Bagavan Sri Sathya Sai Baba 

DHARMAVAHINI -  O ISPRAVNOSTI

IV. POGLAVLJE 

Muška i ženska priroda 

Ljudi govore o različitim dužnostima, pravima i obvezama, ali ona se ne odnose na temeljnu istinsku ispravnost (satya-dharma). To su samo sredstva i metode prilagođavanja složenim životnim okolnostima. Oni nisu temelj. Sva ta moralna pravila i prihvatljivi načini ponašanja izrasli su iz potrebe da se udovolji dvjema vrstama bića i dvjema prirodama - muškoj i ženskoj. Oni upućuju na prakrti i paramatmana - grubo i suptilno, beživotno i svjesno, sveprožimajuću dvojnost. Sva je ova mnogostruka raznovrsnost nastala iz uzajamnog djelovanja beživotnoga i svjesnoga, zar ne? Isto tako, cijelo je ovo mnoštvo nastalo uslijed podjele na dvoje. Do razdvajanja i razdiobe ispravnog djelovanja (dharma) na dvoje došlo je upravo zbog utjecaja muškog i ženskog principa. 

Glavne smjernice života 

Stoga je temeljna ispravnost (dharma) radi stvarnog napretka svijeta uvjetovana moralnim vladanjem i ponašanjem ovog dvoga. Čemu god vas veliki učitelj poučio, to se ne može izdići iznad ove dvije različite prirode. Ispravno djelovanje za muškarca (puruša-dharma) i ispravno djelovanje za ženu (strl-dharma) dvije su važne primjene istinske ispravnosti (satya-dharma) o kojoj smo govorili. Druga pravila i odredbe samo su rukavci i pritoci poput rječica što se ulijevaju u Godavari dok ona i dalje teče naprijed. Oni se odnose na različite okolnosti, situacije i položaje koji su privremeni. Morate obratiti pozornost na rijeku, a ne na pritoke. Slično tome, muško i žensko ispravno djelovanje (dharma) shvatite kao glavne životne vodiče i ne stavljajte niže načine djelovanja na ključna mjesta u svom životu. 

Dharma za ženu 

O ženskom principu ispravnog djelovanja (dharma) govori se kao o prividu kojim se prekrio sam Gospod, kao o energiji kojom se je on zaogrnuo jer je to bila njegova volja.  To je privid (maya), Gospodnji ženski oblik. Zbog toga se drži da je žena utjelovljenje uzvišene božanske energije (para-šaktisvarupa).   

Ona je muškarčev vjerni suputnik, njegova sreća. Budući da je konkretizacija Božje volje, ona je tajna, čudo, simbol zaštitničkog principa, ona je kraljica njegova doma, dobrostivost i svjetlo koji ga krase.  Žene su utjelovljenja božanske energije (šaktisvarupa) i ni na koji način ne mogu biti manje vrijedne jer je njihova priroda puna odlučnosti, strpljenja i ljubavi (prema)! Njihovoj se sposobnosti samo-nadzora rijetko može naći premca među muškarcima. One svojim primjerom i vodstvom sve ljude vode na duhovni put. Čista nesebična ljubav ženama je urođena. Žene s velikim znanjem i kulturom, žene koje vodi ljubav i koje pomno razlučuju jesu li im riječi i djela u skladu s ispravnim djelovanjem (dharma) - takve su žene poput božice Lakšmi, i ispunjavaju dom radošću i dobrom srećom. Dom u kojem su muž i žena povezani svetom ljubavlju u jedno, gdje oboje svakoga dana čitaju knjige koje hrane dušu, gdje se pjeva Božje ime i govori o njegovoj slavi — takav je dom uistinu Gospodnji dom, Vaikuntha! Žena koja je zaljubljena u svoga muža i puna ljubavi, uistinu je cvijet koji odiše rijetkim mirisom, ona je skupocjen dragulj koji donosi svjetlost obitelji, žena koju krase vrline, zaista je blistavi dragulj. 

Moralna čistoća 

Moralna čistoća je ideal za ženski rod. Snagom zadobivenom putem te vrline, žene mogu postići sve. Savitri je na taj način uspjela vratiti svoga muža u život, čak se borila s bogom smrti. Anasuya, žena mudraca Atrija i Dattatreyina majka, uspjela je nagovoriti božansko trojstvo da se pretvore u dojenčad. Nalayani, koja je bila odana svome mužu iako je bio gubav, uspjela je tajanstvenom snagom svoje moralne čistoće zaustaviti kretanje Sunca! Moralna čistoća je krunski dragulj u žene. To je vrlina zbog koje se ženu najviše mora štovati. Njezino se dobro djelovanje ne može riječima opisati, ona je sam njezin životni dah. Pomoću moralne čistoće i snage koju ona ženi daje, žena može spasiti muža od propasti. Svojom vrlinom ona spašava sebe i bez sumnje pridobija čak i nebo svojom moralnom čistoćom. Damayanti je lovca koji ju je pokušao napastvovati snagom svoje "riječi" pretvorila u pepeo. Podnijela je svu težinu samotnog života u prašumi, pošto ju je njezin muž, kralj Nala, napustio jer je iznenada postao žrtvom okrutne sudbine. 

