Bagavan Sri Sathya Sai Baba  

O ISPRAVNOSTI - DHARMAVAHINI  

XIII  POGLAVLJE 

Darmička osoba  

Dharma nema predrasuda ni pristranosti, ona je prožeta istinom i predanošću. Zato čovjek mora čvrsto prionuti uz dharmu i mora shvatiti da nikad ne smije ići protiv nje. Krivo je skrenuti s puta dharme. Taj put zahtijeva da se čovjek odrekne mržnje prema drugima i njeguje uzajamnu slogu i prijateljstvo. Kroz slogu i prijateljstvo svijet će napredovati iz dana u dan i pretvoriti se u sretno mjesto. Ako su sklad i prijateljstvo dobro utemeljeni, svijet će biti oslobođen nemira, nediscipline, nereda i nepravde.  

Čime god da se bavite, najprije morate sagledati stvarno značenje, a potom to trebate svakodnevno njegovati, za svoje dobro. Na taj način raste mudrost i postiže se trajni mir. Postoje dvije bitne stvari: ispravnost (dharma) i djelovanje (karma). Mudar je čovjek onaj koji je nepristran i koji nema predrasuda, onaj koji je učvršćen u dharmi i ide putem istine (satya), kako ga upućuju Vede. To je danas ispravan put za sve ljude.

 Tri razine puta prema dharmi  

Znanje o dharmi dostiže se na tri razine:  

1. morate dobiti poduku od znalaca (vidvani) koji su isto tako nadahnuti dharmom  

2. morate težiti postići samo-pročišćenje (atmašuddhi) i istinu (satya)  

3. morate shvatiti vrijednost vedskog znanja (veda-vidya), to jest glasa Paramešvare.  

Kada postigne to troje, čovjek shvaća istinu i način na koji se ta istina mora odvojiti od neistine. To istraživanje istine mora se odvijati u okružju prijateljstva i međusobne suradnje, svi moraju biti jednako revni da bi je otkrili za dobrobit svih. Mišljenje svakoga mora biti stavljeno na kušnju dharme, sveopće dobrobiti (sarva-lokahita). Oni principi koji prođu taj test moraju se posebno odvojiti i koristiti te širiti svijetom za promicanje ljudske sreće. Pomoću toga svi i će u jednakoj mjeri osjetiti radost i sreću. 

"Jednakost treba biti univerzalna (samitih samani)" — kažu sveti tekstovi. Svi imaju jednako pravo na duhovnu mudrost (jnana) i na sredstva pomoću kojih mogu postići tu mudrost, kao što je naobrazba. Zato svi moraju činiti dobra, plemenita i čista djela.  

Držanje uma i svijesti na putu  

Odricanje od loših djela, napuštanje želja ... to se dvoje postiže istim instrumentom koji se naziva um (manas). Četiri cilja ljudskog života (purušartha) moraju se ostvariti jedino tako. Kao rezultat stalne vježbe, um će naučiti pokoriti se vašim interesima. Svijest i podsvijest (citta), s druge strane, predstavljaju vaša prošla i sadašnja iskustva i potiču vas da vidite stvari s tog gledišta i prosudite ih u odnosu na prošlost i sadašnjost. Taj se proces odvija u podsvijesti citti i kroz nju se mora postići staloženost uma. To znači da moramo postati uravnoteženi.  

Zapamtite isto tako da oboje — um (manas) i podsvijest (citta) — moraju uvijek ostati na putu dobrobiti za čovječanstvo (sarva-manava-sukha) Dharma će zasjati i svijetliti samo u onoj osobi koja služi svima i prenosi radost na sve. Takva će osoba primiti ne samo Božju milost, već i jedinstvenu povoljnu priliku stapanja s njime. Što god nekomu dajete ili od nekoga primate, pazite da ne prekršite ograničenja koja određuje dharma. Ne idite protiv njezinih zapovijedi. Slijedite je uvijek, vjerujući da je to vaša sveta dužnost. Ispunite svaku česticu svoje energije smislom dharme i nastojte napredovati na putu svakim danom sve više i više.  

Dharmička će osoba u svemu što čini pokazivati odlučnost i radost koja oduševljava. Tako se očituje njezino prianjanje uz dharmu. Ona mora njegovati stav da Gospod uvijek sve vidi, neprestano promišljati da ne podlegne grijehu i imati prirodnu sklonost prema istini i ispravnom ponašanju. Um (manas) je obdaren takvim vrlinama. Vaš je zadatak da ga usmjerite i korisno upotrijebite za dobrobit cijelog čovječanstva.  

