Jarova kćerka
 
1. Kada fariseji održaše sastanak, kako da nadjačaju Imanuela u govoru, poslaše mu svoje sljedbenike, uključujući i neke od Herodovog naroda
2. Tada rekoše, gospodaru, mi znamo da si iskren i učiš zakone pravedno, i ne činiš istragu ni o kom, jer ti nije bitno o ljudskoj reputaciji, nego samo o zakonima božijim, u stvari o zakonima Stvoriteljovim
3. Zato, reci nam svoje mišljenje, da li je pravedno plaćati porez caru ili nije?
4. Ali Imanuel osjeti njihovu prevaru i reče, vi varalice, hipokrati i prevrljivci, kako mali u inteligenciji i shvatanju jeste, da želite da me iskušate na tako bolestan i glup način
5. Pokažite mi poreski novčić kako bih vas izliječio od vaše bolesne gluposti, i oni mu dadoše novčić.
6. I oni im reče, čiji portret i zapis je na ovom novčiću
7. Oni odgovoriše, carev
8. Onda im on reče, dajte caru carevo, a bogu božije, i dajte Stvoritelju Stvoriteljovo
9. Ipak, znajte da su bog i car ljudi nad kojima je svemoćnost Stvoriteljova, kome morate dati najveću molitvu
10. Jer iako je bog istinski vladar čovječanstva i car naroda, nad njima stoji Stvoritelj kao najveći autoritet, pod kojim je po zakonu svako ljudsko biće i sve živo
11. Kada su ovo čuli, bili su zbunjeni, ostaviše ga i odoše.
12. Istog dana Sadduceesi, koji su smatrali da inkarnacija ne postoji mu dođoše.
13. Upitaše ga, gospodaru, Mojsije reče, kada čovjek umre bez djece, njegov brat će uzeti udovicu kao svoju ženu i postati nasljednik svog brata
14. Jednom je bilo sedmoro braće među nama. Prvi je bio oženjen i umre, i obzirom da nije imao potomaka ostavi ženu svom bratu.
15. I tako bi drugom i trećem, sve do sedmog.
16. Na kraju i žena umre.
17. Sada ti učiš da postoji ponovni život. Čija će žena ona biti među sedmoro braće u novom životu, jer je bila žena svima.
18. Imanuel, kako bilo, odgovori, govoreći, vi ste grešni i nedorasli zapisima starosjedilaca, niti poznajete zakone Stvoriteljeve.
19. Iskreno, govorim vam, Mojsije nikada nije dao ovu zapovijest, nego zapovijest da brat treba voditi računa o bratovoj ženi, kako bi, ukoliko jedan umre, drugi brinuo o udovici svoga brata.
20. Kako je moguće da brat postane nasljkednik svog brata, kada je svačije sjeme različito.
21. U slijedećoj inkarnaciji oni će svi biti stranci jer neće prepoznavati jedan drugog, zato ni jedan zakon ne kaže da žena pripada bilo kom od njih.
22. U svakom novom životu osoba određuje koga želi da vjenča.
23. Shvatite zakone Svoriteljove koji uče da u novom životu ljudi nemogu da sjete njihovih prošlih života, zato je vaše pitanje nerazumno.
24. U ovom momentu se samo proroci sjećaju prošlih života, obzirom da provode zakone Stvoritelja i time žive u mudrosti.
25. Ali pošto ćete vi, izraelski narod, nastaviti život u tami duži period spoznaja i mudrost o duhu i svijesti će ostati skrivena za vas još dugo.
26. Drugi ljudi će napredovati u odnosu na vas i evoluirati u duhu i svijesti i pratiti zakone Stvoritelja.27. Zato, drugi ljudi će biti nadmoćniji u duhu i svijesti skupiti veliku mudrost, i tako će mnogi među njima ubrzo biti poput proroka i sjećati se njihovih prošlih života.
