V. POGLAVLJE   

Obrazovanje za ženu   

Odgoj i obrazovanje su prijeko potrebni i muškarcima i ženama. Ali odgoj i obrazovanje za žene mora biti u skladu s njihovim osobitim potrebama. Dobro odgojene i obrazovane žene istinske su zagovarateljice ispravnog djelovanja (dharma) za cijeli svijet. Roditelji isto tako moraju sudjelovati u odgoju svoje djece na ispravan način. Ženama se ne bi trebala dopuštati sloboda u nekim stvarima. Ja ne odobravam da im se daju takve slobode. One moraju postati idealne žene, stoga njihov odgoj mora biti tako usmjeren.  

Neograničena sloboda pogibeljna je za ispravnost (dharma), a osim toga, žene će na taj način naškoditi sebi. Uključivanje u društvo bez ikakvog razlučivanja imat će razorne posljedice. Dakako, i u prošlosti je bilo obrazovanih žena, ali one nikada nisu napustile ispravnost (dharma), nikada nisu zaboravile da im je cilj božanska ispravnost (atma-dharma). Stjecanje znanja (vidya) mora se temeljiti na razlučivanju (viveka). Sulabha, Savitri, Anasuya, Gargi, Nalayani i druge žene koje su ideali moralne čistoće, Gospodove poklonice kao što je Mira, jogine kao što je Čudala, bile su rođene u Indiji (bharatadeša), a svojom su privrženošću ispravnosti (dharma) osnažile ispravno djelovanje (dharma). Jednom kad je Sulabha držala govor o atmanu i svojem znanju i iskustvu, čak je i Janaka bio zapanjen! Putem primjera ovih velikih i svetih žena čiji su karakteri i ponašanje nadahnuli ljubav za Boga (bhakti) i mudrost (jnana), još i danas jednostavnost, poniznost i predanost sjaje u srcima žena Indije (bharatadeša).   

Ženama bi one trebale biti nadahnuće, moraju uložiti sve napore da žive onako kako su te žene živjele u prošlosti. I Hindu žena mora kao vodiča uvijek pred sobom imati ideal ispravnosti (dharma), napredak i duhovnu disciplinu. Ona može ovladati svime što se odnosi na pojavni svijet — kojemu se danas pridaje velika važnost — ali pri tome ne smije zaboraviti dobrobit duha, ona se mora zanimati za proučavanje vedante koja razvija unutrašnju viziju. Žena koja nije stekla takvu naobrazbu jest kamen bez uporišta predstavlja opasnost i za sebe i za druge, ona je vrlo neuravnotežena osoba. Sulabha i druge žene koje su se posvetile tom proučavanju postale su vrlo slavni tumači Veda (brahma-vaditi). Indija je dala nekoliko žena koje su bile mudre i svete. Panditi i vidvani dolazili su upravo takvim ženama tražiti nadahnuće i vodstvo.   

Napredak je zasnovan na ispravnom obrazovanju žene   

Na čemu se temelji napredak? Napredak naroda, zajednice i obitelji ovisi o ispravnom odgoju žena. Zemlju mogu do uzvišenih visina uzdići samo žene koje su usvojile znanje o atmanu (atmavidya), to jest znanost spoznaje božanske zbilje. Ako narod želi imati trajni napredak i mir, žene moraju steći naobrazbu u takvom odgojnoobrazovnom sustavu koji ističe moralno ponašanje i moralno savršenstvo. Uzrok današnjeg pada moralnih standarda i nedostatka mira u društvu jest zanemarivanje upravo tog vida naobrazbe žena. Zemlja i nebo još su uvijek isti, promijenio se samo odgojno-obrazovni cilj od ispravnosti (dharma) u neispravnost (adharma).  

Naobrazbu danas nazivamo vidya, ali naobrazba je samo naziv, ona ne zaslužuje to ime, osobito ako pogledamo sadašnja djela obrazovanih ljudi i njihove osobine. Odgojena i obrazovana osoba mora biti sposobna osjećati unutarnju radost atmana, bez obzira na vanjske okolnosti, ona mora shvatiti svrhu postojanja, mora biti svjesna načina spoznaje. Gospodnja milost bila je jedina diploma koju su studenti željeli dobiti u drevna vremena. Tu je diplomu mogao dobiti samo onaj koji je bio vješt u razvijanju morala, koji je stekao znanje o atmanu, koji je pročistio svoje porive, čovjek ispravnog ponašanja, čistih navika, s nadzorom nad osjetilima, zauzdanog uma i razvijenih božanskih osobina. Danas međutim stvari stoje drugačije. Diplome se mogu dobiti učenjem napamet nekoliko knjiga! Putem suvremenog obrazovanja ne može se postići moralnost i duhovnost.  

Svaka žena mora steći naobrazbu na dobro isplanirani način. Ona mora biti sposobna razumjeti probleme svoje zemlje. Mora služiti i pružiti pomoć svojoj zemlji, zajednici i obitelji u granicama svoje moći i sposobnosti. Narod se ne može izgraditi bez kulture svojih žena. Sutrašnju generaciju odgajaju majke današnjice, a ova je generacija toliko puna neispravnosti (adharma) i nepravde upravo stoga što majke koje su je odgojile nisu bile dovoljno budne i pametne. No, što je bilo, bilo je. Da bi se spasila barem sljedeća generacija, žene se moraju na vrijeme upozoriti i uputiti da slijede primjere iz drevne prošlosti.  

U prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, za sva vremena žene su stup napretka, srce naroda, sam njegov dah. One igraju glavnu ulogu u ispravnosti (dharma) života na Zemlji, one imaju ključnu ulogu ispunjenu svetošću. Ženina je zadaća da postavi načela pravednosti i moralnosti. Ona mora svojoj djeci dati moralni i duhovni odgoj. Kad je majka ispunjena ispravnošću (dharma), i djeca će također imati koristi jer će i ona biti na sličan način ispunjena. Kad je majka moralna, i djeca uče biti moralna. Stoga razina odgoja žena određuje hoće li zemlja napredovati ili propasti. Njihova djela i ponašanje odlučujući su čimbenici.  

Odgovornost starijih i roditelja iznimno je velika u tom smislu. Uzmimo na primjer današnje studente: u njima nema ni traga kulture, duhovna pitanja i razgovor o atmanu kod njih izazivaju ismijavanje! Izuzetna rječitost, robovanje odjeći, to je danas u modi. No to nije prava kultura. Danas su obrazovane žene bespomoćne kad je u pitanju vođenje domaćinstva. Za njih je dom poput hotela, one u svakom pogledu bespomoćno ovise o kuharici i sobarici. Obrazovana žena nije ništa drugo do iskićena lutkica koja uređuje suvremeni dom, ona je smetnja mužu, uteg oko njegova vrata. Neprestano ga cijedi svojim upornim novčanim zahtjevima za razne vrste stvari. Ona ne sudjeluje u održavanju domaćinstva, te stoga iz čiste besposlice samo jede i spava bez ikakve vježbe za tijelo, pa obolijeva od raznih bolesti koje je brzo vode u smrt.  

Bahato ponašanje žena ovilo je današnji svijet omotačem opadanja ispravnosti. Žene škode sebi trčanjem za prolaznim zadovoljstvima, a ne obaziru se na potrebu razvitka dobrog karaktera i uzvišenih osobina. One su očarane takozvanom "slobodom" koja potiče njihovu taštinu. Imati stalan posao, steći diplome, kretati se u svakakvom društvu bez razlikovanja i razlučivanja, odbaciti poštivanje starijih i odreći se straha od grijeha i zla, zanemarivati riječi dobrih i svetih ljudi, prisiljavati muža da pleše kako žena svira, zanijekati vrlinu pokajanja za vlastite greške - jesu li to znaci naobrazbe? Ne, to su sve nakazni oblici neznanja (a-vidya), nepristojni sebični postupci koji osobu čine ružnom i odbojnom.  

Ako žena osjeća da je dom njezinoga muža svet, onda će taj dom obdariti svim vještinama i sposobnostima. Nigdje na svijetu nema mjesta koje se može usporediti s takvim domom za nju. Jedan je svetac i pjesnik opjevao dom kao ženin hram, njezinu školu, igralište, političku scenu, područje požrtvovnosti i njezino utočište.   

Studij i društvo sami po sebi neškodljivi   

Obrazovana žena može na različite načine služiti zajednici u kojoj živi u skladu sa svojom vještinom, ukusom, sklonostima, željama, karakterom, naobrazbom, načinom života, disciplinom ili učenošću. Ona bi morala izbjegavati sramoćenje svojih roditelja, svoje obitelji ili same sebe. Žena bez dobroga karaktera isto kao i da je "mrtva", stoga žene moraju uvijek biti budne kad se kreću u svijetu. Žena koja ima moć razlučivanja upuštat će se samo u ona djela koja će pridonijeti sjaju muževljeve slave i časti, a nikada u ona djela koja će ih osramotiti. Upravo se zato kaže: "Vrlina (sad- guna) je znak odgojene osobe, ono što daje pravu vrijednost naobrazbi."  

Ne tvrdim da se žene ne trebaju obrazovati ili kretati u društvu. Kuda god se kretale, ako ih krase dobre osobine, ako su te dobre osobine dopunjene dobrim djelima i dobrim navikama, te privrženošću vječnim moralnim zakonima (sanatanadharma) i duhovnoj disciplini (sadhana), tek je tada njihova učenost u stvari vrijedna i korisna za cijelo društvo. Učenost i društvo nisu sami po sebi loši, oni ovise o prirodi osoba koje ih koriste, te prema tome daju dobre ili loše rezultate. Mačka drži i mačića i štakora u istim zubima, ali s kakvom razlikom? Mačića mazi, a štakora ubija. Ugriz je neutralan, on ovisi o tome je li u pitanju štakor ili mačić.  

Isto tako, znanje može razvijati razlučivanje, nadahnuti služenje, potaknuti ispitivanje o božanskoj zbilji, unaprijediti potragu za Apsolutom, pa čak i popločati put do postignuća stupnja sebe-ostvarenog mudraca (paramahamsa). S druge strane, ono može hraniti i snažiti korijene neistine, dvoličnosti, okrutnosti i nepravednosti, može čovjeka naučiti novim sredstvima za varanje i uništiti njegov boravak na Zemlji. Ono može ljubav pretvoriti u otrovnu mržnju i istinu u sjeme razdora.  

Stoga, kakav god studij žene završile i svladale, kakve god diplome stekle, kakav god bio položaj muža ili nje same, žena mora čvrsto prionuti uz ove istine. Istinska dražesnost potječe od dobrog karaktera; moralnost je životni dah žene, skromnost je njezina životna snaga, privrženost istini njezina je svakodnevna dužnost. Ona mora posaditi mladice straha (strah od grijeha, strah od Gospoda) u svoje srce i uzgajati ih s ljupkošću poniznosti. Na religijskom, moralnom i fizičkom polju, ona mora čvrsto prionuti uz zapovijedi o ispravnom djelovanju (dharma) i prihvatiti ih kao bit svega znanja (vidya). Ona mora biti spremna žrtvovati čak i svoj život da bi sačuvala svoju čast. Mora njegovati i sačuvati svoju moralnu čistoću i divljenje za muža. To je glavna ispravnost (dharma) žene. To je razlog zbog kojega se rodila kao žena.