Matija
 
1. Kada priđoše Jerusalemu, blizu planine maslina, Imanuel posla dva od svojih apostola i reče im,
2. Idite u selo koje leži ispred, i naćete tamo ženku magarca kako je vezana, odvežite je i dovedite meni, jer je to moj poklon i samo je privremeno zadržana tu u štali.
3. I ako vas neko pita, recite, Imanuel iz Nazareta je treba, i odmah će vam je dati.
4. Apostoli odoše i učiniše kako je Imanuel rekao.
5. I dovedoše ženku magarca, i postaviše staru odjeću na životinju, i on se uspe na nju
6. Kada je narod čuo da je Imanuel, kralj mudrosti došao, jedni prostriješe svoju odjeću na put, a drugi prostriješe grančice na put.
7. I ljudi koji šetaše ispred njega i oni koji ga pratiše kroz viku rekoše, pozdrav nasljedniku Davida, hvaljen neka je onaj koji dolazi da objavi novo učenje o istini.
8. I kada uđoše u Jerusalim, cijeli grad uzbuđeno reče, ko je taj koji dolazi.
9. Narod odgovori, to je Imanuel, prorok Nazaretski, iz Galileje, koji donosi novo učenje o istini.
10. Imanuel ode u hram Jerusalemski i postade ljut kada ugleda prevarante, trgovce i dilere kako se nalaze tu.
11. Imanuel je bio uzbuđen i reče im, zapisano je: hram je mjesto učenja, ali i mjesto zablude, ali ga vi napraviste u mjestom lopova.
12. U svom gnijevu on prevrnu stolove i stolice sa novcem, i izbaci ih napolje sa magarcom
13. I slijepi i bolesni dođoše u hram i on ih izliječi.
14. Ali kada vrhovni sveštenik i zapisničari vidješe velika djela koja čini, i narod u hramu kako viče, govoreći, živio nasljednik Davidov, zaprepastiše se.
15. Kada ga upitaše, da li čuješ šta narod govori, Imanuel im reče, zar ste toliko uplašeni istinom da vas ljuti.
16. I ostavi ih i ode iz grada u Betani, gdje prenoći.
17. I kada se Imanuel ponovo vrati u hram, vrhovni sveštenik, zapisničari i starosjedioci u narodu dođoše i pitaše, s čijim pravom ti činiš ove stvari, i ko ti dade to pravo?
18. Ali Imanuel odgovori, govoreći, ja ću vama postaviti jedno pitanje, i ukoliko odgovorite, reći ću vam s čijim pravom činim sve.
19. Odakle je došlo krštenje Jovana? Od Stvoritelja ili čovjeka?
20. Razmotriše pitanje i govoriše među sobom, ukoliko kažemo da je od Stvoritelja, on će odgovoriti, zašto ne vjerujete u njega, i zašto ne pratite njegove zakone.
21. Ali ukoliko kažemo od čovjeka, onda moramo uplašiti narod, jer oni smatraju Jovana prorokom.
22. I odgovoriše Imanuelu, govoreći: neznamo.
23. Tada im odgovori, donosite zmije i otrov, i neću vam reći po čijem pravu ovo činim.
24. Nego šta vi mislite? I čovjek imaše dva sina, i ode prvom i reče, sine moj, idi danas u vinograd i radi?
25. On odgovori, govoreći, da oče ići ću, ali ipak ne ode.
26. Tako da on ode drugom sinu i reče, sine moj, idi u vinograd i radi.
27. Ali on odgovori i reče, ja ne želim raditi i zato neću ići, kako bilo, on brzo osjeti grižu savjesti i ode.
28. Sada vas pitam, koji je od dva sina učinio po volji oca? I oni rekoše, drugi naravno.
29. Ali im Imanuel reče, iskreno, iskreno vam govorim, lopovi i prostitutke će prije prepoznati spoznaju od vas.
30. Jovan i proroci dođoše da vas nauče pravednom putu, ali im niste vjerovali, ali lopovi i kurve jesu. I iako ste prepoznali istinu, nikada niste promjenili mišljenje, kako bi im vjerovali od tada pa nadalje.
31. Vi znate istinu, ali je ipak odbijate zarad zlata, srebra i dobara kojima se bogatite na račun siromašnih i zavedenih ljudi. Vi ih zavodite i iskorištavate u ime vjere.
32. Ali čujte još jednu frazu o vinogradu, i možda ćete razumjeti, ukoliko niste izgubili razum.
33. I bio je gospodar velikog imanja koje pretvori u vinograd, i izgradi ogradu i toranj, i iznajmi vinograd zakupcima, i napusti zemlju.
34. I kada dođe vrijeme za žetvu grožđa, i time isplata rente, on posla svoje sluge zakupcima kako bi za njega pokupili novac.
35. Zakupci uhvatiše njegove sluge, istukoše jednog, mučiše drugog i kamenovaše do smrti trećeg.
36. Ponovo gospodar posla druge sluge, više njih ovaj put, kako bilo zakupci učiniše isto kao i prvi put.
37. Na kraju on posla sina svog poslovođe i reče, biće uplašeni poslovođinim sinom.
38. Ali kada zakupci vidješe sina poslovođe, dogovoriše se između sebe, ovo je nasljednik, ubijmo ga i preuzmimo njegovo nasljedstvo.
39. Uhvatiše ga, gurnuše u vinograd i ubiše, tako su mislili, dok su pretpostavljali da je mrtav, smjestiše ga u grobnicu, gdje ostade u stanju blizu smrti tri dana i tri noći, a zatim pobježe. Vrativši se pretučen gospodaru vinograda, reče mu šta se desilo.
40. Tada, kada gospodar ču šta se desilo sinu poslovođe, šta mislite da je uradio?
41. Odgovoriše mu, vjerovatno je kaznio zakupce i istjerao ih i predao vinograd drugim zakupcima koji su plaćali rentu na vrijeme, i zasigurno, predao nasljedstvo poslovođinom sinu kao nagradu.
42. Imanuel im reče, prepoznali ste značenje, a takođe ste i pročitali u zapisima, kamen koji građevinac baci postaje kamen u uglu.
43. Zato vam govorim, ja sam poput poslovođinog sina, a vi ste poput zakupaca.
44. Moja učenja vam nisu strana i dobro ste upoznati o njima, jer su vam već predata, od strane proroka.
45. Ali ukoliko ne poštujete, falsifikujete i interpretirate ih u svoju korist, tada i mene nazivate lažljivcem, a time i boga lažljivcem, s čijim sam znanjem i doveden i stojim pred vama kao prorok.
46. Zato vam govorim, mir i sreća će vam biti oduzeti, i vašem narodu, kroz vječnost, i sve će biti dato narodima koji beru pravo voće.
47. Ukoliko ne poštujete i pogazite sve zapovijesti božije, koje je gospodar ovog i druga dva ljudska roda na sjeveru i istok, bićete nepoštovani kroz sva vremena.
48. Breme Izraelskog naroda će biti poput teškog kamena iz sedam velikih doba. Ko se god popne na ovaj kamen biže zdrobljen na komade, i ko god padne pod njega biće smrvljen.
49. Kada vrhovni sveštenik i fariseji ovo čuše, razumiše da ih je prokleo, Izraelski narod za sva vremena.
50. I stvaraše zavjeru kako da ga uhvate, ali su bili uplašeni narodom koji mu je vjerovao kao proroku.