijetu. Nema nikoga drugog. I sve drugo što vidite su vaši vlastiti odrazi. Nikada niste izašli iz sebe. I zapravo, nema nikoga drugog osim vas u vašem svijetu. Sve su to odrazi. Vi ste zatvoreni zbog tih odraza. Kada nekoga upoznate, da li zaista upoznajete tu osobu ili samo svoj odraz u toj osobi? Jeste li ikad ikoga zaista upoznali ili samo svoje vlastite odraze, vlastite projekcije? Čim nekoga upoznate, odmah počinjete da ga tumačite. Počinjete da stvarate određenu sliku o njemu. Ta slika je vaša. Osoba nije važna, samo vaša slika o njoj. Osoba se udaljava. Slika je sve jasnija i jasnija. Osoba je zaboravljena. I vi onda živite s tom slikom. Kada s njom razgovarate, vi razgovarate sa slikom te osobe, ne sa samom osobom. Upoznate muškarca ili ženu, zaljubite se. Mislite da ste se zaljubili u tu osobu? To je nemoguće. Vi ste se zaljubili u sliku koju ste stvorili o njoj. I ta osoba se zaljubila u sliku koju je stvorila o vama.Kad god se dvoje ljudi zaljubi, barem četiri osobe su prisutne. Možda i više, ali ne manje. I onda dolazi do problema, jer se nikad ne zaljubljujete u osobu, već u svoju vlastitu sliku o njoj. A ta osoba neće ispuniti tu vašu sliku. Prije ili kasnije, realnost prodire. Dolazi do konflikta između snova i realnosti, između vaše slike i osobe koja je zaista tamo, koju ne poznajete. I tu je sukob.

Svaka ljubavna veza se razbije o stijene. Baš svaka. I što je dublja ljubav, što su intenzivnija osjećanja, prije će se razmrskati. Zašto se to događa? To se mora dogoditi zato što se dvoje ljudi zaljubilo u vlastite projekcije, pa kako onda mogu biti zajedno? Te slike će uvijek biti između njih. I te slike biće lažne. Prava osoba je potpuno drugačija. Ona nije vaša slika i nije tu da ispuni vaša očekivanja. A ni vi niste tu da ispunite nečija očekivanja. Stvarna osoba je stvarna. Ima svoju sudbinu. Vi imate svoju sudbinu. Ako možete zajedno da hodate, s rukom u ruci, istim pute barem neko vrijeme, prekrasno. Ali to ne možete očekivati: “Čini to, nemoj činiti ovo”. Jednom kada počnete sa očekivanjima, uvodite svoju vlastitu sliku. Ljubav je mrtva. Sada je ona mrtva stvar.

Pogledajte muževe i žene. Ne možete vidjeti zašto izgledaju tako mrtvo i zašto se dosađuju jedno s drugim. Oni se jednostavno toleriraju i nekako vuku jedno drugo, Misterija je izgubljena. Ne plešu u istom ritmu. Više se ne gledaju u oči. Te oči nisu više jezera u kojima se možeš izgubiti na beskonačnom putovanju. Drže jedno drugom ruku, ali su one mrtve. Ništa tu više ne teče. Oni se grle i ljube, vode ljubav, ali sve su to samo pokreti, položaji iz joge. Mrtve, kontrolirane radnje. Ali nema više ekstaze ni kemije. To više nije doživljaj. Ne izlaze iz toga osvježeni, pomlađeni, ponovo rođeni. Ulaze u to mrtvi, a izlaze još mrtviji, mrtviji nego prije. Sve postaje trulo. Zašto se to događa? To se događa zato što uvijek stvaramo odraz samog sebe u drugome. Stvaramo iluziju. I onda ste zaljubljeni i mrzite i nalazite prijatelje i neprijatelje… i sve su to vaši odrazi.

Ako se ne probudite, ako ne shvatite tko ste, i dalje ćete viđati svoje vlastite odraze u ogledalima drugih – vodeći ljubav sa vlastitim odrazom, boreći se sa vlastitim odrazom. Ego je apsolutno samozadovoljavajući. To je samozadovoljavanje – čineći sve sebi kroz vlastite odraze. ”

 

Kako znaš da te netko stvarno voli?

Zaljubiš se u ženu ili muškarca. Možeš li točno opisati čime te je ova žena privukla? Sigurno ne možeš vidjeti njeno biće, jer ne poznaješ ni vlastito biće. Niti možeš prepoznati njenu psihu, jer čitati nekom misli nije lak zadatak. Dakle, što si ti našao u toj ženi? Nešto u tebi fizički, kemijski, u tvojim hormonima je privučeno od strane hormona žene, njenog fizičkog, njene kemije. To nije stvar ljubavi, već stvar kemije.

