Inkarnacija i ne-re-inkarnacija
„Ponekada se može steći dojam o postojanju reinkarnacije, kada se kod čovjeka pojavljuje „psihički ostatak“, jasna identifikacija prisjećanja nekog iskustva iz prošlosti.
U takvom slučaju može se raditi o prošlim životima.
Ali ne njegovim vlastitim.
To je nasljeđe nekih drugih ljudi koji se više nikada neće pojaviti na zemaljskoj sceni.“
René Guénon
Jedan od poznatih ezoteričara, René Guénon (1888–1951.), je jedan od rijetkih koji je u svojim radovima utemeljeno kritizirao teozofsko društvo, spiritizam i tadašnje širenje Zapadom raznih netočnih ideja o duhovno-duševnom području, njegovo brkanje s nevidljivom sferom materijalnog područja te ljudskoj reinkarnaciji u materiji.
Pri tomu René Guénon nije bio pod utjecajem bilo kog oblika kršćanstva, već je naprotiv bio okrenut učenjima hinduizma, taoizma i mističnog islama.
-------
Danas mnogi na Zapadu reinkarnaciju smatraju gotovo činjenicom i nezaobilaznim dokazom o besmrtnost ljudske duše.
Ali ljudska besmrtnost nije nešto što je potrebno „dokazivati“, pogotovu ne popularnim manipulativnim tehnikama baziranim na hipnozi.
To što nosimo u sebi elemente nekih drugih, ranijih ljudskih života, još uvijek nije dokaz naše besmrtnosti, već samo određene „starosti“ naših duševnih elemenata i djelovanja zakona karme, odnosno konačnog izravnavanja uzroka i posljedica.
Vječnost naše duhovne biti je pak nešto što se neposredno doživljava, što se zna i osjeća iznutra bez dokaza, i o čemu se svijest razvija izgradnjom duše od vječne supstance, u procesu koji obuhvaća i povezuje kontemplaciju, unutrašnje uvide i vanjsko djelovanje.
Kriva pretpostavka da duhovna iskra, božanska monada, može dva ili više puta zapasti u duboki san grube materije je zapravo podcjenjivanje naše najdublje, vječne biti.
Poslanici Bratstva Svjetla koji su javno djelovali, Lao Ce, Isus, Bô Yin Râ, nikada nisu učili tako nešto, a zahvaljujući djelovanju posljednjeg od njih razjašnjeno je puno zabluda, neizbježno nakupljanih tokom vremena, pored ostalog i o ovom predmetu.
Naravno za sve one „dobre volje“, koje imaju „uši koje čuju i oči koje vide“.
Mi nismo nikakvi ponavljači, nismo nezasitno radoznali sakupljači zemaljskih iskustava, niti zatočenici samsare!
Samo smo se našli u jednom lancu događaja koji je pokrenut činom naše volje, odnosno volje prvobitne, duhovne ljudske iskre, njenim okretanjem od svjetla prema tami, od unutrašnjeg prema vanjskom...
Kroz točku nadira, najdublji „pad“ u materiju, prolazi se u pravilu samo jednom.
Osim kada zaista vrhovni zakon božanske milosti ne vodi ponavljanju, u vrlo rijetkim slučajevima kada duševni elementi nisu kristalizirani u minimalnoj mjeri za nastavak puta kroz finije sfere...
Sve priče o vodičima koji nakon smrti fizičkog tijela tobože pripremaju duše na ponovnu inkarnaciju su karikiranje stvarnog djelovanja vodiča u duševnom području, koje ne bi imale neki poseban značaj, da zaista ne stvaraju kod ljudi čvrsta vjerovanja u takvo stanje stvari i nakon smrti fizičkog tijela ih drže još dugo zarobljenima u iluzornim područjima stvorenim prema tim zamislima i otežavaju pristup istinskim vodičima, onima koji zaista prate i pomažu put ljudskih duhova-duša prema objektivno postojećim duhovnim područjima.
Da bismo mogli prepoznati stvarnu ruku pomoći nakon našeg napuštanja materijalnog područja, odnosno napuštanja čulne percepcije i da bismo se snašli u drugačijoj stvarnosti dobro je da dok smo još u ovim uvjetima postojanja naučimo prepoznati riječi i suptilne utjecaje koje potiču iz čistih područja istinske ljubavi i mudrosti.
Ne treba previše zbunjivati to što neki istočni učitelji, pa i zapadna ezoterijska učenja koja sadrže iskrene i istinite upute spominju i reinkarnaciju.
