Bagavan Sri Sathya Sai Baba 

DHARMAVAHINI -  O ISPRAVNOSTI 

II. POGLAVLJE 

Božanska i svjetovna Dharma 

Ispravno se djelovanje (dharma) ne može ograničiti na pojedino društvo ili narod jer je ono usko povezano s naslijeđem cijeloga živućeg svijeta. Ispravnom djelovanju nema premca u blagotvornoj djelotvornosti. Kršna je Arjunu poučio Giti, ali je ona namijenjena cijelomu čovječanstvu. Arjuna mu je poslužio kao izgovor. Ista Gita i danas pomaže čovječanstvu da se popravi. Ona nije namijenjena određenoj kasti, vjeri ili narodu, ona je životni dah svakoga čovjeka. Dharma se očituje u različitim oblicima. Ponekad se odnosi na osobe koje su je uspostavile pa se zove manu-dharma, nekad označava skupinu ljudi koji su je se pridržavali — varna-dharma, dok ponekad uključuje životno razdoblje primjerice grhastha-dharma. No, sve su to sporedne praktične pojedinosti, a ne temeljna pravila. Božanska ispravnost ili atma-dharma ono je o čemu govorim.  Praktično ispravno djelovanje (acara-dharma) odnosi se na prolazne pojave i probleme, tjelesne potrebe, ljudske netrajne veze s pojavnim svijetom. Prvi uvjet koji je potreban da bi se temeljna pravila primijenila je ljudsko tijelo. Ono nije trajno pa kako bi onda takva ispravna djelovanja mogla biti vječna? Kako se njihova priroda može opisati kao istina? Vječno se ne može izraziti prolaznim, istina se ne može otkriti kroz neistinu, svjetlo se ne može stvoriti iz tame. Vječno može nastati samo iz vječnoga, istina izvire jedino iz istine. Stoga, objektivna pravila o ispravnom djelovanju što se odnose na svjetovne aktivnosti i svakodnevicu, premda su važna na svom području, moraju se primjenjivati s potpunim znanjem i svjesnošću o unutrašnjoj temeljnoj božanskoj ispravnosti (atma-dharma). Samo tada će unutrašnji i vanjski poticaji biti usklađeni i uroditi plodom blaženstva i napretka. Ako tijekom svakodnevnih zadataka istinske vrijednosti vječne ispravnosti pretočite u djela ispunjena ljubavlju, tad ispunjavate svoju dužnost prema unutrašnjoj zbilji i djelujete u skladu s božanskom ispravnošću (atma-dharma). Gradite li svoje življenje uvijek na temelju božanskosti, napredak vam je osiguran.  

Gledati Boga u kamenu 

Boga pretvaramo u kamen — u to danas ulažemo sve svoje napore! Kako takvi napori mogu dovesti do istine, kad je naša istinska zadaća vidjeti Boga u kamenu? Najprije se mora meditirati o Bogu dok nam se Njegov lik ne ucrta u svijest, zatim taj lik trebamo zamisliti u kamenu. Tijekom tog procesa kamen ćemo sve više zaboravljati sve dok se on potpuno ne preobrazi u Boga. Na isti način u svoju svijest moramo urezati osnovnu ispravnost (dharma), temeljnu činjenicu o atmanu kao jedinom entitetu, a zatim se ispunjeni vjerom i vizijom suočiti sa svijetom raznorodnih predmeta i stvari i njihovom privlačnošću i suprotnostima. 

Samo se na taj način može ostvariti ideal. Ako tako činimo, nema opasnosti da će se izvorno značenje razvodniti ili da će božanska ispravnost (atma-dharma) izgubiti svoju slavu. Što se događa s kamenom kojega se štuje kao Boga? Neograničeni, sveprisutni, sveprožimajući unutrašnji entitet, Apsolut, zamišljamo u pojedinačnom, u konkretnom. Slično tome, ispravnost (dharma) koja je univerzalna, jednaka i slobodna, može se prepoznati i provjeriti u pojedinačnom konkretnom činu. Ne dajte se prevariti idejom da to nije moguće. Niste li ostvarili mnoge teške zadaće, iako su vas one ispunile još većom tjeskobom i strahom? Ako je čovjek mudar, nije li mu pametnije da se umjesto toga okrene vrjednijim stvarima koje će mu podariti mir uma? 

