Broj: 4150.                   Godina: XVI                 22. sječnja (januara)  2020.

 

"KO SE SMEJE, NE MOŽE DA VIČE". 

Tomaseo

 

Dragi prijatelji,

Kada sam pročitao pjesmu iz "Bijele kule" za današnje tihovanje, moje misli su se "načetile" oko teme navezanosti s jedne strane, i akasha kronike s druge strane. Ako smo vezani za stožernu točku u nama, a to je Bog, sve druge vezanosti su manje važne i devalviraju ovu najvažniju i jedino bitnu vezu, a fenomen prolaznosti i zaborava koji nas umnogomu opterećuje, "skladišti" se u akashi i naša jedina briga bi bila pitanje kvalitete našeg životnog traga – a to su naša djela vrlinama obilježena. Možda će drugi ovu pjesmu doživjeti na sasvim drugačiji način, koji zavređuje da bude podijeljen u našoj duhovnoj mreži?:

 

35. KOMU OSTAVLJAŠ SVOJ TORANJ

 

        Komu ostavljaš svoj toranj zaljuljani,

        s dvije ptice pod neokriljem vremena?

        Meni ga ostavljaš.

 

        Komu ostavljaš snježnu pahulju svojega lika,

        mrešku svojega smiješka, ime svojega vala,

        potpis svoje pjene, miris svoje sjene?

        Meni ih ostavljaš.

 

        Komu ostavljaš svoje cipele, svoj češalj,

        nedočekane sastanke, neizlječene rastanke,

        vidik s prozora, škripu ormara, broj tramvaja?

        Meni ih ostavljaš.

 

        Sačuvat ću ih, jer Ja sve čuvam.

        Ali sjeti se:

        Ja već imam na stotine tvojih pahuljica i valova,

        cipela i češljeva imam cijele vojske,

        planine čuvam pisama i knjiga.

 

        Stoga, ne brini: nije ti prvi put

        da Mi donosiš na čuvanje zaljuljan toranj,

        s dvije ptice pod neokriljem vremena.

        Sačuvat ću ih, jer Ja sve čuvam.

 

        Jer Ja nosim sve tvoje stare cipele,

        sve izgubljene bilješke

        i sva spaljena pisma čitam,

        pahuljice, kojima više ne pamtiš lik,

        Ja držim na dlanu.

 

        I ne uzimam brojeve tramvajima,

        ni skripu ormarima,

        jer ti si Mi ih povjerila

        s njihovim brojevima i škripama,

        znajući da ćeš ih zaboraviti.

 

        Ali Ja ih ne zaboravljam.

        Jer Ja sam nezaborav.

 

"Bijela kula", knjiga 27. Zapisala Vesna Krmpotić

 

22. siječnja 2020.

Oni koji traže jedinstvo s Bogom i dobrobit svijeta trebaju kao bezvrijedne odbaciti i pohvalu i optuživanje, i uvažavanje i ismijavanje, i prosperitet i nesreću. Trebaju hrabro održavati postojanu vjeru u svoju prirodnu stvarnost i posvetiti se duhovnom uzdizanju. Nitko, pa ni velika duhovna ličnost (maha-purusha) ili Avatar, ne može izbjeći kritiku ili optužbu. Nek se stoga poklonici drže daleko od svih takvih kolebljivih i neukih ljudi te prestanu s njima razgovarati o svojim vjerovanjima i uvjerenjima. Nek urone u svete knjige i budu u društvu Gospodovih poklonika. Kasnije, obogaćeni iskustvom spoznaje i ohrabreni tim kontaktom sa stvarnošću, mogu se bez opasnosti kretati u svakom društvu, pa čak i pokušati usmjeriti druge umove prema istini koju su sami doživjeli.

Prema Vahini, 17. poglavlje

Izbjegavajte raspravljati o svojoj vjeri u Boga sa skepticima i neukima. - Baba