“Svjesna ljubav priziva isto kao odgovor na svjesnu ljubav. Emocionalna ljubav priziva suprotno. Fizikalna ljubav ovisi o tipu i polaritetu”(G. I. Gurdjieff)

Ljubav… Ti si ljubav mog života… Sa tobom ili bez tebe… Moje srce plamti, gori razbuktano… Jedina želja koju želim je tvoja ljubav… Umrijeti ću za tebe…

Ali što je ljubav? Kakva je to moć koja priziva toliko puno intenzivnih iskustava, toliko borbe sa emocionalnim olujama, koje je njeno značenje? Postoji li samo jedna ljubav koju možemo percipirati, osjećati? Pjesme, romantika, filmovi i slike opisuju tu temu… “ali voljeli smo se s ljubavlju koja je više od obične ljubavi/ u ovom kraljevstvu kraj mora… “. Stoga možda je ispravno reći kako je ljubav gorivo koje nadahnjuje naš vlastiti život. Osjećamo da ne možemo živjeti bez ljubavi. Ako je to hrana našeg života, zašto uzrokuje toliko boli?  Jesu li svi odnosi motivirani ljubavlju? Ili, određenije, je li luksuzna ljubav ista kao i ljubav svećenika ili političara?

Nedavna istraživanja do kojih su došli talijanski istražitelji otkrivaju da obrazac mozga zaljubljene osobe je isti kao kod osobe koja je opterećena opsesivno kompulzivnim poremećajem, a to je ozbiljna paranoidna prisila koja se može izliječiti samo u psihijatrijskim ustanovama. Stoga, kada smo zaljubljeni, jesmo li i stvarno bolesni?

Kako bi odgovorili na ta pitanja, prvo moramo shvatiti da postoji razlika između ljubavi i Ljubavi! Moramo naučiti razlikovati barem tri različite ljubavi: instinktivnu ljubav, emocionalnu ljubav i svjesnu ljubav. Prve dvije navedene ljubavi smo svi najvjerojatnije upoznali, iskusili ali treći tip je rijedak i ovisi o stanju bića i razvoju svjesnosti, inteligencije i emocija. Stoga, to je iskustvo koje ne možemo “osjetiti” (ispravno je koristiti taj termin) u normalnim mehaničkim uvjetima. Kemija je osnova instinktivne ljubavi, biologiju određuje kemija; ta vrsta ljubavi javlja se kroz privlačnosti, odbojnosti, mehaničke i kemijske kombinacije koje nazivamo ljubav sa posljedicama poput braka, djece i obitelji, koje predstavljaju vrstu kemije ili alkemijskog laboratorija koji su produkt onoga što nazivamo Prirodom. Instinktivna ljubav je produkt kemijske reakcije i njen intenzitet i njeno trajanje se podudaraju sa osobinama i kvalitetama čija je manifestacija. To može biti poznato i izmjereno samo od onoga koji razumije zakon progresije nasljedstva. Mnogi su primjetili da su nesretni i sretni brakovi produkt nasljednosti.  Isto kao i broj djece, spol, dugovječnost, itd. Tzv znanost astrologije je znanost (ali samo kada je) nasljednosti tijekom dugih perioda.

Emocionalna ljubav je suprotna od instinktivne, jer nije ukorijenjena u biologiji. Instinktivna ljubav slijedi zakone biologije, razvijaju je sličnosti. Emocionalnoj ljubavi je zajednička privlačnost ne – afiniteta i bioloških nepodudaranja. Čista emocionalna ljubav rijetko stvara potomke, a kada i stvori, biologija nije uslužena(zadovoljena). Emocionalna ljubav nije samo kratkoga vijeka, već i priziva svoga ubojicu. Takva ljubav stvara mržnju u svome objektu, ako mržnja već nije prisutna. Emocionalni ljubavnik brzo postaje objekt ravnodušnosti i ubrzo nakon toga, mržnje.

Postoji priča koju ću navesti kao dobar primjer te ljubavi:

Bio jednom jedan mali dječak, kojega je duboko rastužilo to što je našao svoju kornjaču kako leži na leđima, nepomično i beživotno kraj jezera.

Otac se potrudio kako bi ga utješio, “Ne plači sine. Pripremit ćemo lijepi sprovod za gospođu kornjaču. Napravit ćemo maleni lijes, iskrojen od svile po njenoj mjeri i zamolit ćemo pogrebnika da joj napravi nadgrobni spomenik sa imenom “Gospođa Kornjača”. Zatim ćemo joj donositi svježe cvijeće svakoga dana. Možemo čak napraviti i malenu ogradicu oko njenoga groba.” Dječak je obrisao suze i rekao da mu se sviđa ta ideja. Kada je sve bilo spremno otac, majka, sluškinja i dječak su hodali u procesiji, svečanih lica prema jezeru kraj kojeg je kornjača ležala. Ali kornjača je nestala.  Odjednom, ugledali su Gospođu Kornjaču kako izvire sa dna jezera, plivajući živahno. Maleni dječak je pogledao kornjaču sa velikim razočaranjem i izjavio, “ubijmo ju.”

