Duhovno putovanje počinje ali se nikada ne završava.

Ne mislite previše o drugima jer će to onda postati najbolji način da pobjegnete od sebe. Ljudi počinju da misle o drugima samo zato što žele da izbjegnu mišljenje o sebi samima.

Zapad se pretvorio u ogromnu ludnicu. Sve se više i više ljudi psihoanalizira i psihijatrijski liječi, sve je više i više ljudi po tim zvaničnim ludnicama. A oni koji su napolju, nisu napolju zato što su zdravi, već su napolju samo zato što se ne smije i ne može toliko mnogo ljudi strpati u ludnice odjednom. Inače cio Zapad je zreo ili za ludnicu ili za zatvor.

Vrijeme nije dio fizičkog svijeta oko vas; vrijeme je dio psihičkog svijeta u vama, vrijeme je svijet uma.

Riječi mogu biti predivne, ali one nikada ne mogu biti istinite. Njihova divota ima samo estetsku vrijednost. Riječi same po sebi nisu loše, ali ne mogu biti istinite. One takve ne mogu biti, priroda im je takva. Istina može biti izrečena isključivo u tišini.

Upanišade, ili Lao Ce, ili Isus, ili Buda - svi oni kažu da je znanje beskorisno. Skupljanje i grabljenje znanja nije ni od kakve pomoći. Ne samo da to ne pomaže; znanje postaje barijera.

Svako dostiže znanje kroz patnju.

Ako slušate um, bićete u nezgodnoj situaciji. Um je uvijek logičan, a život - uvijek nelogičan, te se stoga nikada ne sreću.

Um je logičan, a život dijalektičan. Um se uvijek kreće po crti, dok život ide od jednog kraja do drugog, od jedne krajnosti do druge.

Sve što se dogodilo i trebalo je da se dogodi. Sve što se dogodilo, dogodilo se zbog izvijesnih, vrlo dubokih uzroka.

Budite nelogični - inače, sreća nije za vas.
Logika je neprijatelj. Logika će vam dokazati da je život bijedan. Logika će vam dokazati da Bog ne postoji. Logika će vam dokazati da je ekstaza nemoguća. Logika će vam dokazati da je život, prosto naprosto slučajan, i da u toj slučajnosti nemate nikakvih šansi. Između rođenja i smrti možete se nekako dovijati da biste preživjeli, i to je sve. Logika je samoubistvena. Ako je slijedite, ona će vam na kraju dati konopac i neko zgodno, krivo drvo. Na kraju će vam logika reći da je samoubistvo najlogičniji korak koji se može poduzeti - jer život je besmislen.
Zašto uopšte živjeti? Da biste samo ponavljali jedne te iste stvari? Da biste slijedili šablon? Ujutru, izlazak iz kreveta je nepotreban, jer ste se do sad toliko puta dizali iz njega i ništa se pod milim bogom nije dogodilo. I zašto se i dalje dizati? Zatim doručak - jeli ste ga cijelog svog jadnog vijeka i ništa se nikad značajno nije iz toga izrodilo. I zašto i dalje doručkovati? A zatim čitate svoje novine, idete na posao, pa se onda vraćate kući, pa onda u krevet, da biste sutra mogli odmorni da činite te iste glupe, idiotske stvari! - doručak, pa novine, pa posao, pa krevet i tako dalje. Krug koji se stalno ponavlja, a ne vodi nikuda.
Ako ste zaista logički nastrojeni, vaš um će uzviknuti: "Izvrši samoubistvo! Zašto produžavati svu ovu besmislicu, svu ovu glupost?"

Iskustvo je jedini argument za čovjeka koji je pun povjerenja. On će pokušati sve da okusi, sve da iskusi. Bez iskustva on neće ni o čemu pričati.

Isus je bio "ludak", savršeno nerazuman. I Buda je "ludak"!
I...ako se Isus ponovo rodi, crkva će ga se prva odreći. Crkva pod svoje okrilje ne prima "ludake".

Religija je rođena sa "ludakom", on je temelj, a zidove grade logičari koji su u suprotnosti sa osnivačem. Stoga je religija lijepa samo na izvoru - i nigdje drugdje. Što je udaljenija od izvora, to je ružnija, a nakon izvjesnog vremena, ona zaista, postaje antireligiozna.

Ljubav je vrlo rijetko cvjetanje. Ponekad se desi. Rijetko, jer se dešava samo onde gdje nema straha, nigdje drugdje. To znači da se ljubav može desiti samo duboko duhovnoj osobi. Seks je mogucnost za svakoga. Poznanstvo (u ovom kontekstu: zaljubljenost) takođe. Ali...ne i ljubav.

Samo oni koji nisu sveci ponašaju se kao sveci.
(brinete se o svom ponašanju jedino kad ono nije spontano)

Ljudi mi dolaze i govore: "Mi smo tragaoci za Bogom - kako ga možemo naci?" I ja im onda odgovorim da ga naći ne mogu zato što ga ne znaju. Kako ćete vi znati da je on - Bog? Vi ga ne znate. Kako ćete znati gdje mu je kuća, gdje mu je prijesto? Ne, ne možete - ne možete tragati za božanskim. Ali, nema ni potrebe - jer božansko je uvijek unutar vas. Kad god mu dopustite, Ono vas traži i dostiže.
Bog je u potrazi za vama. Mnogo puta je On zakucao na vaša vrata, ali ste vi bili izgubljeni negdje u snu - pa čak i kad ste čuli kucanje, vi ste to interpretirali na neki svoj način.

Duhovnost jednostavno kaže: "Dopusti da ti se desi ono što jeste." Samo dopusti da ti se dogodi ono što jeste.

Nema đavola, nema nikakve osnovne dualnosti - samo Bog jeste, druga sila ne postoji. To je ono što advaita - nedualistička filozofija ukazuje; samo Bog jeste. Ali, mi vidimo da i zlo postoji!
Hindusi kažu da to zlo postoji samo u našoj interpretaciji; nema zla samog po sebi. Vi to zovete lošim, jer niste u stanju da to razumijete, ili zbog toga što vas to što je loše, uznemirava. Vaš stav je ono što tvori ono što je loše, ili ono što se pojavljuje kao loše. Zlo ne postoji niti može postojati. Postoji samo Bog, samo božansko jeste.

I ne računajte na to da će vas svi odmah razumjeti. U početku ce se pojaviti veliko nerazumijevanje, jer ostali ljudi nikad nisu duboko ušli u sve ove stvari. To je za njih nešto sasvim nepoznato. I kad god nepoznato zakuca na vrata um se prestraši, jer um to nepoznato ne može da kategoriše, da svrsta, da sredi. Prosto je šokiran nepoznatim.

Život je uvijek sličan ptici na nebu - ne ostavlja za sobom nijedan znak. Kad je prošla, nebo je ostalo prazno kao što je i prije bilo. To nije ni nalik zemlji, gdje se kroz hiljade ljudskih otisaka stvara utabana staza. Život je kao nebo - nema unaprijed stvorenih puteva.

izvodi iz knjige "Moj Put, Put Bijelih Oblaka"

http://www.duhovnaizgradnja.com/stranice/tekstovi/poznate_licnosti_u_duhovnosti/osho/osho_bijelioblaci.html