Dveri spasa

Čovjek u svom materijalnom, životinjskom obliku (može ga se nazvati i iluzornim, ili hologramskim, to ništa suštinski ne mijenja, jer duhovna stvarnost ostaje zauvijek nedodirljiva čulno razumskim metodama spoznaje, ma kako ove bile sofisticirane ili koliko naizgled pomicale granice svoga istraživanja.), predstavlja vrata spasa za istinsko, duhovno ljudsko obličje.

Vidljivi čovjek, skupa sa svojim nevidljivim aspektima, koji su još uvijek od iste prolazne tvari, ne postoji da bi rješavao neiscrpne probleme koji vidi i osjeća oko sebe i da bi za sebe tražio spas, već samo da otvori vrata spasa istinskom čovjeku, potonuloj iskri duha.

Zbog toga postoji i za to je opremljen.

Bezbrojne duševne snage, more samosvjesnih elementarnih snaga koje ga obavija i tjera na djelovanje čeka na ujedinjenu volju njegova u duhu zasnovanog „ja“ da ga ujedini u neprolazno, individualno duševno obličje s kojim jedino može imati život vječni.

Sve čeka da njegova životinjska duša i vremenska materijalna svjesnost budu spremne na samopredaju i nadilaženje sebe samih, kroz vječnu dušu s kojom trenutno supostoje.

Za svjesnu gradnju duševnog obličja na raspolaganju je samo ovaj materijalni život.

Čime jedna kratkotrajna iluzija dobiva izniman značaj za svu vječnost.

Iako se s pravom sumnja na mnoga i zlonamjerna i nenamjerna iskrivljavanja Biblije i drugih duhovnih tekstova, Isus, veliki učitelj iz Nazareta (ne mitski lik judeo-kršćanske dogme) uistinu nikada nije podučavao o reinkarnaciji, onako kako je to učenje do nas doprlo s Istoka.

 To jest u njegovom prilično iskrivljenom obliku.

Najveća većina prisutnih ljudi na Zemlji (a isto važi i za ostale planete vidljivog svemira) prvi i posljednji put doživljava materijalno, životinjsko postojanje.

Naše jedinstveno biće, jedinstvena duhovna biti ili božanska monada, osim u iznimnim slučajevima, ne zapada više od jednom u samo-hipnozu čulnog postojanja, jer za tim nema potrebe.

Mogli ste u školi završiti neki razred s jedva prolaznom ocjenom, ili s odličnom, i to vam ostaje zapisano za cijeli život, ali samovoljno ponavljati razred zbog toga ipak nećete, jer život ide dalje i dolaze druge mogućnosti u drugom obliku, iako ste neke prethodne zauvijek propustili.

To što se u nekim popularnim hipnotičkim i takozvanim regresivnim metodama i terapijama ljudi „sjećaju svojih prošlih života“ je samo krivo tumačenje, onoga što oživljava tom prilikom u njihovoj svijesti, a to su naslijeđeni duševni elementi od ljudi koji su živjeli prije nas i nisu proveli do kraja sve impulse koje su bili pokrenuti.

A duševni impulsi nisu šala, oni su živi i moraju naći svoje ispunjene, pa makar kroz stotine ljudskih generacija.

Ti duševni elementi su jedino što se „re-inkarnira“.

Kao što nasljeđujemo osobine od roditelja i drugih krvnih predaka, a ipak mi nismo oni, nego smo originalne individue, tako nismo ni ljudi koji su živjeli ikada prije nas u prošlosti, niti ljudi koji će živjeti u budućnosti.

Mi samo dijelimo neke duševne elemente, kao odjeću, odnosno vrline i mane, stavove, želje, strahove i nade.

Pri tomu nasljeđe, baš kao i od krvnih predaka, može prelaziti i s muškarca na ženu i obratno, odnosno neovisno od spolnosti.

Dok polariziranost našeg jedinstvenog duhovnog bića ostaje vječno utemeljena i nepromjenjiva od prapočetka kada smo postojali u jedinstvu s drugim polom našeg vječnog bića, pa do ponovnog ujedinjena s njime i nakon toga, zauvijek sačuvana u jedinstvu dvaju polova.

Sada još za života na zemlji možete izabrati da li ćete i dalje sanjati razne snove o tome tko ste i što ste, što ste bili u prošlom životu, s koje ste planete došli ovdje i zašto; možete tražiti odgovore u starim mitovima ili u suvremenim znanstvenim teorijama o prirodi stvarnosti, pokušati proniknuti u tajne za ostvarenje svih želja, slijediti bezbrojna nova i stara učenja i/ili puštati vlastitoj mašti na volju...

- Ili ćete pak u duševnom utihnuću dopustiti pravom „ja“ da uskrsne u vama i postupno ujedini što veći broj rasutih duševnih snaga u nepobjedivu vojsku koja jedina može osvojiti „carstvo nebesko“ i proniknuti prirodno u tajne o kojima se prethodno samo može špekulirati.

Jer čovjek se u prolaznom zemaljskom životu možete boriti za bezbrojne vrijedne ciljeve, a ipak sve promašiti ako ne otvori ona jedna vrata, koja samo on/ona možete otvoriti.

Vrata vječnosti u sebi, dveri spasa Njemu koji je bio, koji jeste i koji će doći.

 

Napisala: Elarotea      
http://www.val-znanje.com