|
ČOVJEK : HRAM BOŽJI - „Svijetlo Na Kraju Tunela“
= Bog je Početak i Kraj! Svaki će čovjek do Boga doći bilo na početku, sredini ili na kraju svog životnog puta. Čovjek ide u Hram Božji i već misli da je postigao neke određene Moći, neku sigurnost u Krilu Božjem. Ali mora čovjek znati da je sve ono što je u Hramu Božjem i svom životu naučio, doslovno beznačajno, sve dok ono naučeno ne primjeni u praksi, u svom životu svakodnevnom. Duhovne Moći i neki Uvidi nisu Cilj, već predstavljaju Sredstvo koje će čovjeku poslužiti u postizanju Smisla Života, prema Cilju Života na Putu Života, na planeti Zemlji. Čovjek mora znati da Bogu, kao Bogu samome, ništa od čovjeka ne treba! Bog je sam sebi dovoljan, isto kao što je roditelj dovoljan sam sebi. Ništa roditelju od djece ne treba.
Ali voli Bog, isto kao i Roditelj, vidjeti sretnu svu svoju djecu, voli ih vidjeti vesele, razigrane, nasmijane i zadovoljne životom. Jer, bit će On kao takav i osmjehom njegovim zadovoljan, a da ne govorim o privrženosti, poštovanju, ponekom žrtvovanju.
Ne traži Bog - Roditelj puno, zadovoljan je malim stvarima. Ako se čovjek Bogu klanja samo u crkvi, a pritom ne poštuje svoje bližnje, tada on čovjek, beskorisno obilazi svetišta. Ako je njegovo stajalište takovo, hitno ga treba promijeniti. Mora čovjek uvidjeti i spoznati da je svako ljudsko biće fizička manifestacija Božanske volje, koju ni u kom slučaju ne smije zanemarivati, jer Bog je prisutan svuda oko njega, u svim oblicima i mirisima materijalnih kreacija.
Svaki onaj čovjek koji to ne vidi, ili ne želi vidjeti, ili zanemaruje na neki način, privlači na sebe Đavolja ili Vražja djela. Živi tada on čovjek u Grijehu, u Ateizmu - nevjeri, u Obmanama, Iluzijama svih vrsta.
Ako Bog za čovjeka ne postoji, sav njegov život je bez smislen! Takav čovjek mora jednog dana biti poražen, što će biti vidljivo kroz neuspjehe koje će doživljavati u svim svojim nastojanjima za postizanje materijalnih vrijednosti svog rada ili znanja.
Međutim, čovjek se može i zapitati da li Bog postoji, jer ako Ga ima - za čovjeka, onda sve u životu ima smisla. Jer - Ljubav je Bog i Bog je Ljubav! Bog je Duh i Materija u čovjeku. Bog je Život i Smrt. Bog je Sunce i Mjesec, toplina i hladnoća, miomiris i smrad. Bog je vjetar i zrak, voda i kiša, zemlja i kamen, drvo i vatra. Bog Daje i Uzima,..- sam se Čovjek rodio, sam će i umrijeti,..- da, čovjek se sam rodio s licem u lice s Bogom! A sam će oči u oči s Bogom i umrijeti! Bog je uzrok svih uzroka! On je najviši! Njemu sve pripada! Nalazi se u čovjekovom Duhu, u njegovoj Duši, u njegovom Srcu (Sunce zlatnoga sjaja)! On Bog, sve vidi, sve zna! Ništa se Njemu ne može sakriti! On je nevidljivi, nijemi je svjedok svakog čovjekovog napravljenoga djela. Od Njega je čovjek potekao, i k Njemu se vraća!
Zato se on čovjek može u svom životu gorko i „opeći“, ako se bude oslanjao samo na sebe ili samo na Boga. Jer, u dvoje su jači! Jedan bez drugoga nikako ne mogu! Ali to Čovjek ne zna! Rijetki su oni koji Ga u potpunosti spoznaju! Oni koji su „dobili milost“ da upoznaju Njegove Moći!
Bog je čovjekov Otac i njegova Majka!
= Što radi dijete kada mu je teško? Koga dijete zove upomoć? Kome se priklanja? Kome vjeruje? U čijem je krilu najsigurnije? Naravno, u Očevom i Majčinom! Ali čovjek mora znati, da njega kao živo biće, njegov biološki otac koji ga je napravio, i njegova biološka majka koja ga je rodila,..- mogu ostaviti! Da li svojom voljom ili nevoljom, ali svakako Višom voljom, što će se jednog dana sigurno i dogoditi.
Zato za čovjeka nitko ne može biti bolji Otac, Majka i Prijatelj, već sam Stvoritelj koji ga je stvorio. Pa zašto „okolišati“, klanjati se ocu, materi, rodbini, prijateljima, neprijateljima,..! Zašto, kad ima Njega, koji je jedini izvor njegovog Nastanka, ali i Nestanka sa ove naše Kugle Zemaljske, planete Zemlje,..- „čovječe prah si, i u prah ćeš se pretvoriti,..“! Bog je zaslužan za čovjekov život,..- koliki partneri ne mogu imati djece,..!
Zašto čovjek do Oca i Majke ide dužim, obilaznim putom po pomoć? Zašto preskače toliko opasnih stepenica, prolazi toliko opasnih putova, premošćuje toliko potoka, rijeka, mora, jezera, kada je dovoljna samo - Vjera, samo promjena misaone forme! Ništa više, a niti manje! Tako malo, a tako mnogo, u isti mah!
Napisano u Zagrebu, 24.07.2004., godine,..- Autor : Dolores Rodin |
|
|
bglavac
edin.kecanovic
