Četiri stepenice do ljubavi (Osho)

Ljubav je susretanje, organsko susretanje života i smrti. Ako ne spoznaš ljubav, promašio si život. Ti možeš biti rođen, možeš živjeti i možeš umrijeti – ali si promašio stvar. Ti si promašio, nevjerojatno, beskrajno, promašio si – potpuno si promašio intervale između toga. Ti intervali su vrhunac, vrh iskustva.

Za postizanje toga, potrebno je proći četiri stepenice.

Prva stepenica: budi sada i ovdje – jer je ljubav, moguća, samo sada i ovdje. Ti ne možeš voljeti u prošlosti. Mnogi ljudi samo žive u sjećanju – što također ne može biti ostvareno. Postoje načini kako izbjeći ljubav: prošlost i budućnost su načini za to. Isto je kada voliš u prošlosti ili kada voliš u budućnosti – ljubav je moguća samo u sadašnjosti jer se samo, sada, susreću život i smrt… u mračnim intervalima koji ti se događaju. Ti mračni intervali su uvijek prisutni, uvijek prisutni, uvijek sadašnjost.

To nije nikada prošlost i nije nikada budućnost. Ako razmišljaš previše – a razmišljanja su uvijek o prošlosti ili o budućnosti – tvoja energija će uvijek biti odvraćana od tvojih osjećanja. Osjećanja su sada i ovdje. Ako se tvoja energija kreće uzorom razmišljanja, tada nećeš imati dovoljno energije da se krećeš kroz osjećanja – tako ni ljubav, neće biti moguća. Stoga je prvi korak sada i ovdje:

Budućnost i prošlost donose mnogo misli: razmišljanja uništavaju osjećanja. I osoba koja je previše opsjednuta mislima, malo po malo sasvim zaboravi da ima i srce. Čovjek koji je previše u mislima, malo po malo se počne kretati ka prostorima gdje osjećanja ne govore. Ne slušajući osjećanja, malo po malo, ona će te napustiti. Postoje milijuni i milijuni koji ne znaju što znači srce. Oni misle da je srce samo obična pumpa.

Njihova sva koncentracija je u glavi. Glava je jedna krajnost; ona je potrebna, ona je dobar instrument, ali mora biti korištena kao sluga. Ona ne smije biti gospodar. Jednom kada glava postane gospodar, a srce se potisne, ti ćeš ipak živjeti, i jednom ćeš i umrijeti, ali nećeš znati što je to Bog, jer nisi spoznao ljubav.

Isti mračni interval, koji se prvo dotakne, izgleda kao ljubav… ostaneš duže u tome, to postaje Bog. Ljubav je začetak Boga – ili, Bog je najviši vrh ljubavi.

Druga stepenica prema ljubavi je, kako naučiti da transformiraš svoje otrove u med.. jer mnogi ljudi vole, ali njihova ljubav je zatrovana raznim otrovima- mržnjom, ljubomorom, ljutnjom, posjedništvom. Tisuću i jedan otrov okružuje tvoju ljubav. Ljubav je delikatna.

Samo pomisli na ljutnju, mržnju, ljubomoru posjedovanje: kako može ljubav opstati?

Prvo, ljudi se kreću glavom, a zaboravljaju srce – oni su u većini. Zatim, ona manjina, koja živi malo sa srcem, ali oni, također, imaju određenu slabost: ono malo svjetlosti ljubavi je okruženo ljubomorom, mržnjom, ljutnjom, sa tisuću i jednim otrovom. Tako cijelo putovanje postaje gorko. Ljubav je put između neba i pakla, ali to je dvosmjerni put koji vodi i dolje i gore. Ako ima otrova, to će te odvesti dolje – ući ćeš u pakao, ne u nebo. Umjesto da dospiješ do melodije, tvoj život postaje mučna buka – konfliktna, prometna buka; pobješnjela buka – svjetina koja urla, a ne zna za harmoniju. Tako ćeš ostati na ivici ludila.

Druga stvar koja se mora zapamtiti je kako naučiti da svoj otrov pretvoriš u med.

Kako da to transformiraš? Postoji jednostavan proces. Zapravo, zvati to transformacijom, nije u redu, jer ti zapravo ne činiš ništa, ti samo treba da si strpljiv. To je jedna od najvećih tajni koju ti mogu reći. Pokušaj. Kada bijes dođe, Ti ne treba da činiš, ništa: zato sjedi, uživaj i promatraj. Ne budi protiv toga, ne budi za to. Ne surađuj sa time, ne potiskuj to.

Samo promatraj, budi strpljiv, samo gledaj što se događa.., dopusti da se to podiže.

Zapamti jednu stvar: nikada ne čini ništa iz raspoloženja, dok te otrov posjeduje, samo čekaj, dok se otrov ne počne mijenjati u nešto drugo… To je jedan od bazičnih zakona života, da se sve neprestano mijenja u sebi suprotno. Isto kao kada ti govorim da se muškarac mijenja u ženu, žena u muškarca, postoje periodične promjene u tebi – dobar čovjek postaje loš, loš čovjek postaje dobar, svetac ima griješničkih trenutaka, kao što i grešnik ima svetih trenutaka. Samo treba čekati.

