KRIST: STVARNOST VAŠE BOŽANSKE PRISUTNOSTI

Ne vežite se uz riječi. Riječ Krist možete zamijeniti izrazom prisutnost, ako vam je taj izraz smisleniji. Krist je vaša Božja suština ili Jastvo, kako ga katkad nazivaju na Istoku. Jedina razlika između Krista i prisutnosti jest u tome što vas izraz Krist upućuje na vaše unutarnje božanstvo, bez obzira na to jeste li toga svjesni ili niste, dok prisutnost označava probuđeno božanstvo ili Božju suštinu.

Mnogi će se nesporazumi i lažna uvjerenja o Kristu razjasniti spoznate li kako u njemu nema ni prošlosti ni budućnosti. Reći da je Krist bio ili da će biti samo je po sebi proturječje. Isus je bio. Bio je to čovjek koji je živio prije dvije tisuće godina i spoznao božansku prisutnost, svoju istinsku prirodu. Stoga je rekao: »Prije nego što je Abraham bio, ja jesam.« Nije rekao: »Živio sam i prije nego što se Abraham rodio.« To bi značilo da se još nalazi u dimenziji vremena i da je poistovjećen s oblikom. Riječi ja jesam izgovorene u rečenici koja počinje s  rošlim vremenom ukazuje na temeljit pomak, prekid tijeka u vremenskoj dimenziji. Ta rečenica po svojoj dubini nalikuje tvrdnjama zena. Isus je značenje prisutnosti, samospoznaje, pokušao prenijeti izravno, a ne kroz diskurzivnu misao. Zakoračio je s onu stranu dimenzije svijesti kojom upravlja vrijeme, u carstvo bezvremenosti. U njegov je svijet ušla dimenzija vječnosti. Naravno, vječnost ne označava beskrajno vrijeme, nego bezvremenost.

Tako je čovjek Isus postao Kristom, prenositelj čiste svijesti. A kako Bog definira samoga sebe u Bibliji? Je li Bog rekao: »Ja sam oduvijek bio i uvijek ću biti«? Naravno da nije. To bi prošlosti i budućnosti dalo oznaku stvarnosti. Bog je rekao: »JA SAM TAJ KOJI JESAM.« Ni ovdje se ne spominje vrijeme, nego samo prisutnost.

»Drugi dolazak« Kristov preobrazba je ljudske svijesti, pomak od vremena u prisutnost, od razmišljanja do čiste svijesti, a ne dolazak nekog muškarca ili žene. Kad bi se »Krist« sutra vratio u nekom tjelesnom obliku, što bi on ili ona uopće mogli reći, osim ovoga: »Ja sam Istina. Ja sam božanska prisutnost. Ja sam život vječni. Ja sam s vama. Ja sam ovdje. Ja sam sada.« Krista nikada nemojte poistovjećivati s osobnošću. Nikada ga nemojte ograničavati na identitet i oblik. Avatari, božanske majke,  prosvijetljeni majstori, onih nekoliko koji su stvarni, nisu posebni kao osobe.
Budući da ne posjeduju lažno ja koje treba održavati, braniti i hraniti, mnogo su jednostavniji i običniji od najobičnijeg muškarca ili žene. Osoba s jakim egom smatrala bi ih beznačajnima ili ih, što je još vjerojatnije, uopće ne bi vidjela.

Ako vas privlači neki prosvijetljeni učitelj, to je zato jer u vama već ima dovoljno prisutnosti da prepoznate prisutnost u drugoj osobi. Mnogi ljudi nisu prepoznali Isusa ili Buddhu, kao što ima i uvijek je bilo mnogo ljudi koje privlače lažni učitelji. Veći ego privlači manji. Tama ne može prepoznati svjetlost. Samo je svjetlost može prepoznati. Stoga ne vjerujte da se svjetlost nalazi izvan vas ili da vam može zasjati samo u nekom osobitom obliku. Ako je samo vaš majstor utjelovljenje Boga, tko ste onda vi? Svaki oblik ekskluzivnosti je poistovjećenje s oblikom, a poistovjećenje s oblikom znači ego, bez obzira koliko dobro bio prikriven.

Majstorovom se prisutnošću koristite kako biste vlastiti identitet odrazili s onu stranu imena i oblika, vratili ga sebi te kako biste i sami postali više prisutni. Uskoro ćete shvatiti kako u prisutnosti nema ni »moga« ni »tvoga«. Prisutnost je jedna.

Grupni rad može vam koristiti za ojačavanje svjetlosti vlastite prisutnosti. Skupina ljudi koja zajedno ulazi u stanje prisutnosti stvara kolektivno energetsko polje velike jačine. Ne samo da podiže stupanj prisutnosti svakoga člana skupine, nego također pomaže oslobađanju kolektivne ljudske svijesti iz njezina sadašnjeg stanja prevlasti uma. Time će biti sve lakše ulaziti u stanje prisutnosti. Međutim, ako barem jedan član skupine nije čvrsto ukorijenjen u tome, tako da može održavati energetsku frekvenciju toga stanja, egoistični um lako se ponovno može vratiti i uništiti napore grupe. Iako je skupni rad neprocjenjiv, nije i dovoljan, stoga ne smijete ovisiti o takvoj vrsti rada. Niti smijete postati ovisni o učitelju ili majstoru, osim tijekom prijelazna razdoblja, dok vam učitelj prenosi smisao i praksu prisutnosti.

Eckhart Tolle

 www.transformacijasvijesti.com