Naša ograničenja samo su naš osjećaj ograničenja. Iluzija nas može kontrolirati samo kada mislimo da je stvarna.

Glava vjeruje da je Amerikanac ili Britanac, Arapin ili Židov. Ona vidi samo dijelove, ne cjelinu. Vjeruje u svjetlost i tamu, lijevo i desno, dobro i zlo; a takva tvrdokorna uvjerenja stvaraju iluzornu dvojnost. Glava prilagođava ono što ‘vidi kako bi to potvrđivalo njena uvjerenja i vidi ono što joj se kaže da vidi. Zovete li sebe Amerikancem, Arapinom, Židovom, Australcem, Afrikancem ili Kinezom; vi razmišljate u okvirima podijeljenosti i malenog. Ili ste Kršćanin, Hindus, Budist ili Musliman?  Ono što mi jesmo su Beskrajna Svijest i Svjesnost koja imaju ta iskustva. Sve ostalo su ideologije i vjerovanja u neku apsolutnu istinu u beskraju mogućnosti.  Kada promijenimo svoj samoindentitet i prijeđemo s tijela-uma u Svijest, naša točka opažanja i svjesnosti udaljava se od tijela-uma i ulazi u Svijest. Tada smo u ovom svijetu ‘fizički’, ali nismo od ovoga svijeta, u smislu točke svjesnosti odakle ga opažamo, baš kao kada se u snu dogodi “klik” i postanemo svijesni da je sve tek samo san.

Krenemo li u uspoređivanje sna sa ovim takozvanim budnim stanjem, susret ćemo se sa brojnim sličnostima, ako i ne sa potpuno jednakim zakonima doživljaja takozvane “stvarnosti”.

U snu baš kao i u životu možemo imati brojne probleme i strahove, od toga da kasnima na posao ili u školu, sve do borbe za goli život u ratu za kojeg nemamo pojma kako smo se u njemu našli. San je za nas u potpunosti stvaran ma koliko čudan i nelogičan bio, sve do trenutka dok se ne probudimo, nije li isto i sa životom?

Svi problemi i strahovi u ovom “budnom”, baš kao i u stanju sna, proizlaze iz činjenice da ne znamo, nismo svjesni tko smo, odnosno iz poistovjećenosti sa tijelom i idejom o nama. Ako igrom slučaja ili namjerom u snu postanemo svjesni da je sve to samo san, što se moderno naziva budnim ili lucidnim sanjanjem, istog trena svi problemi i strahovi nestaju te preostaje samo i jedino divljenje i bivanje. Zar svi mudraci ne doživljavaju i opisuju isto? Oni su svjesni da su u ovom svijetu, ali ne i od ovoga svijeta.

Unutar sna možemo sresti na stotine ljudi, i svaka ta osoba izgleda kao da ima svoju vlastitu svijest, volju, a ipak, naša svijest istovjetna je njihovoj, jer sve se pojavljuje i manifestira unutar naše i našoj svijesti, sve je izraz  jednog, tebe koji sanjaš mnoštvo. Ne postoji razdvojenost unutar sna, jer sve proizlazi iz iste točke svijesti (sanjaća-Jednote), a opet kao da svatko djeluje vlastitom voljom.

Stoga, ako možete dati naziv ili titulu onome što jeste i u što vjerujete da jeste, rob ste iluzije. Osoba je misaoni konstrukt. Tko je spreman odbaciti osobu, najdragocjeniju misao?

Govorimo o tome kako smo odvojeni, dok u stvari, mi uopće nismo odvojeni. I ne možemo biti, zato što je Jedno uvijek Jedno. Preciznije rečeno, nasjeli smo na iluziju odvojenosti, dvojnosti i polarnosti, i kao takvi stvaramo holografski privid odvojenosti. Ne trebamo se ponovno povezati, jednostavno moramo shvatiti da nikada nismo ni bili odvojeni. Osjećaj podijeljenosti indoktrinirana je iluzija.

Vani i unutra – to su samo lažne podjele, kao što su sve podjele lažne. No one su potrebne jer teško je razgovarati bez riječi. Ali tada shvatite da postoji samo jedno, a za to jedno ne postoji pojam ni unutra ni vani. Ono je jedno, a to jedno ste vi.