Oslanjanje na dharmu osigurat će sreću i povećavati je. Dharma može ukloniti zlobu koju osjećamo prema drugima. Ona vam neće dopustiti da se napuhavate od ponosa kad drugi pate ili tuguju. Može li vam takva zloća podariti sreću? Možete biti sretni samo kad su svi sretni, zapamtite to! Uvijek volite i slijedite jedino istinu. Laž nikada ne donosi ništa dobro.  

Ljudi ili poštuju druge ili ih ocrnjuju, ali nećete naći nikoga tko štuje nepoštenje, prijevaru i nepravdu. I svi će poštovati istinu, neposrednost i pravdu. Dharma, kako je propisuju Vede, već je bila iskušavana i može se ponovno iskušati. Ona je nepristrana i pravedna. Vjera u nju raste kad je primjenjujemo. Štovanje bogova mora slijediti pravila koja su propisale Vede, tako će ljudi ojačati u provođenju dharme. Ta je dharma Gospodnja zapovijed, ona je izvorni Božji glas i zato je svi mogu slijediti. Tko je božanstvo (devata)? To je samo ime za osobu koja se drži istine (satya) kao svoga zavjeta (vrata) u svakodnevnom životu.  

Razmislite o tome koliko je talenata Gospod dao čovjeku. S tom darovitošću tražite čovjekova osnovna četiri cilja (purušartha) i idite naprijed putem prema Gospodu, strogo poštujući ono što zahtijeva istina (satya). Tome je namijenjena darovitost kojom je Bog obdario čovjeka, to je svrha toga dara. Samo oni koji su obdareni vidom mogu vidjeti, slijepi nemaju tu sreću. Isto tako oni koji su obdareni istinom (satya) žude za najvišim duhovnim bićem (puruša) i slijede istinu, oni mogu vidjeti Gospoda, svi ostali su slijepi. Gospod je čovjeku dao potrebne instrumente da razvije svoj intelekt i moć razlučivanja. Ako ih on koristi ispravno i nastoji spoznati sebe, Gospod će u njega uliti novi talent i novi izvor snage, jer Gospod je prepun milosti prema onome koji se muči. Kad se čovjek trudi da slijedi dharmu, i istina će mu se objaviti.  

Disciplina istine (sathya)  

Ako ne marite za disciplinu istine (satya), svaka dužnost koju će vam dharma postavljati i svako djelo (karma) koje je potaknuto dharmom bit će vam težak teret. Tragajte za stvarnošću koja se nalazi iza svih tih pojava i to će traganje sva djela učiniti ispravnima (dharmakarma), vrijednima i ugodnima. Gospod je oblikovao čovjeka tako da on bude sklon Bogu, radostan kad širi svoju viziju i sretan kada je moralan i plemenit. Stoga čovjek najbolje služi vlastitim interesima prianjajući uz svoju temeljnu prirodu, usredotočujući se na brahmana, njegujući istinu (satya) i primjenjujući ispravnost (dharma). Istina se mora istraživati i ispitivati svim postavkama dostupnim razumu.  

Disciplina se sastoji od  

• junaštva koje se očituje u čvrstom pridržavanju dharme (ojas),  

• neustrašivog samo- nadzora (tejas),  

• odbacivanja osjećaja radosti i tuge u usponima i padovima života,  

• nepokolebljive vjere u istinu (satya) i ispravnost (dharma) — sahas,  

• savršenog zdravlja uma i tijela koje se postiže disciplinom i beženstvom (brahmacarya) —bala,  

• želja i sposobnosti da se govori ljubazno i iskreno, što se postiže primjenom istine (satya) i ljubavi (prema) — vac,  

• udaljavanje pet organa opažanja (jnanendriya) i pet organa akcije (karmendriya) od loših navika i grijeha i uporaba svih organa (indriya) u služenju istini (satya) — indriya-moha,  

• zadobivanja prevlasti nad svim svjetovima pobijedivši unutrašnji svijet — šri,  

• uništenja čovjekovih predrasuda i stalne potrage za istinom (satya) - dharma.  

Čovjek treba moliti: "Neka mi sve to bude dano", kako stoji u Camaki" (ojascame), itd.  

Dharma svima donosi dobro, ona daje blaženstvo (ananda) sada i ubuduće. Prijeko je potrebno da čovječanstvo danas vidi veličajnost te univerzalne dharme.  

Osobine kasti  

Svećenika (brahmana) se prepoznaje po njegovim istaknutim obilježjima, po znanju (vidya), vrlini, djelima (karma) i to onima koja su najuzvišenija i najblagotvornija, i po širenju vrline vlastitim primjerom. Onaj tko promiče, njeguje i razvija te odlike jest svećenik (brahmana), kojoj god kasti pripadao. To su preduvjeti za stjecanje autoriteta po kojima se prepoznaje svećenik. Samo visoko-učeni čovjek koji se ponaša kako dolikuje njegovom statusu, može zaslužiti taj naziv. Da bi stekli te sposobnosti, oni koji žele opravdati taj položaj, moraju uložiti napor.  