Razmisli ponovo: Žena u koju si se zaljubio ode kod doktora i promijeni spol, i sada joj raste brada. Hoćeš li je i dalje voljeti? Ništa se nije promijenilo, samo kemija, samo hormoni. Gdje je sad tvoja ljubav?

Samo 1% ljudi su ušli malo dublje. Pjesnici, slikari, glazbenici, plesači i pjevači imaju dovoljno senzibilnosti da osjete ono što nadilazi tjelesno. Oni mogu osjetiti ljepotu Duha, osjećajnost Srca, jer i sami žive na toj razini.

Zapamti ovo kao opće pravilo: Ne možeš vidjeti dalje od onoga gdje i sam prebivaš. Ako živiš u svom tijelu i misliš da si samo tijelo, tada možeš biti privučen samo nečijim tijelom. To je tjelesni stadij ljubavi. Ali glazbenik, slikar ili pjesnik živi na drugoj razini. On ne misli, on osjeća jer živi srcem i može osjetiti srce druge osobe. Ovo je često nazvano ljubavlju. To je rijetko – kažem možda u 1% slučajeva – ali s vremena na vrijeme se dogodi.

Zašto velika većina ljudi ne ide na drugi nivo gdje je toliko lijepo? E tu je problem: Sve je to jako lijepo, ali je i jako osjetljivo. Nije od čelika napravljeno, već od vrlo krhkog stakla, a kad ogledalo padne i razbije se, nema načina da se opet sastavi. Ljudi se boje da se ne upletu preduboko, da ne dostignu krhke nivoe ljubavi, jer na ovom nivou je nevjerojatno lijepo, ali i nevjerojatno promjenjivo.

Osjećaji nisu kao stijene, oni su kao latice ruže. Bolje je imati plastične cvjetove ruže, jer će uvijek biti tu i možeš ih oprati svaki dan i uvijek će izgledati svježe. Također, možeš ih poprskati francuskim parfemom. Ako boja izblijedi možeš ih ponovo obojati. Plastika je jedna od neuništivih stvari na ovom svijetu, stabilna je, izdržljiva. Zato ljudi ostaju na fizičkoj razini ljubavi. To je površno, ali je stabilno.

Pjesnici i umjetnici se znaju zaljubiti gotovo svakodnevno. Njihova ljubav je kao ruža. I dok je tu, ona je tako mirisna, tako živa, i pleše u svoj ljepoti na vjetru, na kiši, na suncu. Ali kad dođe večer, ona možda prođe, i ne možeš ništa učiniti da to spriječiš. Ta dublja ljubav srca je kao dašak vjetra koji ti uđe u sobu, donese svježinu, i ode. Ne možeš vjetar zadržati šakom.

Malo je onih koji su hrabri prepustiti se životu koji se svakog trena mijenja. Zato odlučuju zaljubiti se na siguran način u koji se pouzdaju. Ne znam koju ti vrstu ljubavi poznaješ – vjerojatno prvi tip, možda drugi tip. I uplašen si: Kad stigneš do vlastitog Bića, šta će se desiti s tvojom ljubavlju? Sigurno će nestati – ali nećeš izgubiti ama baš ništa. Nova vrsta ljubavi će se izdići, ona koja se pojavi kod jednog od milijun ljudi. Ova ljubav se može nazvati “ispunjenost ljubavlju”.

Prva vrsta ljubavi bi se trebala nazvati “seks”. Drugi tip bi trebalo nazvati “ljubav”. A treći bi se trebao nazvati “ispunjenost ljubavlju” – to je kvaliteta koja nije usmjerena ni na koga – nije posesivna i ne priznaje da netko drugi posjeduje tebe. Ova kvaliteta ljubavi je tako korjenita (radikalna) revolucija, da je već teško i predstaviti si je.

Novinari me pitaju: “Zašto je ovdje toliko puno žena?” Očigledno važno pitanje, i šokirani su kad im kažem, jer nisu očekivali odgovor koji im rekoh – “Ja sam muškarac.” Tada su me gledali s nevjericom. Rekoh im: “Jasno je da će mnogo više žena biti ovde iz jednostavnog razloga – jer znaju da su za svog života naučile ili seks, ili u rijetkim slučajevima, par momenata ljubavi. Ali nisu naučile okus Voljenja. Čak i muškarci koje vidite ovdje, su razvili ženske osobine u sebi koje su bile potisnute od društva oko njih.“

Od početka kažete dječaku: “Ti si dečko, a ne djevojčica. Ponašaj se kao dečko. Djevojčice plaču, ti nemoj. Ponašaj se kao muškarac.“ I tako svaki dječak počinje odbacivati svoje ženske osobine. A sve što je lijepo je žensko. Na kraju ostanu samo barbarski životinjski ostaci. Njegova jedina funkcija je da pravi djecu. Djevojčice ne smiju imati muške osobine. Ako se želi pentrati na drvo odmah će je zaustaviti: “To je za dečke, a ne za djevojčice.“ Čudno! Ako djevojčica želi popeti se na drvo, to je sam po sebi dovoljan razlog da joj to dozvolite.