Nema podjela – smrt je život, život je smrt. Sve podjele postoje zato jer je um nesposoban vidjeti da ono što je kontradiktorno može biti jedno. Zbog svoje logike um ne može vidjeti kako jedna stvar može biti i jedno i drugo. Um misli: ili ovo ili ono.

A život je oboje, postojanje je oboje zajedno. Zato nije ispravno reći da je postojanje i jedno i drugo, već je ono jedna silna jednost.

Da bi postojalo iskustvo, mora postojati drugost, dvoje, dualnost, ali pošto je sve Jedno, Bog, i pošto ništa ne postoji izvan Boga, dvoje može postojati samo kao privid, iluzija. Drugost, dualnost nije slučajnost, greška, ono je način na koji se manifestira sve što postoji, način na koji možemo i imamo ovo iskustvo, ili drugim riječima, ne postoji univerzum niti postojimo mi, postoji samo iskustvo univerzuma i nas. Ne postojim ja koji piše ovaj članak na zaslonu ekrana, ne postoji ekran, ne postojite vi koji čitate ovaj članak, već postoji iskustvo mene i vas kako čitate odnosno pišem ovaj članak. Ne postojite vi niti postojim ja, postoji samo iskustvo pisanja i čitanja, jer Jedno je uvijek Jedno. Drugost, dualnost samo je privid, iskustvo koje se manifestira unutar Jednote.

Ono što vidimo je ples prolaznosti. Sve dolazi i odlazi. Ali ima nešto što ne dolazi i ne odlazi. To je čista, nepromjenjiva Svijest. I to je ono što jesmo. Ti nisi slika koju imaš sam o sebi. Ponekad um dođe i kaže, „Svijest dolazi i odlazi“, ali što bi svjedočilo dolasku i odlasku Svijesti? Još jedna Svijest? Ne postoje dvije svijesti. Misao, „Svijest dolazi i odlazi“, je sama po sebi misao koja se pojavljuje u jednoj i nepromjenjivoj Svijesti koja već ti/mi jesmo.

Svijest je u svima ista, sve je Jedno. Ne postoje podjele, već samo iluzije podjela.

Spoznaj istinu

Prosvijetljenost nije neko stanje ekstaze. Prosvijetljenost nije uzbuđenje. Ekstaza je stanje uzbuđenija, to je stanje uma, lijepo stanje uma, ali ipak samo stanje uma. Ekstaza je iskustvo. A prosvijetljenost nije iskustvo jer nema više uma da ga doživi.

Ekstaza se još uvijek nalazi u domeni ega, ali prosvijetljenost je iznad ega …

Prosvijetljenost, spoznaja JEDNOTE manifest je blaženstva i unutarnjeg mira, a unutarnji mir postaje vanjski mir. Sukob u Vanjskom’ svijetu samo je odraz rata u svima nama. Pomirimo li se sami sa sobom, pomirili smo se sa samim životom, jer mi smo sam život.

Mi smo sve (i ništa); mi smo svugdje (i nigdje); mi smo sve što postoji, što je ikada postojalo i što će ikada postojati, u vječnom i beskrajnom SADA. Nas su samo izmanipulirali da to zaboravimo. Ne postoji „moja malenkost”, osim ukoliko dopustimo da naša uvjerenja stvore takvu iluziju, a čak ne postojimo ‘mi’, već jedno beskonačno ‘ja’.

 Ja – u jedno i isto vrijeme ja je svih živih bića, i stoga moje ja – ne poznaje nikakve prepreke; tako je cijela stvarnost u meni, a moje ja ispunjava cijelu stvarnost. Sve što jest – to sam ja! U svemu što volim, ja volim moje ja, jer jedino što mislimo da ne volimo je ono što još nismo uspjeli da prepoznamo u sebi!

  JA JE ŽIVOT I JEDINA STVARNOST, I TKO GOD JE UPUĆEN U SEBE – I NA TAJ NAČIN USPIO DA UPOZNA SEBE POTPUNO – VOLI SVE I SVAKOG PODJEDNAKO, JER JE JEDNO SA NJIMA.

U cjelokupnom, ovom, uniuverzumu nema nikoga i ničega „drugog“ osim – MENE: vječnog, vječitog i beskonačnog MENE!

Ja sam Postojanje…. Ja sam koji Jesam, uvijek sam bio i uvijek ću biti….

Izvor: Transformacija svijesti