BUDDHINA PORUKA O SLUŽENJU ČOVJEČANSTVU

Svih 45 godina, nakon što je doživio prosvjetljenje, Buddha je iskazivao ljubav i suosjećanje prema svima. Sve njegove četiri meditativne zaokupljenosti bile su nazvane uljudnost ispunjena ljubavlju – metta, samilost – karunā, razdragana naklonost – mudita i smirenost – upekšā. To su četiri uzvišena obilježja ljubavi. On nam je dao i mnoga pravila izražena u kratkim izrekama – sūtra. U Karaniya Metta Sutta on navodi kako bi svatko trebao iskazivati Maitri kao što majka voli svoje dijete. Ona će čak i svoj život dati za dijete. Na takav bismo način trebali davati svakom drugom biću - našim bližnjima - našu dobrotu, našu Maitri, našu ljubav i naše služenje.

Svi smo se danas ovdje okupili sa svih strana svijeta kako bismo slušali riječi koje će nam reći Bhagavān Sri Sathya Sai Baba koji je utjelovljenje ljubavi, istine i služenja čovječanstvu. To je razlog zašto su se svi okupili ovdje. Imao sam prilike dolaziti u Prasanthi Nilayam i biti prisutan na daršanu Bhagavāna velik broj puta. Tako da sam i ja blagoslovljen što sam danas ovdje. Stajati ovdje je Njegov veliki blagoslov. Tako ja mislim. Isto tako, ako vidite kip Gospoda Buddhe ili njegovu fotografiju ili sliku, vi ćete se pokloniti izražavajući poštovanje, vizualizirajući ljubav i suosjećanje Buddhe.

Mi uvijek odlazimo Buddhi govoreći: „Buddho, ja u tebi tražim utočište – buddham śaranam gacchāmi, neka naš dom bude naše utočište – dhāma śaranam gacchāmi, tražim utočište u zajednici – sangam śaranam gacchāmi.“ Zašto odlazimo Buddhi? Zašto odlazimo u dom? Zašto odlazimo u zajednicu? Buddha je propovjednik, učitelj. Dom je suština života, istina, ljubav, požrtvovnost, suosjećanje - metta, karunā, mudita, upekšā. Zajednica slijedi učenja Buddhe.

Sutra je Ashada Purnima koju mi svi proslavljamo kao noć punog i najsvjetlijeg mjeseca u godini koja je posvećena učitelju – gurupūrnimā. Kao što vam je poznato, Buddha nikada nije gradio zgrade, on je samo izgrađivao ljudska bića. 61 osoba koja je bila obučena i usavršena – artha, bila je poslana u svijet kako bi bili blagodat i potpora drugima, za dobrobit mnogima. Buddha im je rekao: „Ljudi nisu zaslijepljeni, samo je malo prašine uletjelo u njihove oči, a vi ju trebate ukloniti. Oni će doći k vama. Molim vas, pružite im utočište – dhāma, pružite im ljudskost.“ On je poslao svoje ambasadore ljubavi, ambasadore istine među ljude. U zaštitnom znaku Sai organizacije nalazi se i Kotač Istine. Guru Purnima je dan kada se pokreće kotač ispravnog djelovanja. Na ovaj je dan Buddha pokrenuo Kotač Istine. Svatko tko nudi istinu, svjetlost, tko nosi baklju, učitelj je – guru. Širom Indije ima na tisuće mudraca, na tisuće ljudi koji će dati dobar savjet, propovijed, učenje i služenje kao uzori. Njima upućujemo molitve na Guru Purnimu.

Sve nam vjere govore budite dobri, činite dobro, mislite dobro. To su tri načela koja bismo trebali slijediti. Suština budizma je da izbjegavamo ono što je loše, da njegujemo ono što je dobro i da pročistimo um. To je učenje Buddhe. Ako preispitate bilo koju religiju, utvrdit ćete da svaka religija poučava tomu da ne činimo ništa što je loše. Budizam je religija uma. Dhammapada, Gathe, govore da, ako djelujemo umom koji nije pročišćen, ako usvajamo loše misli, tada će nas loše misli i slijediti. Ako, s druge strane, činimo djela koja su neokaljana, ako imamo ljubavi, vjere, duha služenja čovječanstvu, tek će nas tada dobrota slijediti poput sjenke koja nas nikada ne napušta. Ovdje možemo vidjeti da je tijekom prošlih desetljeća Bhagavān Sri Sathya Sai Baba utemeljio obrazovne ustanove, ustanove služenja. Ta je ljubav najviša od svih. Kako možemo voljeti druge kada u sebi nemamo ljubavi? To je ono čemu je Buddha učio. Ako u sebi nemate ljubavi, ako imate mržnju, ako imate pohlepu, ako ste zavidni, tada ćete isto to i dobivati u životu. Putem negativnosti stvaraju se loše navike. Isto tako, ako radite stvari koje su dobre, ako mislite dobro, tada ćete njegovati i dobre navike. To je razlog zašto je Buddha govorio da se njegovanjem dobrih navika postiže i dobar položaj.