U svim društvima kroz povijest za muškarce i žene je razvijana različita garderoba. To nije ispravno, jer svaki muškarac je također i žena. Jer nastao je iz dva izvora: svog oca i svoje majke. Oboje su doprinijeli njegovom postojanju. I svaka žena je također i muškarac. Mi smo ih oboje uništili. Žene su svoju hrabrost, avanturizam, prosuđivanje i logiku izgubile, jer se vjerovalo da su ovo muške osobine. A muškarci su izgubili svoj šarm, svoju osjećajnost, suosjećajnost i ljubaznost. I oboje egzistiraju polovično. Ovo je najveći problem koji treba riješiti – bar po pitanju ljudi.

Moji sanjasini (učenici) moraju biti oboje, polumuško i polužensko, i to ih obogaćuje. Imat ćete sve karakteristike koje su dostupne ljudima, ne samo polovicu. Stižući u točku Bića okružuje te samo jedno svojstvo ljubavi – kao miris. Novinari su me pitali: “Voliš li Šilu?” rekoh: “Naravno, ali ja volim toliko žena da im čak ne znam ni imena. I ne samo žene – ja volim i toliko muškaraca, jer su polužene.“ S milijun sanjasina po cijelom svijetu, ja ne mogu pokazati samo na jednu osobu i reći: “Ovu osobu ja volim.“, ja mogu samo reći: “Ja volim!“. Tko je spreman primiti moju ljubav, uzima je – ona je tu. Zato nemajte straha. Vaša briga je opravdana: Ono za što mislite da je ljubav nestat će, ali ono što će zauzeti njeno mjesto je ogromno i bez kraja. Bit ćete sposobni voljeti bez vezivanja. Moći ćete voljeti mnogo ljudi, jer ako volite jednu osobu, ostajete siromašni. Ta jedna osoba vam može dati neko iskustvo ljubavi, ali mnogo ljudi vole.

Bit ćete zapanjeni da vam svaka osoba daje novi osjećaj, novu pjesmu, novi oblik ekstaze. Zato sam ja protiv braka. U mojoj viziji, brak bi u zajednici trebalo ukinuti. Ljudi mogu živjeti zajedno, ako to žele, ali to nije zakonska neophodnost. Trebali bi imati slobodu kretanja i koliko god je moguće više iskustva ljubavi. Ne trebate biti posesivni, želja za posjedovanjem uništava ljubav. I ne trebate dozvoliti da vas netko posjeduje, jer i to također uništava ljubav.

Svi ljudi zaslužuju biti voljeni. Nema potrebe da se vežete za jednu osobu cijeli život. To je jedan od razloga zašto je ljudima u cijelom svijetu tako dosadno. Zašto se ne mogu smijati kao vi, plesati kao vi? Oni su vezani nevidljivim lancima: brak, obitelj, muž, žena, djeca. Prepunjeni su obavezama, odgovornostima, žrtvovanjem. A vi se želite smiješiti, smijati, plesati i biti sretni? Očekujete nemoguće! Oslobodi ljubav ljudi od posesivnosti. Ali ovo se može desiti samo ako u svojoj meditaciji otkriješ svoju suštinu.

Nema obuke. Ja ti ne kažem: “Za vježbu, idi noćas drugoj ženi.“ Nećeš ništa postići, a možeš izgubiti svoju ženu. Sljedećeg jutra bit ćeš neugodno iznenađen. Nije stvar u vježbanju, već u otkrivanju svog bića. S otkrićem svog bića nastaje neosobna “ispunjenost ljubavlju“. Tada jednostavno voliš. I to se konstantno širi, prvo ljudi, pa ubrzo životinje, drveće, planine, zvijezde. I doći će dan kada će sveopće postojanje biti tvoja ljubavnica. To je tvoj potencijal. I svako tko ga ne postigne potratio je život.

Da, morat ćeš izgubiti par stvari, ali one su bezvrijedne. Dobit ćeš toliko da nećeš nikad pomišljati na to što si izgubio. Čista, neosobna “ispunjenost ljubavlju“, koja prodire u suštinu svakog ljudskog bića – to nastaje iz meditativnog svojstva tišine i dubokog uranjanja u svoje biće. Ja samo pokušavam nagovoriti te. Ne plaši se izgubiti to što imaš.

Osho

Preneseno sa: 2012-Transformacija Svijesti