Skromnost 

Skromnost je ženi prijeko potrebna, ona je njezin skupocjeni dragulj. Za ženu je protivno ispravnom djelovanju (dharma) da prekorači granice skromnosti, izlazak izvan tih granica donosi mnoge nesreće. Čak i sama slava ženskog roda bit će time uništena. Bez skromnosti, žena je lišena ljepote i kulture. Poniznost, čiste misli i ponašanje, blagost, predanost visokim idealima, osjećajnost, blaga ćud - osobit spoj svih ovih odlika jest skromnost. To je najdragocjeniji od svih ženinih ukrasa. Skromna žena će se uvijek držati unutar granica, uz pomoć svog osjećaja za umjerenost. Ona spontano postaje svjesna koje joj ponašanje priliči, a koje ne. Ustrajat će samo na vrlim djelima i ponašanju. Skromnost je test ženine veličanstvenosti.  Ako žena nema skromnosti, ona ugrožava dobrobit ženskoga roda, a k tome potkopava vlastitu osobnost. Ona je poput cvijeta bez mirisa, koji svijet ne voli, ne poštuje i ne cijeni.   

Odsutnost skromnosti čini ženin život, ma koliko on bio obogaćen njezinim dostignućima, beskorisnim i bezvrijednim. Skromnost je uzdiže do visina plemenite svetosti. Skromna žena vlada svojim autoritetom kod kuće, u društvu, a također i u svijetu. Netko bi u ovom trenutku mogao primijetiti: "Ali danas se štuju žene koje uopće nisu skromne i muči ih nečista savjest! Šepure se uzdignutih glava i svijet ih ništa manje ne cijeni zbog toga." Nema potrebe da mi predočujete takve pojave u današnjem svijetu. Ja se ne zabrinjavam oko toga. One možda uživaju počasti i možda su na neki način cijenjene, ali takvo poštovanje nije zasluženo i ja ga ne odobravam. Kada se odaju počasti onome tko ih nije zaslužio, to je jednako uvredi. Prihvatiti ponuđeno u tom slučaju ponižava sam dar. Ovdje nije riječ o časti, već o laskanju kojim se koriste sebični i pohlepni da bi se dodvorili neskromnima. To je poput ispljuvka, prljavo i neugodno. Dakako, skromna žena neće čeznuti za počastima i pohvalama. Ona će uvijek imati na umu granice koje ne treba prekoračiti. Počasti i pohvale dolaze bez poziva i neprimijećene. Med u cvijetu ili lotosu niti žudi za pčelama niti ih moli da dođu. Budući da su okusile slatkoću, same pčele tragaju za cvjetovima i hitaju k slatkoći. Isto je takva i veza između žene koja zna granice u svom ponašanju i poštovanja koje pobuđuje. Ako žaba koja sjedi na lotosu na sav glas razglašava tu činjenicu svijetu, znači li to da je spoznala vrijednost ljepote ili slatkoće toga cvijeta? Je li okusila ijedno od tog dvoga? Ona može laskati lotosu, ali da li je barem prepoznala njegov sadržaj? Danas toj vrsti žena poštovanje i čast iskazuju ljudi koji ne znaju što i kako trebaju cijeniti. Oni nisu upoznati s osnovama razlučivanja, nemaju vjeru u najviše vrijednosti, ne poštuju one koji su uistinu dobri i veliki; kako onda možemo nazivati ono što oni nude "počastima" ili "poštovanjem"? To se jedino može nazvati "bolešću" ili u najboljem slučaju "uljudnošću" i to je sve. Principi božanske ispravnosti (atma-dharma) ne dopuštaju da se riječju "žena" nazove "žena bez skromnosti". Ako se osobu koja ne slijedi božansku ispravnost (atma-dharma) zasipa počastima i izrazima poštovanja, to je poput nagomilavanja ukrasa na tijelo koje u sebi nema više života. Duša koja je napustila tijelo ne može uživati u počastima koje se iskazuju lešu. Isto tako, ako se sjajem i slavom okruni osoba nesvjesna božanske zbilje, osoba koja nije dokučila svrhu utjelovljenja atmana, tko će osjetiti radost? Skromna žena neće mariti za takve besmislice, nego će radije tražiti samopoštovanje koje donosi puno veće zadovoljstvo i ispunjenje. To je osobina zbog koje je svaka žena Lakšmi u svojoj kući. Zato se žena naziva grha-lakšmi. Ako žena nema to u sebi, dom postaje prebivalište nesklada. 