Slijedi božansku dharmu i budi slobodan 

Sloboda je vaše bogomdano pravo, ne budite vezani. Samo kad usmjerite svoje korake na put osvijetljen univerzalnom nevezanom ispravnošću (dharma), istinski ste slobodni. Ako odlutate od svjetla, vežete se i zaplićete. Neki bi se mogli upitati kako bi ispravnost (dharma) koja postavlja granice mislima i riječima, koja određuje i nadzire, mogla osloboditi čovjeka. "Sloboda" je ime koje ste nadjenuli određenoj vrsti vezanosti, istinska se sloboda zadobija samo kad nestane privid, kad se ne poistovjećujemo s tijelom i osjetilima i ne robujemo materijalnom svijetu. Vrlo su rijetki ljudi koji su se oslobodili takvih okova. Vezanost je rezultat svega što učinimo kad doživljavamo tijelo kao sebstvo, jer je čovjek tada samo igračka u rukama osjetila. Slobodni su samo oni koji su izbjegli tu sudbinu, ta je "sloboda" najviši stupanj do kojega vodi ispravnost (dharma). Onaj tko ovaj stupanj neprestano ima na umu i upusti se u životne aktivnosti, može postati oslobođen (mukta-puruša). Do vezanosti dolazi zato što vi sami sebe vežete, te skrećete s puta ispravnosti. Uvijek je tako, ne može vas vezati nitko drugi do vi sami. Da vaša vjera u Božju sveprisutnost ima dublje korijene, bili biste svjesni daje On vaše sebstvo i da se nikada ne možete vezati! Da bi se ta vjera razvijala, morate jasno razumjeti božansku ispravnost (atma-dharma). Stvarnost atmana je temelj, to je mudrost (jnana) koja je neosporiva (niščita-jnana). Onaj koji je lišen takvoga temelja, postaje plijenom sumnje, očaja i privida. Ispravnost (dharma) je djevojka koja neće poći za takvoga. Stoga najprije nastojte postati slobodni. To jest, kao osnovu za uspješan život njegujte vjeru u atmana koji je bit vaše osobnosti i naučite provoditi u život disciplinu koja je prijeko potrebna da uspostavite vezu s tom biti u sebi. Kad steknete takve sposobnosti, možete se u potpunosti upustiti u svjetovne aktivnosti, slijedeći ispravnost (dharma) koja ih propisuje. Tada ćete postati moralna osoba (dharma-puruša).  Oni koji materijalni svijet doživljavaju kao sveukupni život, a tijelo kao sebstvo, vode isprazne živote koji su jednako besmisleni kao i pretvaranje Boga u kamen. Pretvaranje kamena u Boga svetija je i svrsishodnija zadaća. Isto tako, vidjeti božansku ispravnost (atma-dharma) u svakom svojem pojedinačnom činu, pretvara taj čin u čin bogoštovlja, uzdiže ga i uklanja njegovo obilježje vezanosti. Ako se svjetovne dužnosti obavljaju bez svijesti o izvornoj istinskoj ispravnosti (satya-dharma), to je jednako bezbožno kao i odnošenje prema Bogu kao prema kamenu.  Ako obavljamo svjetovne dužnosti (acara-dharma) a ne povezujemo ih s istinskom ispravnošću (satya-dharma), ili ako istinsku ispravnost (satya-dharma) odvajamo od svjetovnih dužnosti (acara-dharma), ni jedno neće uroditi plodom. Oni su neodvojivo isprepleteni pa prema njima tako trebamo i postupati. Višem je činovniku potreban rad nižega, isto kao što je i nižemu činovniku potrebna pomoć višega. Tko je od njih onda vezan, a tko slobodan? Obojica su vezani za svoju želju da budu sretni i smireni. Sve dok se ne spozna atmana, vanjsko stanje vezanosti će trajati. Kad ga spoznamo, nećemo više robovati osjetilima i izvanjskom svijetu. Tada će se način ponašanja spram materijalnog svijeta spojiti s načinom ponašanja prema unutrašnjoj božanskosti, te će na taj način svi porivi zajedno surađivati u skladu. 

