Bagavan Sri Sathya Sai Baba  

O ISPRAVNOSTI - DHARMAVAHINI  

IX. POGLAVLJE  

Duhovna mudrost je svima dostupna  

Plemić ili siromah, bogat ili siromašan, muško ili žensko — svatko je podložan bolesti i svatko ima pravo tražiti lijek da se izliječi. Isto tako svatko boluje od bolesti rađanja i umiranja i svatko ima pravo na lijek koji se naziva spoznaja Boga (brahma-vidya). To je naslijeđe svih. Ovisno o postignutom stadiju i stupnju razvitka u duhovnoj vježbi i o količini probavljenog lijeka, svakoj će se osobi poboljšati zdravlje i imat će veći mir i staloženost. No ovdje se mora nešto posebno naglasiti, a to je da se uz lijek mora strogo pridržavati uputa i poštivati određeni način života.  

Lijek — svijest o brahmanu mora dobiti potporu i snagu kroz dharmu, kao što se mora njegovati i posvećenost Bogu (bhakti), duhovno znanje (jnana) i nevezanost (vairagya). Dijeta kao i ostala ograničenja osnovne su komponente u liječenju bolesti. Stoga, puki čin uvođenja u znanje o brahmanu (brahma-vidya) nije dovoljan. Bez smirenosti (sama), samokontrole (dama) i drugih moralnih i duhovnih odlika, nitko, bio on car ili kmet, visokog ili nižeg staleža, ne može dosegnuti cilj. Premda svatko ima pravo na naslijeđe znanja o brahmanu, samo oni koji se oboružaju potrebnim odlikama mogu ga zadobiti. Čovjek mora biti dovoljno jak da može proći postupak liječenja i da probavi i upije lijek, zar ne? Ako ta snaga nije u njemu, sam veliki Liječnik neće potvrditi da pacijent može uzeti lijek. Neki liječnici, kad vide stanje pacijenta, besplatno daju lijek onima kojima je silno potreban, ako su suviše siromašni da bi mogli sami pribaviti lijek. Što je onda s Gospodom, najvećim od svih liječnika, božanskim izvorom sažaljenja i milosti? On uzima u obzir mogućnost i potrebu i osigurava nabavku lijeka.  

Žene mogu tražiti znanje o Brahmanu  

Tu se sada javlja problem — je li ženama dopušteno da traže znanje o Bogu (brahma-vidya)? Na to je pitanje već odgovoreno. Ako žene ne zaslužuju to znanje, kako je onda Višnumurti poučavao Bhudevi o tajni Gite? Kako je Paramešvara učio Parvati Guru-gitu? " Dharovaca", "Parvatyuvaca" (Dhara reče, Parvati reče) — takve tvrdnje otkrivaju da su oboje, i Dhara i Parvati sudjelovali u raspravama i postavljali pitanja da raščiste neka gledišta. Išvara je poučavao Parvati učenje o jogi (yoga-šastra) i o mantrama (mantra-šastra). Stoga to mora biti ispravno, potvrđeno šastrama, zar ne? U Brihadaranyaka upanišadi spominje se da je Yajnavalkya poučavao Maitreyi o spoznaji brahmana.  

Vede se sastoje iz dva dijela: karma-kanda za neznalice (a-jnani) i jnana-kanda za one koji poznaju duhovno znanje (vijnana). Gledamo li šastre i one su podijeljene na dva dijela: riječi učenih ljudi i riječi mudrih koje proizlaze iz njihova iskustva o samospoznaji (atma-jnana). Riječi onih koji su se oslobodili ideje "da su činitelji svojih djela", nastale su kao rezultat njihove spoznaje da su Bog (brahman) i Sebstvo (atman) jedno te isto. Riječi onih koji znaju i misle daje isto Sebstvo (atman) sadržano u mnogostrukosti života, koji su izgubili svaku razliku između "moje" i "tvoje", koji traže dobrobit za sve stvoreno (i živo i neživo), samo su riječi takvih spoznavatelja atmana istinite i vrijedne.  

U Brihadaranyaka upanišadi, spomenute su svetice kao što su Gargi i Maitreyi, a u Mahabharati nailazimo na imena Sulabha i Yogini. Žene bi trebale biti nadahnute njihovom moralnom ispravnošću i čvrstoćom i trebale bi krenuti na duhovni put. Tek onda mogu razmišljati o dostizanju tih visina. Gudala, Madalasa i druge velike žene postigle su znanje o brahmanu još dok su živjele obiteljskim životom (grhastha-ašrama). Žene mogu pomoću duhovne discipline (sadhana) doseći tog postojanog, savršenog, milostivog Boga (brahman). Ovo je objašnjeno u Yoga- vasišthi, a isto tako i u puranama. Sumnje će se pojaviti samo kod onih koji šastre ne proučavaju ispravno. One koje su se pripremale za svećenički poziv, žene redovnice, domaćice, žene-pustinjaci zbog svog su čista srca i svetog ponašanja postigle cilj. Sve bi žene trebale težiti da postignu to dvoje: čisto srce i sveto ponašanje.  

"Duhovni učitelj (acarya) deset je puta vrjedniji od učitelja filozofije ili znanosti. Otac je deset puta vrjedniji od duhovnog učitelja (acarya), majka je tisuću puta vrjednija od oca."  

To je Manuova tvrdnja iznesena u Manu-smrtiju. Taj sveti tekst (smrti) povezuje sve dharma-šastre, kao njihov temelj. Vidite li kako se veliko štovanje ukazuje majci!  