Nemoj glumiti ako te ljutnja obuzima, inače ćeš se .. pokajati, i stvoriti ćeš lanac reakcija, uči kroz karmu. To je osnovno značenje ulaska u karmu. Učini bilo što, kada si u negativnom trenutku i tako ćeš biti u lancu reakcija kojima nema kraja. Kada si negativan, učini nešto i to drugo ce biti negativno, a to drugo je već spremno da i ono učini nešto – negativnost stvara više negativnosti. Negativnost izaziva više negativnosti, ljutnja donosi više ljutnje, neprijateljstvo donosi više neprijateljstva i stvari se tako kreću dalje. . . i ljudi tako bivaju zapetljani jedni sa drugima iz života u život. I tako nastavljaju.

Sačekaj, kada si ljut, to je trenutak za meditaciju. Ne trači taj trenutak u ništa: ljutnja je stvorila toliko moćnu energiju u tebi… to može biti uništeno. Ali energija je neutralna – ista energija koja uništava može i da stvara. Sačekaj. Ista energija koja može razmrskati, može donijeti i život – samo sačekaj. Čekati, ništa ne raditi u žurbi i jednoga dana ćeš biti iznenađen, uočiti ćeš unutarnju promjenu. Ti si prepun ljutnje, a taj bijes napreduje sve više i mora doći do svog klimaksa.., a onda se kotač okrene. I ti možeš čak vidjeti kako se pookreće i kako se ljutnja otpušta, energija se ostvaruje, i ti ponovo bivaš u pozitivnom raspoloženju – kreativnom raspoloženju. Sada možeš nešto učiniti. Sada učini nešto.

Uvijek čekaj na pozitivno raspoloženje.

To što govorim nije potiskivanje. Ne kažem, da treba da potiskujete negativno.

Ja govorim, da promatrate negativno. Sjetite se razlike, uvijek se sjetite velike razlike u tome. Ja vam ne kažem da sjedite na vrhu negativnosti, da zaboravite negativno, da učinite nešto protiv toga – ne, ja vam to ne govorim. Ja vam ne kažem, da se smijete kada ste gnjevni.

Ne, taj osmijeh bi bio lažan, ružan, tobožan. Ne osmjehuj se ako si ljut. Tada se zatvori u sobu, stavi ogledalo ispred sebe, suoči se sa svojim ljutitim licem. Nema potrebe da ga pokazuješ bilo kome drugom. To je tvoj posao, to je tvoja energija, to je tvoj život i ti treba da čekaš pravi trenutak. Idi, pogledaj se u ogledalu, vidjeti ćeš crveno lice, crvene oči, ubica je tamo. Dali si ikada pomislio da svako krije ubicu u sebi? Ti isto tako nosiš ubicu u sebi. Nemoj misliti da ubica biva negdje drugdje – neko drugi je ubica koji ubija. Ne, svako posjeduje mogućnost da počini ubistvo. Ti nosiš samoubistveni instinkt u sebi.

- Samo pogledaj u ogledalo: to je tvoja klima – ti treba da se poistovjetiš sa time. To je dio rasta prema samospoznaji:

Čuo si više puta: od Sokrata sve do danas:. “Spoznaj sebe” – ovo je put ka spoznaji sebe. “Spoznaj sebe”, ne znači da sjediš u tišini i ponavljaš: “Ja sam Brama, ja sam duša, ja sam Bog, ja sam Ovo” – sve koještarije. “Spoznaj sebe”, znači spoznati sve svoje klime, sve mogućnosti – ubica, grešnik, kriminalac, svetac, sveti čovjek u tebi: vrlinu, Boga, Đavola.

Spoznaj svoje podneblje, čitav niz toga i spoznavši to, ti ćeš otkriti tajnu, ključ.

Vidjeti ćeš da ljutnja ne može biti tu zauvijek – ili je to moguće? Nisi to probao.

Probaj – to ne može biti prisutno zauvijek. Ako ne učiniš ništa, ništa se neće ni dogoditi.

Da li može ljutnja ostati ovdje, uvijek i zauvijek? Ništa ne može ostati dovijeka. Sreća dolazi i odlazi, nesreća dolazi i odlazi. Možeš li uočiti taj jednostavan zakon? – da se sve mijenja, ništa ne ostaje stalno. Stoga, zašto biti u žurbi? Ljutnja će doći, zatim će proći. Ti samo čekaj, imaj malo strpljenja. Samo se pogledaj u ogledalo i sačekaj. Dopusti ljutnji da je tu, neka ti se lice izopači i postane ubilačko – ali sačekaj, promatraj. Nemoj to potiskivati, a nemoj ni glumiti ljutnju i ubrzo ćeš primijetiti kako ti lice biva mekše, oči mirnije i kako se energija mijenja – muško se pretvara u ženstvenije… i ubrzo ćeš biti ispunjen sjajem. Isto crvenilo koje je obilježavalo ljutnju, sada je određeni sjaj, ljepota na tvom licu, u tvojim očima. Sada izađi van: došlo je vrijeme za pokazivanje.