A sada nešto o obilježjima zaštitnika (kšatriye) — to su njihova djelotvornost u svemu što poduzimaju, junaštvo i odvažnost da se izlože opasnostima kako bi kaznili zle i zaštitili časne i poštene. Oni koji su obdareni takvim odlikama mogu se nazivati kšatriyama. Oni se moraju prihvatiti svih zadataka s tim stavom i u kući utemeljiti valjana pravila koja su povoljna za sve.  

Idealna obilježja poslovnih ljudi (vaišye) sastoje se u sljedećem: oni moraju nastojati organizirati da trgovina teče glatko i brzo, da stvaraju komunikacijske veze koje će povezivati narode u jednu zajednicu i time povećati bogatstvo u svijetu. To je njihov zadatak. Oni moraju jamčiti da je sklad medu narodima čvrst i jak. Oni moraju težiti za slavom (yašas) i pomoći da se širi sjaj (varcas) koji izvire iz pomaganja u širenju naobrazbe i zdravlja podizanjem škola, bolnica i drugih sličnih ustanova. Moraju darovati svoje bogatstvo za unaprjeđenje svih hvalevrijednih pothvata. Time će njegovati vrlinu i ispravnost.  

Idealna obilježja radnika (šudre) su ova: oni moraju proizvoditi i prikupljati stvari koje su vrijedne, ne skrećući s puta dharme. Uvijek moraju biti zainteresirani za shvaćanje ciljeva ljudskog života i radit na njihovu ostvarenju. Oni moraju razumno čuvati i zaštititi stvari koje proizvedu i moraju nastojati proizvesti što više dobara za zajedničku dobrobit. Tako prikupljena dobra moraju se slobodno koristiti za širenje čistog znanja (vidya) te kao potpora časnih ljudi.  

Na taj način, zajedničkim naporima ovih četiriju vrsta ljudskog nastojanja, bogatstvo će se povećavati i umnožiti, a čovjek će biti sretan.

Četiri kaste (vama) moraju shvatiti da je cilj takvog društvenog poretka sveopće održavanje dharme u svijetu (loka-dharma). Ako svaka kasta (varna) poštuje svoje dužnosti, dobrobit će svijeta time nesumnjivo biti osigurana. Osim toga, svatko će moći zadobiti ono najvažnije, naime blaženstvo atmana. S druge pak strane, ako svi misle da ima samo jedna kasta (varna), jedan kodeks dužnosti i ista pravila za sve, bogatstvo i sigurnost svijeta bit će izloženi opasnosti.  

Ako se svi počnu baviti trgovinom, tko će kupovati i trošili ponuđena dobra? Ako svi započnu poučavati, gdje su oni koji će učiti i naučeno primjenjivati? Ako svi zapovijedaju, tko će poslušati? Ako svi proizvode i uzgajaju, tko će tražiti plodove njihova truda? Upravo je kroz različitost koja pridonosi jedinstvu u primjeni istine (satya) i ispravnosti (dharma), u osobnom i društvenom djelovanju, Gospod odredio način življenja u skladu s dharmom pojedine kaste (varna-dharma).  

Vjeruje se da su djelatnosti i zanimanja (vrtti) slijedile kastu (varna), da se odabir zanimanja temeljio na kasti (varna). Ne, kaste (varna) se tako nazivaju isključivo na osnovi zanimanja (vrtti). Danas nema niti kasta (varna) niti zanimanja (vrtti). Jedno zanimanje danas, drugo sutra. Jedna kasta (varna) danas, a druga sutra. Upravo je ta nesigurnost uzrokom neuravnoteženosti u svijetu i nezadovoljstva koje se svugdje proširilo.  

Natopite svaku profesiju i zanimanje unutrašnjom moralnošću, stalnim prianjanjem uz istinu, nepokolebljivom staloženošću i čvrstinom, te slijedite dužnosti kaste (varna) s njezinim propisanim zvanjima — to je summum bonum, najviši blagoslov. Ako ne uspijete to činiti, čovječanstvo će biti jadno i silno siromašno. Izbor je između prve, Ramine zaštite (šri-rama-rakša) i druge, kazne svijeta (lokašikša) u vidu sveopće oskudice (durbhikša). Vaš je zaštitnik (rakša) od te kazne (šikša) proučavanje dharme (dharma-šikšana).