Vedanta, šastre i dharma pozivaju čovjeka da se ponaša kao Gospod (bhagavan), a ne kao zatočenik. Tada sva djela postaju djela ispravnosti (dharma-karma), a ne djela učinjena sa željom da se uživa u njihovim plodovima (kamya-karma). Okovi vezanosti ne mogu se izbjeći jednostavnom promjenom aktivnosti. Oni se mogu izbjeći samo promjenom kuta gledanja od tijela (deha) do Boga (deva), od stvorenoga k Stvoritelju. Time će i moralne vrline također steći veću snagu i čvrstinu.  

Egoizam temeljen na tijelu je pakao 

Neki su ljudi mišljenja da je biti zaposlen vezanost, dok je besposleno sjedenje kod kuće sloboda! To je znak neshvaćanja. Kad je čovjek zaposlen, on mora poslušati svog pretpostavljenog. Ali može li čovjek izbjeći zahtjevima i prisilama rođaka čak i kad ostane u svom domu? Čak i ako je netko okružen isključivo prijateljima, može li izbjeći da ne djeluje u skladu s njihovim željama? Može li se barem osloboditi potrebe da se brine za vlastito tijelo i ispunjava njegove zahtjeve za udobnošću? Kako se čovjek može osjećati slobodnim dok je u kavezu vezanosti? Cijeli je život zatvor, bez obzira na različite vrste kazni. To ostaje tako sve dok se poistovjećujemo s tijelom. Zato je Šankara rekao daje "egoizam koji se temelji na tijelu ono na što se misli kad se kaže pakao (naraka)". Egoizam te vrste samo je drugi oblik stajališta protivnih Bogu.  Tko može ukloniti sve trnje i sve kamenčiće s lica zemlje? Jedini način da ih se izbjegne jest da se nosi obuća. Isto je i s filozofijom vedante (vedanta-daršana). Pogleda čvrsto usmjerenog na božansku zbilju (satya), s punom vjerom da je vječni nepromjenljivi Apsolut (brahman) vaša temeljna pri-roda, možete se izdići iznad potrebe da mijenjate vanjski svijet prema svojoj definiciji sreće i moći ćete postići istinsku ispravnost (satya-dharma). Oslobođen je onaj koji satre egoizam i nepokolebljivo izjavi:  "Ja nisam zatočenik ovoga tijela u kojem su pohranjene sve vrste vezanosti — tijelo je moj zatočenik; ja sam gospodar i vladar svega, ja sam utjelovljenje slobode."  Sva propisana pravila i dužnosti moraju pomoći u ovom procesu razaranja ega, ne biste ga trebali njegovati i dopuštati mu da podivlja. To je put do slobode. Ako čovjek koji se osjeća jadnim jer živi sa svojim sinom, ode živjeti kod kćeri, on nije zadobio slobodu! To je samo jedan od načina da se nahrani ego. Ta potraga za osjetilnom srećom ne može se uzdizati na visinu "dharme". 