Pokazuj se kada si pozitivan. Ne forsiraj pozitivno, sačekaj da pozitivno dođe od sebe. To je tajna. Kada kažem: “Nauči da mijenjaš svoj otrov u med” – to znači sve ovo prethodno.

I treće: podijeli sa drugim. Sve što dođe negativno, neka Bude samo tvoje. Sve što je pozitivno, podijeli. Obično ljudi dijele svoje negativne emocije, oni ne žele da dijele svoje pozitivno. Čovječanstvo je sasvim glupo. Kada su sretni, oni to ne žele podijeliti, ponašaju se jadno. Kada nisu sretni, ljudi su spremni to podijeliti sa drugima, ispoljavaju se. Kada se ljudi smješkaju, oni to rade veoma rezervirano, ekonomično – samo tako, kao do sada. Ali kada su ljuti, onda su potpuno bijesni. Treća stepenica je znati dijeliti pozitivno. To će učiniti da tvoja ljubav teče nalik rijeci, da se rodi iz tvoga srca. Tvoja dilema srca će početi da se kreće kada ti budeš dijelio.

Čuo sam vrlo čudnu izjavu Jorge Luis Borhesa. Saslušajte:

Daj to što je sveto psima,

Baci te bisere pred svinje.

Za ono, zašto je nužno davati.

Ti si čuo drugačije: Ne bacaj pisma, ne bacaj bisere pred svinje, jer te neće razumjeti. No, stvar nije u tome što ti daješ – bisere, svetinje, ljubav – ni to kome ti daješ, u tome nije stvar. Stvar je u tome, da ti, daješ. Kada imaš, ti tada i daj.

Gurdžijev je običavao reći: “Sve što štedim je izgubljeno, a sve što dajem to je moje. Sve što sam dao, još je sa mnom, a sve što sam sakupljao je nestalo, otišlo.” Istina, ti imaš samo ono što podijeliš. Ljubav nije vlasništvo koje treba štedjeti, ono je blistavo i miris koji se mora dijeliti, a što više dijeliš, toga više imaš; što manje daješ manje i dobijaš.

Što više dijeliš to više i dobijaš, više se rađa iz tvoje najdublje unutrašnjosti, to je beskonačno, više, još više donosi. Pusti vodu sa izvora i još više će nabujati. Ne pustiš li tu vodu, potisneš li izvor, brzo će postati jadan i neće još dugo djelovati. Malo po malo, izvor će presahnuti, biti odsječen; a voda, koja je u izvoru, će nestati, biti će ustajala, prljava.

Voda koja teče je svježa… Ljubav koja se daje je svježa.

Zato je treća stepenica ka ljubavi – dijeliti svoje pozitivnosti, dijeliti svoj život, dijeliti sve što imaš. Sve što je divno u tebi, nemoj štedjeti. Svoju mudrost dijeli; svoju molitvu dijeli; svoju ljubav, svoju sreću, zadovoljstvo dijeli. Da, ako ne možeš naći nikoga za to, ti podijeli sa psom, ali dijeli. Podijeli sa kamenom, ali dijeli. Kada imaš bisere, daj ih nekome – ne razmišljaj da li je to svetac ili svinja – samo ih daj. “Za ono, zašto je nužno davati.”

Sakupljati – truje srce. Svakojako sakupljanje je otrovno. Ako dijeliš, tvoj sistem će biti oslobođen otrova, i zato ne brini o tome da li on to zaslužuje ili ne. Nemoj ni čekati zahvalnost.

Budi zahvalan osobi koja ti je dopustila da nešto podijeli sa njom. Nikako drugačije – ne očekuj, nadajući se duboko u svom srcu da će on biti zahvalan jer si nešto podijelio s njime. Ne, budi zahvalan da je on spreman da te sasluša; da podijeli svoju energiju sa tobom: da je on spreman da sluša tvoju pjesmu, da je spreman da gleda tvoj ples, da kada mu priđeš nešto daš, ne bivaš odbijen. . . on te može odbiti.

Dijeliti je jedna od najvećih spiritualnih vrlina, jedna od najvrednijih spiritualnih vrlina.

Četvrta stepenica je biti ništa. Jednom kada pomisliš da si netko, ti zastaješ, ljubav se tada ne razlijeva. Ljubav se odlijeva samo od onog koji je nitko. Ljubav biva samo u onome koji spozna ništa.

Samo kada si prazan tada je ljubav u tebi.

Kada si ispunjen egom, ljubav nestaje.

Ljubav i ego ne idu zajedno.

Ljubav može bivati sa Bogom, ali ne i sa egom. Ljubav i Bog su slični. Ljubav i ego ne idu zajedno. Zato, budi nitko. Ništa je vrelo svega, ono je izvor beskraja. . . ništa je Bog. Ništa znači nirvana.

Budi ništa! Biti ništa, može te dovesti do svega. Biti nešto ili netko, samo gubiš. Ako budeš ništa, tada ćeš stići svom domu.