28. Ali vi Izraelski narodi ćete ostati siromašni u svijesti, i zato obmotani tamom.
29. Kleti: ko bilo kažnjava, završiće na isti način.
30. Kada ljudi to čuše, bili su uplašeni.
31. Ali kada fariseji čuše da je Imanuel utišao u Sadduces, okupiše se uplašeni.
32. Jedan među njima, zapisničar, upita ga pitanjem, Imanuele, koja je najveća zapovijed u zakonu?
33. Imanuel upita kao odgovor, na koje zakone misliš, zakone carske, ili misliš na zakone božije, ili misliš na zakone Stvoritelja?
34. Zapisničar reče, mislim na zakone sve tri.
35. Ali Imanuel reče, najveća zapovjed zakona Stvoriteljovog je slijedeća: dosegnite mudrost spoznaje, kako bi mogli mudro slijediti zakone Stvoritelja.
36. Ali najveća zapovijed zakona božijeg je ova: poštovaćeš boga kao vladara sva tri ljudska roda i biti poslušan njegovim zakonima, jer on je kralj mudrosti i dobrog, a i prosti savjetnik.
37. A najveća zapovijed zakona carskih je ova: bićete poslušni caru, slijediti njegove zakone, jer je on vladar nad narodom i njihov čuvar i zaštitinik.
38. Ovo su najveće zapovijedi zakona sva tri, raspoređenih u njihovoj snazi.
39. Ali druga direktiva, jednaka prvoj, je ova: smatraćeš Stvoritelja, i samo njega, kao svemoćnog, jer jedino on je konstantna u svemu i time vječan.
40. Car i bog su prolazni, ali je Stvoritelj vječan.
41. S ovim dvjema direktivama, zavisan je čitav zakon i proročanstva.
42. Zakoni božiji i oni carski su ljudski zakoni i u cilju su održavanja zakona i reda među ljudima.
43. Ali zakoni Stvoriteljovi su zakoni života i duha, i zato, su vječni i konstantni.
44. Kao što je vječan osobni duh, koji je samo mali dio Stvoriteljovog duha, šta je onda sa Stvoriteljem?
45. Zato, kada osoba umre, njen duh nastavlja da živi i odlazi sa strane postojanja na drugu stranu, gdje trajno skuplja mudrost spoznaje.
46. Najveće sakupljanje duhovne mudrosti je kroz učenje o svijesti, i tako duh određuje svoju budućnost, svoj povratak, i svoje aktivnosti.
47. Pošto sam i ja prorok sa spoznajom budućnosti, govorim vam da ću se vratiti kao predstavnik božiji u svrhu provođenja kazne nad onima koji žive u skladu sa lažnim učenjima i koji degradiraju mudrost duha.
48. Zato su riječi istine grube i bez milosti, i mnoge će osobe osjećati bijes prema njima.
49. Grube riječi istine će biti nagovijest suđenja i kazne za sve one koji žive u skladu sa lažnim učenjima i degradiraju mudrost duha.
50. Obzirom da su fariseji bili skupa, Imanuel ih upita, šta mislite o meni čiji sam sin?
51. Oni mu rekoše, sin Davidov.
52. Ali im on odgovori, kako mogu biti sin Davidov, kada je on mrtav već dugo, a ja dobiven od Gabrijela, anđela čuvara?
53. I zar ne čuste kada David reče da sam gospod,
54. Gospode, rekoh gospodu, sjedi s moju desnu stranu, kako bih stavio tvoje neprijatelje pod tvoje noge, jer si sin moj usvojeni i nasljednik moj.
55. Obzirom da me David nazva gospodaru, kako mogu biti njegov sin?
56. I niko mu ne dade odgovor, ali u tajnosti rekoše, on bogohuli boga i proroke. Pokušajmo ga uhvatiti i ubiti, jer ugrožava našu poziciju u kojoj više nećemo biti poštovani od naroda.