To je tragedija emocionalne ljubavi.

Svjesna ljubav se rijetko stvara među ljudima, ali možemo ju objasniti odnosom između čovjeka i njegove omiljene životinje, biljke. Uzgoj konja i psa iz njihova originalnoga prirodnog stanja, uzgoj cvijeća i voća – to su primjeri primitivnoga oblika svjesne ljubavi – primitivnoga jer je motiv još uvijek egoističan i utilitaran: čovjek ima osobnu korist od pripitomljenog konja i uzgojenog voća; i za njegov trud nad njima se ne može reći da je zbog same ljubavi. Prava razvijena svjesna ljubav je želja da objekt dostigne svoju urođenu savršenost, bez obzira na posljedice koje može doživjeti osoba koja voli. “ Truditi ću se svim svojim bićem i žrtvovati ću sebe kako bi on/ona mogao razviti sebe” – to je svjesna ljubav, koja ako je istinita uvijek priziva sličan odgovor u objektu. Svjesna ljubav rađa svjesnu ljubav. Rijetka je među ljudima, kao prvo jer velika većina njih je djeca koja želi biti voljena, ali ne voli; kao drugo jer je savršenstvo rijetko smišljeno, očekivano kao pravi, željeni rezultat kraja ljudske ljubavi – iako sama čini razliku između odrasloga čovjeka od djetinjaste i životinjske ljubavi; treće, jer ljudi ne znaju, iako bi željeli što je dobro za one koje vole; i četvrto, jer se nikada ne događa slučajno, nego mora biti primjer odlučnosti, truda i vlastitog svjesnog izbora.

Svjesna ljubav je umjetnost i čovjek mora proći kroz učenje kako bi postao majstor u tom umijeću. Usavršava sebe sa željom i trudom da pomogne svojoj/svome voljenoj/voljenome kako bi postala savršena. To je rad usluga i posvećenosti sa čitavim vlastitim bićem. Pa, kakav muškarac ili žena može voljeti svjesno? Kakvu savršenost bi mogao/mogla shvatiti za blagoslivljanje ljubljenoga i njegovoga/njenoga Beskrajnog Stvoritelja?

Usluga zaslužuje odvojenost, tako da nije ljubomoran ili posesivan; također mora razvijati poniznost i svjesnu toleranciju. Treba znati potrebe voljene osobe kako bi dopustili i pomogli oko njenog/njegovog razvoja : ako nije siguran koje su potrebe voljene osobe, mora joj/mu dopustiti da nastavi svojim putem. Treba znati potrebe njene/njegove esencije, potrebe koje nemaju imena i očekivati danas, njene/njegove potrebe za sutra. Objektivni altruizam. To je potrebno, bez razmišljanja cijelo vrijeme o tome što bi njegove/njene potrebe mogle značiti njemu. To je način žestoke samoedukacije i discipline. Svjesna ljubav je Božja ljubav jer vole jedno drugo svjesno. Tako svjesni ljubavnici postaju bogovi. Zapamtite tantrički aksiom: “Ham Sa Shiva – Ham Sa Shakti” (ja sam Shiva -  ja sam Shakti): to je ostvarivanje božanske prirode voljene osobe i njenih potreba. To je objektivni molitveni čin. I ako i kada taj odnos postane štetan za drugu osobu, “svjesni ljubavnik” će ostaviti nju/njega kako bi omogućio njen/njegov razvoj.

Strast je također termin koji ljudi vežu za bezuvjetnu ljubav (iako se danas koristi za objašnjavanje instinktivnih ili emocionalnih mehaničkih dinamika koje nazivamo ljubavlju): etimološko značenje strasti dolazi od latinskog Patire (patiti), dakle predstavlja žrtvu, “svjesno žrtvovanje” za dopuštanje razvoja i iskupljenje drugoga: najpoznatija žrva najvišeg stupnja je Strast Kristova koji se žrtvovao kako bi “iskupio grijehe svih ljudskih bića”. Nikada ne zaboravi: svjesna ljubav je svjesno žrtvovanje voljenome (bio to muž, sin ili prijatelj, nije bitno, uvijek je “svjesno žrtvovanje”). Kao što je moj mentor (učitelj) napisao u jednoj od svojih pjesama: “Prerezati ću nit sjećanja: dakle, možda te uspijem spasiti”: bez srama ljudi će se razmetati da su voljeli, vole ili se nadaju da će voljeti. Kao da je ljubav dovoljna,  ili može pokriti mnoštvo grijehova. Na žalost to je ljudsko licemjerje, stav koji je postao dio njegove prirode. Stoga, možemo li voljeti? Bez svjesnog truda (najvećeg dara ljubavi voljenoj osobi) nikada ne možemo reći “volimo”. To nije intelektualni koncept ili hipoteza: pogledaj svijet oko sebe i uvjeri se svojim očima – iskustvo je jedini mogući način na koji možemo nešto naučiti.

 

http://prijezore.wordpress.com/2013/11/08/svjesna-ljubav-kao-pomoc-u-samorazvoju/