Jedno je koristiti nešto samo kao okružujući ili usputni koncept, dio odjeće u kojoj se formulira bit učenja, a drugo je stavljanje u fokus i razrada krivog stava u detalje i njegovo propagiranje, kao što se to ponekada čini, danas potpomognuto spomenutim hipnotičkim metodama u kojima su vrata širom otvorena manipulaciji od strane raznih nevidljivih entiteta.
Ali to je i kriterij za još finije razlikovanje onih zaista pozvanih za prijenos duhovnog učenja, poslanika Bratstva Svjetla, ili njihovih direktnih učenika, od svih ostalih, čija učenja također mogu dati značajan doprinos čovjekovu razvoju, ali koja nisu u potpunosti precizna i točna.
Naime, kod ovih prvih, iako se u njihovim učenjima mogu razlikovati riječi koje potječu od čovjeka koji živu u svom vremenu i okruženju na Zemlji, od onih riječi koje potiču direktno iz duhovnog svijeta, od „nebeskog oca“, nikada se ništa neće naći što nije točno, što nije usklađeno sa zakonima svijeta duha, u kome su oni svjesni i ništa izvan onoga što im je naloženo od tih zakona u njihovom aktualnom djelovanju.
-------
Tako pitanje reinkarnacije ne treba biti samo pitanje izbora jednog, ili drugog metafizičkog koncepta, niti borbe jednog dogmatsko-religijskog stava protiv drugog.
To je pitanje o kome se svaki čovjek koji promišlja svoj život u širem kontekstu može zapitati u tišini svoje duše.
A tko god je sposoban doći do tišine duše i tko god nije previše vezan za ranije stečena, čisto mentalna uvjerenja, moći će po ovom pitanju prepoznati što je dodir živog i univerzalnog učenja koje nadilazi bilo koju dogmu, filozofiju i religiju.
Budizam, na primjer, također ne spominje reinkarnaciju duše.
On ni ne spominje dušu, već skandhe i samskare, koje bi odgovarale duševnim snagama, o kojima govori Bô Yin Râ, iako ne onim najfinijim, najvišim vječnim snagama.
I tu se zaista može govoriti o kontinuitetu njihova očitovanja kroz različite ljudske živote, kroz nasljeđe koje duhovne iskre dobivaju prilikom materijalne inkarnacije.
Budizam nikada ne govori o duši kao o odvojenom entitetu, jer ona kao takva i ne postoji kod materijalno rođenog čovjeka.
Individualna duša je potencijal koji treba biti realiziran, istkan iz beskrajnog oceana duševnih snaga u koji je čovjek uronjen, na temelju koje se onda uspostavlja prvobitna duhovna svijest, prvobitno opažanje vječnog...
Razna učenje, razne religije i mitovi, kao razlomljeni komadići jednog ogledala pojedinačno odražavaju djelomičnu istinu.
Na svakome je da putem rezonancije s vlastitim vječnim snagama sastavi svoj svjetonazor koji će mu biti od pomoći na njegovom individualnom putu.
Pri tomu Isusove riječi vječno vrijede: „Bez mene ne možete ništa učiniti.“
Odnosno, bez pomoći duhovne hijerarhije s kojom se možemo povezati samo preko njenih poslanika na Zemlji i naše vlastite duše.
Put do sigurnog znanja vodi preko povjerenja - u našu vlastitu bit i u one koji tvore nevidljivi most, „Jakobove ljestve“, kroz razne sfere postojanja.
A njima, koji nam s ljubavlju pružaju ruku, najveću zahvalnost možemo pokazati prepoznavši u svojoj nutrini put koji oni pokazuju i njegovim dosljednim slijeđenjem u svom životu.
Jer za njih koji su se obavezali na vezanost za materijalno područje i služenje u njegovoj vidljivoj i nevidljivoj sferi, naše oslobođenje znači i njihovo oslobođenje…
-------
Trenutno stanje postojanja je potpuno strano i neprirodno našoj pravoj biti, da samo teški zaborav i nazivanje materijalnog bića svojim imenom - imenom čovjeka - može navesti na razvoj prilično mračne ideje o beskrajnom ponavljanju utjelovljenja dragocjene svjetlosne iskre božanskog bića!
Sada je jedino nužno i potrebno iskoristiti priliku ovog postojanja u kome se može aktivno koristiti volja, da se ona usmjeri na predodređeni cilj – izgradnju nove duševnosti, novog instrumenta ponovnog opažanja vječnog, svjetlosnog područja.
-------
Neka bi sve koji teže razumijevanju ovih stvari koje se tiču čovjekova najvišeg određenja vodila snaga ljubavi prema svom besmrtnom biću, prema vječnom, iskonskom svjetlu i prema svima koje mogu iskreno obuhvatiti ljubavlju svoga srca!
Napisala: Eloratea
bglavac
irida
edin.kecanovic