Buddha kaže – uvijek činite dobro. On nam je govorio jako jednostavne istine. One su prekrasne, ali izuzetno ih je teško slijediti i provoditi zato što mi uvijek izmičemo istini. On kaže da postoji pohlepa – lobha, zabluda – moha i nedostatak – dosha. No, jako je teško nadzirati te neželjene sklonosti. On nam je dao pet uputa i pravila koja bismo trebali primjenjivati: ne ubij, ne ukradi, ne upuštaj se u nedozvoljene spolne odnose, ne laži, nemoj uzimati opojne droge ili piće. Tih pet pravila nazivaju se pañcashīla. Tih pet pravila nije namijenjeno nikomu drugomu, ona su namijenjena zajednici, ona su namijenjena društvu, ona su namijenjena narodu, ona su namijenjena svijetu. Mi se nalazimo u prilikama gdje jedan narod mrzi drugi, gdje jedna zemlja mrzi drugu, gdje ljudi mrze jedni druge. Čak i u našoj vlastitoj obitelji – majka, otac, brat, sestra, sin, kćer, žena, muž, svatko mrzi drugoga. Ako ne želite mrziti, tada biste trebali razviti nenasilnost – ahimsā. Nemojte ubijati, štitite sva bića. Uvijek dajte velikodušno, nemojte biti zavidni drugima na onomu što posjeduju. Nemojte se upuštati u nikakve neprimjerene spolne odnose, nemojte ogovarati, nemojte klevetati, nemojte se upuštati u zlonamjerna mentalna uzbuđenja. Da bismo doživjeli uzbuđenje, odlazimo na mnoga mjesta kao što su sajmovi, konjske utrke, mjesta gdje se pije i uživaju droge i tomu slično. Odlazite tamo gdje se nalazi društvo dobrih ljudi – satsanga, gdje se pjevaju bhajani, gdje se moli, gdje možete razviti pozitivan način mišljenja. To je pet pravila koja nam je dao Buddha koja će nam omogućiti da provjerimo negativna obilježja i razvijemo pozitivne vrline. Uvijek budite istinoljubivi jer će vas samo istina spasiti, rekao je Buddha.

Buddha nam daje tri smjernice za plemenit život: moralno ponašanje – sila, sabranost – samādhi i mudrost – panna. Moralno ponašanje predstavlja njegovanje dobrote u našem svakodnevnom životu. Sabranost vodi do duhovnosti dok nam mudrost daje sposobnost razlučivanja. On kaže da zamislimo lonac koji je pun vode. Naš je um poput lonca koji je ispunjen pohlepom, prividom, mržnjom. Ako mislite da je ispunjen mržnjom, tada će se na vrhu lonca naći mržnja, u sredini će se nalaziti mržnja, a na dnu će se isto tako nalaziti mržnja. Ako kažete da ćete otkloniti mržnju samo s vrha, to nije dovoljno. Potrebno ju je ukloniti sve do dna. Uz pomoć mudrosti ako uklonite korijene i uzroke pohlepe, zablude i nedostataka, tek će tada izići na površinu ono što vam je svojstveno. Na taj bi način, kaže Buddha, trebalo provoditi moralno ponašanje, sabranost i mudrost.

Buddha kaže da nas on može samo usmjeriti, da nam on može samo dati svjetlost, ali da nas on ne može odvesti do cilja. Ako želite vidjeti Babu i imati Njegov daršan, ako želite čuti Babu, morate doći u Puttaparthi, morate se podvrgnuti određenom naporu. Buddha kaže da se morate napregnuti, da morate raditi jer, u protivnom, nećete postići ništa. To je poseban zadatak koji vam je on zadao. Svatko treba raditi na svojem vlastitom oslobođenju, na svojoj vlastitoj sreći, na svojem vlastitom blaženstvu – ānanda. Vi druge osobe ne možete usrećiti svojim blaženstvom. Vi biste trebali služiti, a osoba koju služite trebala bi biti sretna.

Svako ljudsko biće trebalo bi voditi plemeniti život. To je cilj budizma kao i svake druge vjere. Postoje mnoge priče, Gathe, govori i rukopisi Buddhe. Nije potrebno do u pojedinosti ispripovjediti životnu priču Buddhe zato jer ste ju svi već pročitali u knjigama. Svih 45 godina, nakon što je doživio prosvjetljenje, Buddha je iskazivao ljubav i suosjećanje prema svima. Sve njegove četiri meditativne zaokupljenosti bile su nazvane uljudnost ispunjena ljubavlju – metta, samilost – karunā, razdragana naklonost – mudita i smirenost – upekšā. To su četiri uzvišena obilježja ljubavi. On nam je dao i mnoga pravila izražena u kratkim izrekama – sūtra. U Karaniya Metta Sutta on navodi kako bi svatko trebao iskazivati Maitri kao što majka voli svoje dijete. Ona će čak i svoj život dati za dijete. Na takav bismo način trebali davati svakom drugom biću, našim bližnjima našu dobrotu, našu Maitri, našu ljubav i naše služenje.

- stih 287, Dhammapada