Bi li Jedno bilo briga što je netko rekao «jebem»? Bi li Jedno osuđivalo seksualne sklonosti? Bi li se Jedno razbjesnjelo zato što neki sportski tim nije pobijedio? Bi li jedno odlazilo na birališta i podržavalo neku političku stranku? Bi li jedno slijedilo neku religiju ili kontempliralo o potencijalnim opasnostima od danskog kolača sa sirom? Bi li se Jedno moralo štititi od iluzorne ‘Tame’. Bi li Jedno brinulo o svojoj astrologiji i karmi ili o tome što je bilo u prethodnom životu? Bi li Jedno osjećalo potrebu da uspije ili ‘bude’ netko? Bi li Jedno išlo u rat ili se borilo za mir? Bi li se Jedno brinulo zbog bilo čega, žalilo za ‘prošlošću’ ili se bojalo ‘budućnosti’? Bi li Jedno bilo u strahu od ‘smrti’, kad ona ne postoji? Na sve je odgovor negativan, jer su sve to iluzije. Zašto onda mi radimo te stvari, kad smo mi Jedno? Jedina je razlika ona između Jednote svjesne sebe i Jednote
koja je zaboravila što je.

Mi se ponašamo kao mali zato što vjerujemo kao mali; a vjerujemo ono što smo programirani vjerovati. Ne mora biti tako. Možemo pustiti našu svijest da pjeva i zna da smo Sve što postoji. Živjeli smo u lažnom identitetu, aliasu koji nije mi. Ali možemo pogledati u iluzorno ogledalo i ponovno procijeniti ono što mislimo da vidimo. Mi nismo naše ime, tijelo, obitelj, rasa, nacija ili religija. Mi nismo naša imovina, posao, status, slava, uspjeh ili neuspjeh. Mi nismo čak ni naša ličnost, misli ili emocije.

Što smo onda mi?

Mi smo Beskrajna Svijest.

Kako to znam?

Jednostavno.

Ne postoji ništa drugo.

David Icke