Žena: potporni stup doma i religije 

Žena je potporni stup doma i religije. Ona usađuje i njeguje vjeru u Boga ili je isušuje i iskorjenjuje. Žene imaju prirodnu sklonost za vjeru i duhovna pregnuća. Žene koje su predane, ponizne i imaju vjeru, mogu pomoći muškarcima da provode svete vrline i krenu na put k Bogu. One ustaju rano, prije zore, čiste dom, i nakon što se okupaju sjede neko vrijeme zaokupljene ponavljanjem Božjeg imena (japa) i meditacijom (dhyana). U svojem domu imaju jednu malu sobu koja služi samo za bogoštovlje. U njoj drže slike koje prikazuju razna božanstva, kao i slike svetaca, mudraca, duhovnih učitelja (guru) i vođa. Tu sobu drže osobito svetom i ispunjavaju je dobrim vibracijama jer se u njoj mole ujutro i navečer svakodnevno, kao i za vrijeme blagdana.    

Žena koja ustraje u tome moći će preobratiti čak i muža koji je nevjernik, uvjerivši ga da joj se pridruži u molitvama ili da se uključi u neke korisne aktivnosti i služi društvu u duhu predanosti Gospodu. Zaista, žena je ta koja održava dom, to je njezina zadaća. Ona je uistinu simbol Šakti. S druge strane, ako žena pokuša muža odvratiti s puta k Bogu te ga s duhovne razine spusti na osjetilnu, ili ako se muž prema ženi koja traži radost na duhovnom putu, odnosi kao prema osobi koja ide krivim putem i pokuša je skrenuti s njega, onda je dom takvog para nedostojan tog imena, to nije dom, već pakao u kojem uživaju duhovi i zlodusi. Zaista bi žena trebala težiti za znanjem o duši i svaki trenutak života provesti u svjesnosti da je njezino biće samo atman. Ona mora uvijek pokazivati da se želi stopiti u jedno s božanskom svijesti. Dom u kojem živi takva žena, gdje muž i žena zajedno slijede uzvišene ideale, gdje zajedno pjevaju u slavu Božjega imena i nesebično čine dobra djela, gdje vladaju istina, mir i ljubav, gdje se redovito čitaju svete knjige, gdje su osjetila pod nadzorom, gdje se podjednako odnosi prema svemu stvorenome zbog spoznaje da je sve jedno, takav je dom zasigurno raj na zemlji. Samo je žena takve prirode vrijedna toga imena. Ona svoga muža treba istinski voljeti, samo je tada možemo nazvati kućedomaćicom (grhini). Samo tada je svome mužu (dharma-patni, bharya - instrument i suputnica za ostvarenje ispravnosti (dharma), stjecanje bogatstva (artha) i ispunjenje želja (kama). Žena koja zna misli svoga muža i nježno i slatko govori, istinski je prijatelj. Štoviše, ponekad kad žena mora mužu pokazati put ispravnosti (dharma), ona preuzima na sebe čak i ulogu oca! A kada muža snađe bolest, ona je majka. Ženi na prvome mjestu treba biti služenje mužu, to je istinsko bogoštovlje za nju. Njezine molitve, bogoštovlje i puja mogu čekati. Ako ne služi mužu, ona ne može postići blaženstvo u bogoštovlju ili meditaciji. Zapravo, muža se mora prihvatiti kao Boga i sve služenje koje mu se ukazuje mora se uzdići na razinu bogoštovlja, to je put iskrene dužnosti. Ako se svako djelo radi u ime atmana i spajanja u jedno s paramatmanom, tada su djela posvećena Gospodu. Sva takva djela spašavaju, ona nas ne vezuju. Nije važno koliko je muž loš ili kako je nisko pao, žena ga mora svojom ljubavlju promijeniti i ispraviti, te mu pomoći da zadobije Gospodove blagoslove. Nije ispravno misliti da je važan samo njezin napredak i da se ne treba brinuti za napredak ili oplemenjivanje muža. S druge strane, ona mora osjećati da su muževa dobrobit, njegova radost, njegove želje i njegovo spasenje, istodobno lijek za sve njene bolesti. Takva će žena odmah primiti Božju milost, bez posebnog truda, milost će se izliti na nju. Gospod će uvijek biti uz nju i bit će joj naklonjen na svaki način. Svojom vrlinom žena osigurava muževo spasenje.