Dvaput rođeni
Božanske iskre besmrtnog zračećeg duha -
vječno postoje i vječno iz sebe - sebi slične stvaraju.
I mi smo tvoja djeca, vječni duše;
I mi smo zrake tvoga svjetla, vječno sunce!
Jednom smo te napustili
i od tvoje se ljubavi odvojili;
Ali ti nas nisi zaboravio
i svoju milost
u noć našeg zaborava zračiš.
Nježnim glasom nas zoveš
i svoje sinove nam šalješ,
da put nam pokažu i na putu nam prethode.
Budiš nas iz teških snova
i na našu otadžbinu podsjećaš.
Na davno zaboravljenom maternjem jeziku nam govoriš;
Da ni za čim ne žalimo i da se ničeg ne bojimo,
ti nas uvijek iznova podsjećaš.
Sad i mi svoje lice svjetlu ponovo okrećemo
i svjetlosni trag pratimo,
braće i sestara što istim putem su prije nas prolazili.
I naše biće oživljava u tom sjaju i toplini,
kojima struje snage ljubavi nas obavijaju i prožimaju,
dok nas podižu sve bliže tebi,
sve bliže sebi.
Krug se zatvara,
dok se naša sudbina dovršava
i novi život, vječni život,
za besmrtnu ljudsku djecu ponovo otvara.
Ex Deo Nascimur. ---
In Jesu Morimur. ---
Per Spiritum Sanctum Reviviscimus!
Napisala: Eloratea