 Istinska ispravnost je temeljna osnova
Na posljetku, čemu služi dom? Tome da tu uživamo u blaženstvu kad kontempliramo o Gospodu i da nam daje priliku da neometano meditiramo o njemu. Sve se ostalo može zanemariti, ali ovo ne.
Istinska je ispravnost (dharma) pojedinca da osjeti blaženstvo stapanja s Apsolutom i postigne oslobođenje. Osoba koja dostigne ovaj stupanj nikada ne može biti vezana, čak i ako je zatočena u najgorem zatvoru. S druge strane, za osobu koja robuje tijelu, čak i vlat trave može postati uzrok smrti.
Istinska ispravnost (dharma) znači uroniti u blaženstvo atmana, to je unutrašnja vizija, čvrsta vjera da je naša priroda istovjetna s prirodom Apsoluta, spoznaja da je sve vječni nepromjenljivi Apsolut (brahman). Sve četvero čini izvornu ispravnost (dharma).
Na razini fizičkog postojanja pojedinaca, iz praktičnih se razloga (a ipak uronjena u unutrašnji doživljaj dharme kao božanske zbilje) zovu istina (satya), mir (santi), ljubav (prema) i nenasilje (ahimsa), tako da ih pojedinci koji su samo oličenja Apsoluta mogu slijediti u svakodnevnom životu. Najbolji način na koji se slijedi ispravnost (dharma), sada kao i u prošlosti, jest da se čvrsto prione uz ova uzvišena načela u svakom djelu i misli. Istina (satya), mir (santi), nenasilje (ahimsa) i ljubav (prema) danas znače neprekidnu uronjenost u atmana, pogleda čvrsto uprtog u unutrašnju istinu, kontemplaciju o vlastitoj stvarnoj prirodi i znanju da je sve vječni nepromjenjivi Apsolut (brahman), jedan i jedini. Ove temeljne i izvedene postavke moraju se prilagoditi i uskladiti. Samo ih se tada može nazvati božanskom ispravnošću (atma-dharma).
Nije važno o kojoj je aktivnosti riječ ili koje ste ime i oblik odabrali. Lanac je lanac bez obzira na materijal koji vezuje, bio on željezni ili zlatni, zar ne? Isto tako bez obzira na vrstu rada koji se obavlja, sve dok se temelji na božanskoj ispravnosti (atma-dharma), a božansko načelo (atma- tattva) mu je korijen, to je nedvojbeno ispravnost (dharma). Takav će vas rad darovati blagoslovom mira (santi). Kad se podignu valovi sebičnog straha ili pohlepe i pokrenu osobu naprijed, bilo u privatnost doma ili samoću šume, te u bilo kakvo drugo utočište, nemoguće je izbjeći patnju. Kobra ne prestaje biti kobra kad se sklupča. Ona ipak ostaje kobra.
U svakodnevnom životu, kada nas na djela potiče temeljni princip atmana, svako djelo dobija pečat ispravnosti. Ali kada nas na djela potiču lagoda i sebični interesi, ispravnost (dharma) se promeće u neku lažnu ispravnost. To je samo druga vrsta vezanosti, ma koliko privlačna bila. Kao zatvorenici u zatvoru koje čuvari poredaju u kolonu kad ih vode na sud ili u blagovaonicu, tako i osjetilni poticaji usmjeravaju svog zatočenika k patnji ili k olakšanju. Čak su pogrešni i osjećaji poput "ovo mi je prijatelj, a ono neprijatelj". Taj privid mora nestati. Gospod, utjelovljenje ljubavi (prema), jedini je istinski prijatelj i rođak, suputnik, vodič i zaštitnik. Spoznajte to i živite u toj spoznaji. To je ispravnost (dharma) izgrađena na temelju razumijevanja, život izgrađen na temelju ispravnosti (dharma). Ako zanemarujemo temeljnu činjenicu, dok je pozornost usmjerena na izvanjski sjaj, cilj nam izmiče izvan domašaja.
Vezanosti za svijet može se osloboditi jedino vezanošću za Gospoda. Zašto se žaliti da ne možete vidjeti tlo kada cijelo vrijeme upirete pogled u nebo? Spustite pogled i na površini vode vidjet ćete odraz neba — tek tada istodobno možete gledati i nebo iznad vas i tlo pod vama. Isto tako, ako morate slijediti istinsku ispravnost (satya-dharma), koja se na koncu svodi na provođenje u život unutrašnjeg principa atmana, morate vidjeti, u svakom svom djelu odraz slave atmana. Tada će vezanost za Gospoda preobraziti vezanost za svijet u čistu žrtvu.
Cilj se ne bi smio mijenjati ili umanjivati, što znači da njegova bit mora ostati netaknuta. Ispravno djelovanje (dharma) ne ovisi o različitim imenima i oblicima koje njegova primjena neizostavno za sobom povlači, oni nisu tako važni, ona više ovisi o motivima i osjećajima koji je usmjeravaju i vode.