Lakšmi, gospodarica bogatstva žensko je božanstvo. Kada se ženama upućuje pismo, obično se počinje ovako: "Za ... jednaku Lakšmi, na svaki način" ... Ženama se odaje duboko poštovanje. Uzročne pojavnosti Boga kao što su Rama i Kršna, vjerski učitelji kao što su Šankara, Ramanuja i Madhava, nositelji mudrosti poput Bude, Isusa Krista i Muhameda — nisu li sve njih rodile žene? Njihove su majke bile oličenja svete slave i one su svijetu dale sinove koji su taj svijet preobrazili. Žene koje slijede njihov primjer i žive čistim životom, usredotočene na Boga, stječu pravo na znanje o brahmanu (brahma-jnana) koje im nitko ne može osporiti.  

Zapravo, atman je iznad razlikovanja muškog od ženskog. On je vječna (nitya), čista (šuddha) svijest (buddhi),

koja samu sebe osvjetljava svjetlom (svayah-jyotis) itd. Žene mogu doseći položaj tih svetih žena tek onda kad postanu svjesne prirode Sebstva (atman).  

Zaštitnice znanja, bogatstva i mudrosti - Sarasvati, Lakšmi, Parvati — sve su žene. Stoga je nemoguće vjerovati da žene nemaju pravo na duhovnu disciplinu, da nemaju pravo ići prema stapanju s Bogom (brahman) do konačnog oslobođenja od ropstva.  

Prakticirajte duhovne mjere  

Usnuli lav nije svjestan svoje prirode. Tako i usnuli čovjek spava ovijen u privid (maya) i nije svjestan da je on blistavo Sebstvo (atman). Na tom stupnju neznanja, on razvija svoje predrasude i samo ono što voli svrstava u šastre! Spisi to nikad neće tvrditi.  

Spisi su čovjeku oko (netra), one su oko koje pokazuje put, osvjetljava i vodi. Slijedite njihove smjernice — to je sva čovjekova dužnost. Danas je pred svijetom veliki zadatak. Ako se spisi dobro razumiju, niti će biti sumnji niti će biti potrebne rasprave.  

Nije ispravno one stvari koje su vam simpatične odabirati ili dodavati šastrama, i ne biste smjeli kršiti zabrane koje su dane u šastrama. Grijeh je čak kritizirati ih ili loše govoriti o njihovim zapovijedima. Svijet je došao u ovu jadnu situaciju uglavnom zato što se zapostavlja primjena šastra. To je tragedija, moralni pad.  

Oni koji su započeli put k oslobođenju ponajprije moraju primjenjivati pravila i propise što su propisani u šastrama za uzdizanje karaktera i posvećenje osjećaja. Bez ovog oslobađajućeg znanja o brahmanu (brahma-jnana), puka učenost stečena napornim proučavanjem šastri samo je vrlo zamoran teret! Takvi su učeni ljudi poput žlica koje se okreću u slatkišima i desertima, ali ne mogu osjetiti sam okus slatkiša! Mundaka upanišada uspoređuje učene ljude koji nisu upili bit šastri, a vode druge usprkos vlastitom neznanju, sa slijepim čovjekom koji vodi slijepe, a rezultat je toga vodstva da i vođa i vođeni padaju u bunar!  

Čak bez znanja o šastrama, ako ste kroz iskustvo i primjenu stekli mudrost, na taj način možete postići cilj te voditi i druge putem kojim ste prošli. Lijeni nemaju potrebu za šastrama. Isto tako ni sveti čovjek koji je uvijek u Bogu (brahman), koji u svakoj prilici kontemplira o njemu i o slatkoći tog blaženstva, nema potrebu za šastrama. Naravno, strogo prianjanje uz istinu i primjenu dharme sigurno donosi teškoće, ali imajući na umu blaženstvo koje vas na kraju čeka, morate izdržati sve to i sve podnijeti s radošću. Jedino se razumni ljudi mogu spasiti spoznajom istine. Ostali će ostati vezani.  

Klasifikacija četiri razdoblja (yuga)  

Vremenska razdoblja (yuga) su podijeljena na temelju uloge koju je u njima imala dharma. Kaže se daje u kritayugi dharma išla na četiri noge, sretna i sigurna. U treta-yugi je dharma imala samo tri noge, dok se u dvaparayugi morala klimati na samo dvije noge! U sadašnjem kali razdoblju, prema toj tradiciji, dharma ima samo jednu nogu.  

Četiri noge dharme su: istina (satya), suosjećanje (daya), pokora (tapas) i darežljivost (dana). Ako čovjek posjeduje sve te četiri osobine, tada se za njega može reći da je u krita-yugi, ma koja yuga bila kalendarski. Ako u čovjeku nije čvrsta istina (satya), a ima tri ostale odlike, za njega se može reći da je u treta-yugi. Ako nedostaju istina (satya) i suosjećanje (daya), a pokora (tapas) i darežljivost (dana) ostaju, za ljude koji su u toj kategoriji može se reći da su u dvapara-yugi. Ako međutim od četiri odlike ostane samo darežljivost (dana), to jest ako dharma stoji samo na jednoj nozi, čovjek koji prijanja uz darežljivost (dana), usprkos svemu što je nestalo, nalazio se u kali-yugi, iako možda živi u kronološkom razdoblju koje se naziva krita.  

Vremenska se razdoblja mijenjaju s promjenom u dharmi, a ne samo pukim prolaskom vremena. Zli Hiranyakašipu i plemeniti Prahlada, obojica su živjeli u istom kronološkom razdoblju. U istoj yugi bio je Dharmaraja koji je bio oličenje ispravnosti i mira (santi), kao i najveći varalica Duryodhana. Dharma dakle određuje vremensko razdoblje (yuga) za svakoga, čovjek može uvijek biti u krita-yugi ako ima sve četiri odlike dharme. Čovjekovo ponašanje stvara ili nagrđuje povijest i pretvara zlatno doba u željezno.