ali ne samo to.

Visoko je nebo Moja priroda - ali ne samo to.

Široki je obzor Moja priroda - ali ne samo to.

Prvo i posljednje Moja je priroda - ali ne samo to.

Bezbroj i beskraj Moja je priroda - ali ne samo to.

Sve što jest Moja je priroda - ali ne samo to.

Vrhovni zakon Moja je priroda - ali ne samo to.

Vrhovna moć Moja je priroda - ali ne samo to.

Vrhovno znanje Moja je priroda - ali ne samo to.

Vrhovna ljubav je Moja priroda - ali ne samo to.

Moja je ljubav vrhovna priroda - ali ne samo to,

Već samo i jedino to. 

 

OD  NEDOSTATKA SVIJETLA

Adame, sačinjena je tama, od nedostatka ljubavi, Evo, sačinjena je mržnja.

Ni jedna ni druga ne postoje same, Evo i Adame.

Postoje razrjeđenja, šupljine u svjetlosti i ljubavi.

Nekako smo te šupljine morali nazvati.

Kad se podere platno, kako to mjesto nazivamo?

Poderotina? Rupa?

Ali, radi se naprosto o prekidu tkanja, o manjkanju, o neprisutnosti, o zastoju,o časovitoj i ograničenoj smrti tkanja.

Rupa, ne postoji sama, bez tkanine; da nema tkanine kako bismo znali što je i dokle je rupa?

Dok tkanina postoji i s rupom i bez nje.

Od nedostatka svjetla Adame, načinjena je tama, od nedostatka ljubavi, Evo, sačinjena je mržnja.

(Vjerujem u ljubav, koga jednom dotakne taj za smrt nezna:))

 

OSVIT SUTONU U USTA PADA

S bezglasnim praskom, bez truda i htijenja pada, kao plod sa vrha zrenja.

Sve zvijezde vremena, Mjesec, i Zemlja padaju u usta Sunca, koje iznad svoga vrhunca

lebdi u Novom dobu topline i svjetla.

Tako nestajemo u onomu, što još nije nastalo.

Sudbina s kojom se još nismo sastali, uriče nam rastanak na starom mjestu, prije sudbonosnog praska.

(Ove riječi nam pojašnjuju o nužnosti odbacivanja ne života, svih pogrešnih misli, osjećaja koji nas drže vezanim još u vlastitom mraku, odbacivanje ljuski koje nam spriječavaju naš sjaj istinske prirode...o tom se dolasku radi.Kad jednom krenemo, ide se...ide naprijed u Novome dobu)

 

TI NA ŽALU, JA NA PALUBI LADE

Ti na žalu, ja na palubi lađe, ili obratno.

Meni je samo do pogleda, koji se sa svim svojim žarom ne otkida od Mene,

i gori morem i obzorom, kopnom i obalom, nedajući ničemu stići do pepela.

Zapalit će vjetar i brdo, i kišu u oblaku, braneći svoje pravo da u njemu,

da s njim, da zbog njega, da njim i Ja ne izgorim.

( ovdje nam se poručuje da se BORIMO protiv štetnih misli koje nas obuzimaju, da nas ponovno ne odvuku na dno, da gledamo u Boga,učvrstimo radost u vjeri, njemu se radujemo, da Mu pomognemo svojom ljubavlju koja razumije)

 

Zapisala Vesna Krmpotić